DVADESET i drugi je dan mjeseca lipnja godine 1633. Onemoćali starac kleči pred sudom rimske inkvizicije. On je jedan od najpoznatijih učenjaka svog vremena. Njegove teze temelje se na mnogim godinama znanstvenog proučavanja i istraživanja. Pa ipak, želi li sačuvati živu glavu, mora se odreći tvrdnji za koje zna da su istinite.

Njegovo ime je Galileo Galilei. Proces protiv Galilea izazvao je sumnje, dileme i rasprave koje su aktualne još dan-danas, oko 370 godina kasnije. Taj je proces ostavio neizbrisiv trag u povijesti religije i znanosti. Zbog čega je toliko važan? Zašto se u današnje vrijeme ponovno puno govori o tom slučaju? Da li on uistinu simbolizira, kao što se izrazio jedan pisac, “jaz između znanosti i religije”?

Galilea mnogi smatraju ocem suvremene znanosti. Bio je matematičar, astronom i fizičar. Osim toga, bio je jedan od prvih ljudi koji su istraživali nebo pomoću teleskopa. Tumačeći ono što je vidio, Galileo je podupro ideju koju se u njegovo vrijeme još uvijek snažno osporavalo, naime da se Zemlja okreće oko Sunca i da stoga naša planeta nije središte svijeta. Stoga ne čudi da Galilea neki smatraju utemeljiteljem suvremene eksperimentalne metode istraživanja.

Koja su neka od Galileovih otkrića i izuma? Kao astronom otkrio je, među ostalim, da oko Jupitera kruži nekoliko satelita, da je Mliječna staza golemi skup zvijezda, da na Mjesecu postoje bregovi te da Venera ima faze kao i Mjesec. Kao fizičar proučavao je zakone njihala i slobodnog pada. Izumio je razne naprave, među ostalim i jednu vrstu logaritamskog računala. Na temelju otkrića holandskih istraživača načinio je teleskop koji mu je omogućio da bolje upozna svemir.

Međutim, dugogodišnji sukob s istaknutim crkvenim dostojanstvenicima pretvorio je karijeru tog izvanrednog znanstvenika u pravu dramu, koja je kulminirala spomenutim sudskim procesom. Kako je i zbog čega sve započelo?

Galileo je već krajem 16. stoljeća prihvatio Kopernikovu teoriju, prema kojoj se Zemlja okreće oko Sunca, a ne Sunce oko Zemlje. To je takozvani heliocentrični sustav, odnosno sustav kojem je središte Sunce. Kad je 1610. pomoću svog teleskopa otkrio neka dotad nepoznata nebeska tijela, Galileo je bio uvjeren da je pronašao dokaze koji potvrđuju teoriju o heliocentričnom sustavu.

Prema djelu Grande Dizionario Enciclopedico UTET, Galileo se nije zadovoljio time što je došao do tih otkrića. Htio je uvjeriti “najuglednije ljude svog vremena (velikaše i kardinale)” da je Kopernikova teorija ispravna. Nadao se da će uz pomoć svojih utjecajnih prijatelja svladati protivljenje Crkve, pa čak i zadobiti njenu podršku.

Godine 1611. otputovao je u Rim, gdje se sastao s visokim crkvenim dostojanstvenicima. Pomoću teleskopa pokazao im je svoja astronomska otkrića. No stvari se nisu odigrale onako kako je on očekivao. Godine 1616. Galileovi stavovi postali su predmet službene istrage.

Teolozi rimske inkvizicije nazvali su tezu o heliocentričnom sustavu “filozofski nerazboritom i apsurdnom te formalno heretičkom, budući da se u mnogočemu izričito kosi s doslovnim značenjem izjava iz Svetog pisma, s njihovim općeprihvaćenim tumačenjima te sa sudom Svetih otaca i najuvaženijih teologa”.

Galileo se sastao s kardinalom Robertom Bellarminom, koji je slovio kao najveći katolički teolog tog vremena te “strah i trepet za heretike”. Bellarmino je strogo upozorio Galilea da prestane širiti svoje ideje o heliocentričnom sustavu.

Galileo je nastojao mudro postupati, no ipak nije prestao podržavati Kopernikovu tezu. Sedamnaest godina kasnije, 1633, našao se pred inkvizicijskim sudom. Kardinal Bellarmino više nije bio živ, no sada je glavni Galileov protivnik bio papa Urban VIII, koji mu je u prošlosti bio naklonjen. Neki su pisci rekli da je to suđenje jedno od najpoznatijih i najnepravednijih  suđenja starog doba te su ga čak izjednačili sa suđenjima Sokratu i Isusu.

Što je bio povod tom suđenju? Galileo je napisao knjigu pod naslovom Dijalog o dva glavna svjetska sustava. U njoj je zagovarao heliocentrizam. Godine 1632. naređeno mu je da dođe pred inkvizicijski sud, no kako je bio bolestan i imao već skoro 70 godina, nije odmah krenuo u Rim. Doputovao je iduće godine, nakon što su mu zaprijetili da će ga uhapsiti i dovesti u lancima. Po papinom nalogu bio je ispitivan i čak mu se prijetilo mučenjem.

Postoje različita mišljenja o tome je li taj bolesni ostarjeli čovjek uistinu bio mučen. U njegovoj sudskoj presudi stoji da je bio podvrgnut “rigoroznom ispitivanju”. Prema mišljenju Itala Mereua, koji se bavi proučavanjem povijesti talijanskog prava, to je bio stručni izraz koji se u ono vrijeme koristio za pojam mučenja. Mnogi se učenjaci slažu s tim objašnjenjem.

Bilo kako bilo, 22. lipnja 1633. Galileu je u komornoj atmosferi jedne poluprazne dvorane izrečena presuda pred članovima inkvizicijskog suda. Proglašen je krivim za to što je “zastupao i vjerovao u krivo učenje koje se protivi Božjem Svetom pismu i kaže da se Sunce (...) ne kreće s istoka na zapad, da se Zemlja kreće i da nije središte svijeta”.

Budući da nije htio umrijeti kao mučenik, Galileo se morao javno odreći svojih uvjerenja. Nakon što mu je pročitana presuda, ostarjeli je znanstvenik, odjeven u pokajničku odoru, klečeći pred svjedocima izjavio: “Odričem se, proklinjem i mrzim ranije spomenute zablude i hereze [Kopernikove teorije] i uopće svaku drugu zabludu, herezu i sektu koja bi bilo čime bila protivna svetoj Crkvi.”

Prema popularnoj predaji — koja nije potkrijepljena čvrstim dokazima — Galileo je, nakon što se odrekao svojih uvjerenja, lupio nogom o pod i u znak protesta rekao: “Ipak se kreće!” Komentatori tvrde da je sve do smrti patio zbog poniženja koje je doživio kad se morao odreći svojih otkrića. Dosuđena mu je zatvorska kazna, koja je kasnije preinačena u doživotni kućni pritvor. Budući da je s vremenom oslijepio, živio je gotovo potpuno izolirano od svijeta.

Mnogi su zaključili kako Galileov slučaj dokazuje da je naprosto nemoguće premostiti jaz između znanosti i religije. U stoljećima koja su slijedila neki su se zbog tog slučaja čak otuđili od religije. Mnogi su na temelju njega stekli uvjerenje da religija u biti ugrožava napredak znanosti. Je li to zaista tako?

Papa Urban VIII i teolozi rimske inkvizicije zapravo su osudili Kopernikovu teoriju, tvrdeći da se ona kosi s Biblijom. Galileovi protivnici pozivali su se na Jozuine riječi: “Stani, sunce”, koje, prema njihovom tumačenju, treba shvatiti doslovno (Jozua 10:12, St). No da li se Biblija stvarno kosi s Kopernikovom teorijom? Nipošto.

Znanost se kosi sa spomenutim tumačenjem Svetog pisma koje je očito pogrešno. Galileo je smatrao da je u tome srž problema. On je jednom svom učeniku napisao: “Sveto pismo ne može biti u krivu, ali oni koji ga tumače i komentiraju mogu, i to u mnogočemu. Jedna vrlo ozbiljna i česta greška jest to što uvijek sve tumače samo doslovno.” Svatko tko ozbiljno pristupa proučavanju Biblije mora se s time složiti. *

Galileo je otišao i korak dalje. Tvrdio je da je dvije knjige, Bibliju i simboličnu knjigu prirode, napisao isti Autor i da one ne mogu biti u proturječju. Međutim, dodao je kako se ne može “sa sigurnošću tvrditi da svi oni koji ih tumače govore pod Božjim nadahnućem”. Ta je indirektna kritika službenog  crkvenog tumačenja vjerojatno bila shvaćena kao provokacija, što je dovelo do toga da je rimska inkvizicija kasnije osudila tog znanstvenika. Kako se obični laik uopće usudio dovoditi u pitanje pravo Crkve da tumači Bibliju?

Komentirajući Galileov slučaj, nekoliko je učenjaka izrazilo sumnju u nepogrešivost Crkve i pape. Katolički teolog Hans Küng piše da su “brojne i neosporne” pogreške “službenog crkvenog nauka”, među koje spada i “osuda Galilea”, dovele u pitanje dogmu o nepogrešivosti.

U studenom 1979, godinu dana nakon što je izabran za papu, Ivan Pavao II izjavio je kako se nada da će Crkva ponovno razmotriti Galileov slučaj te je priznao da je taj čovjek “puno propatio (...) zbog pojedinih ljudi i institucija unutar Crkve”. Trinaest godina kasnije, 1992, komisija koju je imenovao isti papa priznala je: “Neki teolozi, Galileovi suvremenici, (...) nisu razumjeli dublje, nedoslovno značenje onih dijelova Svetog pisma u kojima se opisuje materijalnu građu stvorenog svijeta.”

Međutim, činjenica je da nisu samo teolozi osuđivali heliocentričnu teoriju. Papa Urban VIII, koji je odigrao vrlo važnu ulogu u čitavom slučaju, izričito je zahtijevao da Galileo prestane potkopavati stoljećima staro crkveno učenje da je Zemlja središte svijeta. To učenje ne potječe iz Biblije, nego od grčkog filozofa Aristotela.

Nakon što je suvremena komisija temeljito istražila slučaj, papa je Galileovu osudu nazvao “brzopletom i lošom odlukom”. Je li taj znanstvenik u međuvremenu rehabilitiran? “Govoriti o Galileovoj rehabilitaciji, kao što to neki čine, upravo je apsurdno”, kaže jedan pisac, “jer povijest ne osuđuje Galilea, nego crkveni sud.” Povjesničar Luigi Firpo rekao je: “Progonitelji nemaju pravo rehabilitirati svoje žrtve.”

Biblija je ‘svjetiljka koja svijetli na tamnom mjestu’ (2. Petrova 1:19). Galileo ju je branio od krivog tumačenja, dok je Crkva, time što je branila ljudsku tradiciju nauštrb Biblije, učinila upravo suprotno.