TIM je riječima jedan čovjek koji je odmah poslije rođenja dan na usvajanje opisao svoj život. Potom je rekao: “Praktički svakog dana čeznete za time da saznate odgovore na pitanja kao što su: ‘Koja je moja prava obitelj? Gdje živi? Zašto me napustila?’”

Chantial, djevojka čiji je otac usvojen, žali za time što ne poznaje svoju biološku baku i djeda. Ona kaže: “Osjećam se prevarenom jer mi je uskraćeno društvo mojih stričeva, teta, bratića i sestrični.” Ne osjećaju se sva usvojena djeca tako. No neka se ipak osjećaju. Zbog čega?

Kada dijete sazna da je odvojeno od svoje biološke obitelji, to kod njega može izazvati pravu buru osjećaja. Catrina, koja je usvojena još kao sasvim mala djevojčica, kaže: “U početku sam bila strašno ljuta jer nisam mogla shvatiti zbog čega me moja prava majka dala na usvajanje. Mislila sam da je to učinila zbog toga što sam bila ružno i odbojno dijete. Da mi je samo pružila priliku, znam da bi bila ponosna na mene. Svaka pomisao na pravu majku u meni je pobuđivala još veći gnjev.”

Zbog toga su i njeni odnosi s pomajkom i poočimom postali zategnuti. “Na njih sam gledala kao na osobe koje su me oduzele mojoj pravoj majci”, kaže ona. “Stoga sam bila jako ljuta na njih.” Da, spoznaja da su usvojena može kod neke djece izazvati gnjev.

No takvi osjećaji mogu biti opasni. Ponekad se zna dogoditi, što je vidljivo i iz Catrininog  primjera, da gnjev iskaljujemo na pogrešne načine ili na pogrešnim ljudima. Zbog toga Biblija savjetuje: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” (Psalam 37:8). Kako to možeš učiniti? Božja Riječ kaže: “Razum zadržava čovjeka od gnjeva” (Priče Salamunove 19:11). To znači da ti pravo razumijevanje situacije u kojoj se nalaziš može pomoći da utišaš gnjev. Kako?

Razum će ti pomoći da preispitaš misli koje u tebi potiču gnjev. Naprimjer, ako si usvojen, misliš li da su te tvoji biološki roditelji dali na usvajanje zbog toga što te nisu željeli takvog kakav jesi? Tako se osjećala Catrina. No je li to uvijek tako? Mada možda nikad nećeš saznati što je zapravo navelo roditelje da te se odreknu, imaš itekako dobrih razloga odbaciti tu negativnu pretpostavku. Na koncu konca, razmisli zbog čega roditelji uglavnom daju djecu na usvajanje? Mahom zbog toga što vjeruju da nemaju drugog izbora.

Razmotrimo primjer Mojsija. Biblijski izvještaj iz 2. poglavlja 2. Mojsijeve govori nam o tome kako je Johabeda tri mjeseca skrivala svog sina Mojsija zbog toga što je egipatski faraon izdao zapovijed da se ubije svako muško izraelsko novorođenče. Međutim, došlo je vrijeme kada ga više nije mogla skrivati. No kao majka nije mogla podnijeti da njeno dijete bude ubijeno. Stoga, “kad ga ne može više kriti, uze kovčežić od site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dijete u nj, i odnese ga u trsku kraj rijeke” (2. Mojsijeva 2:3).

Nema sumnje da joj nije bilo nimalo lako na takav se način odvojiti od svog djeteta. No je li imala drugog izbora? Ljubav prema sinu nagnala ju je da učini ono što je smatrala da je za njega najbolje. Zanimljivo je da je nakon toga njena kćerka ostala u blizini sve dok nije vidjela da joj je brat u sigurnim rukama. To je vjerojatno učinila po nalogu svoje zabrinute majke.

Dakako, nisu sva usvojenja posljedica takvih dramatičnih okolnosti, no motivi su često slični. Robert kaže: “Ja sam vanbračno dijete. Za obitelj moje majke u kojoj je već bilo nekoliko djece još jedno dijete bilo bi prevelik teret. Zbog toga je majka vjerojatno zaključila da je za mene najbolje da me da na usvajanje.”

Istina, mnogo je razloga zbog kojih se roditelji odluče dati dijete nekoj drugoj obitelji.  No kako ovi primjeri pokazuju, to ne mora biti zbog toga što ga majka mrzi ili zbog toga što na njemu vidi neke nedostatke. U mnogo slučajeva majka iskreno vjeruje da će dijete biti bolje zbrinuto u nekoj drugoj obitelji.

Nadalje, razboritost ti može pomoći i dok razmišljaš o tome zbog čega te netko usvojio. Osvrnimo se ponovno na primjer Mojsija. Nakon što je bio ostavljen, “uzela ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitog sina” (Djela apostolska 7:21). Što je potaknulo faraonovu kćerku da zaštiti dijete za koje je znala da je židovsko i da je trebalo biti ubijeno? “Dijete plakaše”, stoji u Bibliji, “i sažali joj se” (2. Mojsijeva 2:6). Da, Mojsije nije usvojen zato što je bio omražen ili odbačen, već zato što ga je netko zavolio.

Mnoga usvojena djeca shvate da ih njihovi biološki roditelji nisu tek tako napustili — premda se i to danas vrlo često događa — već da su ih predali nekoj ustanovi kako bi bili sigurni da će se netko dobro starati o njima. A do usvojenja je došlo zato što ih je netko toliko zavolio da je bio spreman preuzeti brigu o njima. Je li to možda bio i s tobom slučaj? Budeš li s cijenjenjem razmišljao o ljubavi koja ti je pružena, to će ti olakšati bol koju možda osjećaš.

Nadalje, osim obitelji koja te usvojila, vjerojatno ima još ljudi koji te vole. Ukoliko pripadaš kršćanskoj skupštini, u njoj možeš pronaći mnogo duhovnih majki, očeva, sestara i braće koji te vole (Marko 10:29, 30). Kršćanski starješine mogu ti biti “kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjena od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Izaija 32:2). Nemoj se ustručavati obratiti se zrelim sukršćanima i povjeriti im se. Slobodno im reci što misliš i osjećaš.

Robert smatra da je važno razviti čvrste veze s kršćanskom skupštinom. “Praznina koju osjećam nije iščeznula”, priznaje on. “Međutim, ljubav moje duhovne obitelji pomaže mi da taj moj osjećaj ne bude toliko bolan.”

Stoga se odupri pogrešnom i negativnom razmišljanju. U to spada i razmišljanje da zbog toga što si usvojen imaš slabije izglede da budeš sretan u životu. Takve negativne misli mogu te itekako obeshrabriti! (Priče Salamunove 24:10). Povrh toga, takva razmišljanja nisu nimalo utemeljena.

Sjeti se da je Mojsije dobro iskoristio povoljne okolnosti u kojima se našao. Biblija za njega kaže: “Tako je Mojsije bio poučen svoj egipatskoj mudrosti. Uistinu, bio je silan u svojim riječima i djelima” (Djela apostolska 7:22). A što je još važnije, Mojsije je iskoristio duhovnu pouku koju je primio, i to u tolikoj mjeri da mu je njegov nebeski Otac, Jehova, bio posve stvaran (Hebrejima 11:27). Što misliš, je li on uspio u životu?

Mojsije je kasnije postao vođa velikog naroda od možda tri milijuna ili više ljudi. Bio je prorok, sudac, vođa Božjeg naroda, povjesničar, posrednik saveza Zakona te pisac prvih pet knjiga Biblije. Osim toga, općenito se smatra da je on napisao i knjigu o Jobu i 90. Psalam. Da, Mojsije je vodio vrlo sretan i uspješan život. To je pošlo za rukom još mnogoj usvojenoj djeci, što znači da može i tebi.

Robert ima dvoje odrasle djece i služi kao starješina u jednoj kršćanskoj skupštini. Osvrćući se na svoj život i na činjenicu da je usvojen, on kaže: “Naučio sam da se ne brinem previše zbog nečega što ne mogu promijeniti, već da budem zahvalan za blagoslove koje imam.”

Ukoliko i ti živiš kod staratelja ili te usvojila neka obitelj, moglo bi ti se dogoditi da te s vremena na vrijeme preplave negativne misli. Tada se nastoj usredotočiti na pozitivne stvari. U Filipljanima 4:8, 9 zapisano je obećanje da će ‘Bog mira biti s nama’ ukoliko u svojim mislima ‘razmatramo’ ono što je ugodno Bogu. No koje daljnje korake možeš poduzeti kako bi bio sretan u obitelji koja te usvojila? O tome će biti riječi u jednom od narednih članaka ove serije.