“ZNALA sam da profesor koji mi predaje povijest ne voli Jehovine svjedoke, no nisam znala zašto”, rekla je 17-godišnja Rebekka iz Njemačke. Zbog toga se nije htjela odmah javiti kada je taj profesor tražio dobrovoljce koji bi pred razredom obradili neku temu iz povijesti. Ipak, skupila je hrabrosti i upitala ga smije li govoriti o progonstvu kojem su Jehovini svjedoci bili izloženi pod nacističkim režimom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Profesor se složio s time.

Rebekkino izlaganje toliko se dopalo učenicima da su uzeli 44 primjerka časopisa i brošura koje govore o toj temi. Nakon toga Rebekka je profesoru predala sav materijal koji je koristila prilikom pripreme izlaganja, uključujući i nekoliko knjiga i videofilmova čiji autori nisu Jehovini svjedoci. Jedna videokaseta govorila je o progonstvu Jehovinih svjedoka u Istočnoj Njemačkoj u razdoblju hladnog rata. Ta je tema naročito zainteresirala profesora budući da o tome nije puno znao.

Rebekka je nakon toga otkrila zbog čega njen profesor ne voli Jehovine svjedoke. Rekao joj je da je s njim u školu išao jedan Jehovin svjedok. Taj je mladić jako malo govorio o svojim vjerovanjima i o tome čime se kao Jehovin svjedok bavi. To je profesora navelo da zaključi kako su Jehovini svjedoci čudni te je odlučio da s njima neće imati nikakvog posla. No nakon Rebekkinog izlaganja njegovo se mišljenje promijenilo. “Sada se puno bolje slažem s tim profesorom”, rekla je ona. “Ujedno sam naučila da bismo mi mladi trebali slobodnije razgovarati s drugima o svojoj vjeri.”

No to nije kraj priče. Profesor je kolegama u školi pričao o Rebekkinom izvrsnom izlaganju. Nekoliko dana kasnije profesor etike zamolio je Rebekku da svoje izlaganje iznese još jednom, no ne pred nekim razredom, već prilikom jednog posebnog događaja — na školskoj svečanosti koja se održava svake godine u znak sjećanja na oslobođenje zatvorenika iz koncentracionog logora u Auschwitzu pred kraj Drugog svjetskog rata. Toj je svečanosti prisustvovalo oko 360 učenika i desetak učitelja. Po završetku izlaganja prisutni su uzeli 50 brošura, a škola je zatražila još 150 primjeraka, kako bi je kasnije mogli i neki drugi dobiti.

Rebekka je postigla puno više nego što je očekivala. Dala je dobro svjedočanstvo o svojoj vjeri pred svojim razredom i čitavom školom. A osim toga, pomogla je svom profesoru da nadvlada predrasude koje je dotad gajio prema Jehovinim svjedocima.