PRED četrdesetak godina vjerovalo se da su uobičajene bolesti koje prenose insekti — malarija, žuta groznica i denga — gotovo potpuno iskorijenjene u mnogim dijelovima svijeta. No tada se dogodilo nešto posve neočekivano — bolesti koje prenose insekti ponovno su se počele pojavljivati.

Zbog čega? Jedan od razloga bio je taj što su neki insekti i mikroorganizmi koje oni prenose razvili otpornost na insekticide i lijekove kojima ih se nastojalo suzbiti. Tom prirodnom procesu prilagodbe pogodovala je ne samo prekomjerna upotreba insekticida već i neispravna upotreba lijekova. “U mnogim siromašnim kućanstvima”, navodi se u knjizi Mosquito, “lijekove koje se uspije nabaviti uzima se tek toliko da se ublaži simptome bolesti, a ostatak se čuva za slučaj da se ponovno oboli.” U tijelu takve osobe koja se nije potpuno izliječila snažniji mikroorganizmi mogu preživjeti i stvoriti novu generaciju mikroorganizama koja je otporna na lijekove.

Još jedan važan činilac koji je pogodovao ponovnom oživljavanju bolesti koje prenose insekti jesu promjene koje se dešavaju u prirodi i samom društvu. Jedan zoran primjer toga su klimatske promjene koje su zahvatile čitav svijet. Neki znanstvenici očekuju da će se uslijed globalnog zatopljenja insekti koji šire bolesti proširiti i na ona područja u kojima trenutno vlada hladnija klima. Određeni pokazatelji daju naslutiti da se takvo što možda već i događa. Dr. Paul R. Epstein iz Centra za zdravlje i globalnu ekologiju koji djeluje u sklopu Harvardskog medicinskog fakulteta rekao je: “Izvještaji pokazuju da su insekti i bolesti koje oni prenose (uključujući i malariju te dengu) već stigli u više predjele Afrike, Azije i Latinske Amerike.” U Kostariki je denga prešla planinske lance zbog kojih se sve donedavno nije mogla širiti dalje od obale Tihog oceana te se proširila po čitavoj zemlji.

No zatopljenje može imati još neke negativne učinke. Na nekim područjima rijeke se isušuju i pretvaraju u bare, dok na drugima kiše obilno padaju, izazivajući poplave iza kojih ostaju velike lokve vode. U oba slučaja takva ustajala voda savršeno pogoduje razmnožavanju komaraca. Toplije vrijeme ujedno skraćuje reprodukcijski ciklus komaraca, ubrzava njihovo razmnožavanje i produžava onaj dio godine u kojem komaraca ima napretek. Pored toga, komarci su aktivniji kada je toplije. Više temperature djeluju i na mikroorganizme u crijevima komaraca koji se uslijed toga brže razmnožavaju, čime se povećava mogućnost da insekt prenese bolest jednim jedinim ubodom. No postoje još neki razlozi za zabrinutost.

Promjene u ljudskom društvu također mogu doprinijeti širenju bolesti koje prenose insekti. Da bismo razumjeli kako je to moguće, potrebno je pobliže istražiti ulogu insekata u tom procesu. Kod mnogih bolesti insekt može biti tek jedna od nekoliko karika koje pridonose njihovom širenju. Kao nosilac bolesti može poslužiti i neka životinja ili ptica koja na sebi ili u svom krvotoku nosi opasne insekte odnosno mikroorganizme. Životinja kojoj takvi mikroorganizmi ne naude može lako postati pravo rasadište bolesti.

Pogledajmo to na primjeru lajmske bolesti, koja je otkrivena 1975, a ime je dobila po gradu Lymeu u Connecticutu (SAD), gdje je otkrivena. Tu su bolest u Sjevernu Ameriku vjerojatno donijeli štakori ili stoka koja je pred stotinu godina brodovima dopremljena iz Evrope. Kada se sićušni krpelj napije krvi zaražene životinje, bakterija koja uzrokuje tu bolest ostaje doživotno u njegovom crijevu. Tako svaki put kada ugrize neku životinju ili čovjeka tu istu bakteriju može prenijeti u krvotok svoje žrtve.

Lajmska bolest karakteristična je za sjeveroistočni dio Sjedinjenih Država, gdje je prisutna već duže vremena. Njen glavni nosilac je bjelonogi miš. To je zbog toga što na njemu često žive krpelji, naročito oni koji se još razvijaju. Odrasli krpelji radije žive na jelenima, čijom se krvlju hrane i na kojima se pare. Kada se ženka napije krvi, padne na zemlju kako bi položila jaja, iz kojih će se uskoro izleći nove ličinke i započeti svoj životni ciklus.

Uzročnici bolesti dugo su vremena živjeli sa životinjama i insektima, ne šireći bolest među ljudima. No kada se okolnosti promijene, neka endemična bolest može lako prerasti u pravu epidemiju — bolest koja pogađa velik broj ljudi na jednom području. No do kakvih je to promjena došlo kada je riječ o lajmskoj bolesti?

Nekada davno grabežljive životinje na izvjestan su način ograničavale kontakt između krpelja i čovjeka tako što su onemogućavale jelenima da se namnože u prevelikom broju. Kada su rani evropski doseljenici počeli krčiti šume i pretvarati ih u farme, populacija jelena još se više smanjila, a grabežljivci koji se njima hrane povukli su se dublje u šumu. Međutim, sredinom 19. stoljeća mnogi su se  farmeri preselili u zapadne dijelove zemlje, a njihova napuštena imanja ponovno je prekrila šuma. Tada su se jeleni vratili, ali ne i njihovi prirodni neprijatelji. Zahvaljujući tome te su se životinje naglo namnožile, a usporedo s njima namnožili su se i krpelji.

Neko vrijeme nakon toga među njima se pojavila i nastanila bakterija lajmske bolesti, ne predstavljajući desetljećima nikakvu opasnost za ljude. Međutim, sa širenjem gradova uz rubna područja šume, djeca i odrasli počeli su daleko češće zalaziti na “teritorij” krpelja. Krpelji su tada počeli prelaziti na ljude, a posljedica toga bila je lajmska bolest.

Bio je to primjer samo jednog od mnogih načina širenja bolesti koji je pokazao kako čovjek svojim djelovanjem može doprinijeti pojavi neke bolesti. “Gotovo svi novi oblici bolesti posljedica su čovjekovog uplitanja [u prirodu]”, napisao je ekolog Eugene Linden u svojoj knjizi The Future in Plain Sight. Navedimo još nekoliko primjera takvog čovjekovog uplitanja: Brojnost i brzina suvremenih sredstava prijevoza doprinose širenju uzročnika bolesti i njihovih prijenosnika po cijelom svijetu. Uništavanjem staništa velikih i malih stvorenja čovjek ugrožava biološku raznolikost. “Zagađivanje zraka i vode”, rekao je Linden, “slabi imunološki sustav  životinja i ljudi.” Zatim je citirao izjavu dr. Epsteina, koji je rekao: “Ustvari, čovjek svojim neovlaštenim uplitanjem u prirodu slabi imunološki sustav čitavog planeta, stvarajući povoljne uvjete za razvoj mikroorganizama.”

Politička nestabilnost vodi do ratova koji nanose štetu ekosistemima i uništavaju infrastrukturu, što onemogućava pružanje zdravstvene njege i normalnu raspodjelu hrane. Nadalje, ističe se u listu Biobulletin Američkog prirodoslovnog muzeja, “pothranjene i iscrpljene izbjeglice često su primorane živjeti u prenatrpanim i prljavim logorima, u kojima su izložene različitim zarazama”.

Ekonomska nestabilnost prisiljava ljude da se sele izvan ili unutar granica zemlje, mahom u već prenatrpane gradove. “Uzročnici bolesti vole prenapučena mjesta”, stoji u Biobulletinu. “Osnovne mjere zdravstvene zaštite, kao što su osnovna naobrazba, prehrana i provođenje programa cijepljenja, često ne mogu pratiti” drastičan porast gradskog stanovništva. Zbog prenapučenosti dodatno su opterećeni vodovodni i kanalizacijski sustavi te se povećava problem neodgovarajućeg odlaganja otpada, što otežava provođenje zdravstvenih mjera i održavanje osobne higijene te istodobno stvara povoljne uvjete za pojavu insekata i drugih nosilaca bolesti. Pa ipak, situacija nije beznadna, što će pokazati i naredni članak.