U DANAŠNJE vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija i još neke grupe koje su zabrinute zbog zdravstvenih prilika u svijetu provode različite programe praćenja i suzbijanja širenja bolesti. Razne agencije prenose informacije te podupiru istraživački rad u svrhu pronalaska novih lijekova i metoda kontrole i suzbijanja bolesti koje prenose insekti, a koje u svijetu uzimaju sve većeg maha. Pojedinci i društvo također mogu učiniti mnogo na području informiranja i zaštite od bolesti. Pa ipak, zaštititi pojedinca nije isto što i suzbiti bolest u čitavom svijetu.

Mnogi stručnjaci smatraju da je bolesti nemoguće suzbiti bez povjerenja i suradnje na globalnoj razini. “Ubrzana globalizacija stavlja pred sve stanovnike ovog planeta zahtjev da na svoje susjedstvo, regiju, zemlju, pa i hemisferu, prestanu gledati kao na neku osobnu, izoliranu biosferu”, napisala je dobitnica Pulitzerove nagrade novinarka Laurie Garrett u svojoj knjizi The Coming Plague—Newly Emerging Diseases in a World out of Balance. “Mikroorganizmi i njihovi prijenosnici ne poštuju nikakve umjetne granice koje su postavili ljudi.” Epidemija koja zahvati neku zemlju brzo izaziva zabrinutost ne samo u susjednim zemljama nego i u čitavom svijetu.

 Neke vlade i narodi sumnjičavi su prema svakom obliku intervencije izvana — čak i kada se radi o programima za suzbijanje bolesti. Loše političke procjene i komercijalni interesi često ometaju ujedinjene međunarodne napore. Hoće li u borbi čovjeka protiv bolesti ipak nadvladati mikroorganizmi? Pisac Eugene Linden, koji misli da hoće, rekao je: “Preostalo nam je još samo malo vremena.”

Znanstveni i tehnološki napredak zaostaje daleko u trci s bolešću. Povrh toga, bolesti koje prenose insekti samo su jedna od mnogobrojnih prijetnji koje ugrožavaju čovjekovo zdravlje. No razlog za nadu ipak postoji. Premda su znanstvenici tek na samom početku što se tiče razumijevanja složenih veza koje postoje među živim bićima, svjesni su da je Zemlja u stanju sama “zaliječiti” svoje rane. Naš planet posjeduje prirodne mehanizme koji mu omogućavaju da ponovno uspostavi prirodnu ravnotežu. Naprimjer, često se događa da na iskrčenom zemljištu ponovno izraste šuma, a prolaskom vremena stabiliziraju se i odnosi među mikroorganizmima, insektima i životinjama.

Što je još važnije, složenost same prirode ukazuje na postojanje Stvoritelja, Boga koji je pokrenuo Zemljine mehanizme. Mnogi znanstvenici slažu se s time da iza stvaranja Zemlje mora stajati neka viša inteligencija. Da, oni koji duboko razmišljaju o takvim stvarima ne mogu zanijekati postojanje Boga. Biblija Stvoritelja, Jehovu Boga, opisuje kao svemoguću osobu punu ljubavi, kojoj je istinski stalo do naše sreće.

Biblija također objašnjava kako su zbog namjernog grijeha prvog čovjeka svi ljudi naslijedili nesavršenost, bolest i smrt. Znači li to onda da su ljudi osuđeni da vječno pate? Ne znači! Bog je naumio Zemlju pretvoriti u raj, u kojem će ljudi živjeti u miru s ostalim stvorenjima, velikima i malima. Biblija je prorekla svijet u kojem nijedno stvorenje — ni velike životinje ni sitni insekti — čovjeku neće predstavljati nikakvu prijetnju (Izaija 11:6-9).

Dakako, ljudi će morati paziti da ništa ne poremeti taj sklad u društvu i prirodi. Bog je zapovjedio čovjeku da “čuva” Zemlju (1. Mojsijeva 2:15). U tom budućem raju čovjek će savršeno izvršavati taj zadatak tako što će poslušno slijediti uputstva koja će dobivati od samog Stvoritelja. S tom nadom u mislima, već se sada možemo radovati danu kada “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24).