NEMA sumnje — djeca koja su usvojena suočavaju se s posebnim izazovima. Mnogi mladi bore se s osjećajima poput upravo navedenih. Mnogi se pitaju bi li trebali saznati tko su im biološki roditelji i bi li bili sretniji da su s njima. A to nije sve.

U prethodnom članku ove serije razmotrili smo neke negativne pretpostavke koje bi neka usvojena djeca mogla stvoriti o sebi. * Svako usvojeno dijete mora se boriti protiv takvih negativnih misli kako bi se moglo radovati životu. Međutim, koji bi se izazovi još mogli pojaviti i što možeš poduzeti kako bi ih nadvladao?

Trinaestogodišnji Jake kaže kako je nekada znao dugo razmišljati o svojoj biološkoj majci. Zbog toga je imao problema s pomajkom i poočimom. On se  prisjeća: “Kad god bih se naljutio, rekao bih: ‘Ti nisi moja prava majka — nemaš me pravo tako kazniti!’”

Kao što možete vidjeti, Jake se morao uhvatiti u koštac s teškim pitanjem: Tko je njegova “prava” majka? Ako si usvojen, možda i tebe muči to isto pitanje, naročito ako se pitaš bi li ti kod bioloških roditelja bilo bolje nego kod poočima i pomajke. No je li sam proces rađanja jedina stvar koja nekoga čini “pravim” roditeljem?

Jakeova pomajka nije tako mislila. On kaže: “Majka bi mi nato rekla: ‘Ja jesam tvoja prava majka. Istina je da te druga žena rodila, no ja sam sada tvoja prava majka.’” Kada odrasli uzmu neko dijete k sebi i slože se da će mu pružiti dom i hranu, odgajati ga i brinuti se o njemu, tada oni uistinu postanu “pravi” roditelji (1. Timoteju 5:8). Tako na njih obično gledaju i zakonska tijela u zemlji u kojoj živiš. No kako Bog gleda na njih?

Razmotrimo jedan primjer za koji bi se moglo reći da je najpoznatiji slučaj usvajanja u povijesti — usvajanje Isusa Krista. Mada Isus nije bio biološki sin tesara Josipa, Josip ga je prihvatio kao svoje dijete (Matej 1:24, 25). Je li se Isus kada je odrastao pobunio protiv Josipovog autoriteta? Nipošto, budući da je znao da Bog želi da bude poslušan svom poočimu. Isusu je bila dobro poznata zapovijed koju je Jehova dao djeci u Izraelu. Kakva je to bila zapovijed?

Biblija mladima kaže: “Poštuj oca svojega i majku svoju” (5. Mojsijeva 5:16). Riječ “poštovanje” Biblija često upotrebljava u smislu pokazivanja cijenjenja, časti i obzirnosti. Svojim zakonskim starateljima takvo poštovanje možeš pokazivati tako da si ljubazan prema njima, da poštuješ njihov položaj, uvažavaš njihove stavove te spremno ispunjavaš njihove razumne zahtjeve.

No kako postupiti u situaciji kada ti se čini da tvoj poočim i pomajka postupaju nerazumno? Istina, takvih će situacija biti. Svi su roditelji nesavršeni, pa tako i oni. Zbog grešaka koje čine ponekad je možda pravi izazov biti im poslušan. Stoga nije neobično da si u takvim trenucima skloniji razmišljati o tome da si usvojen i pitati se jesi li ih zbog toga manje dužan slušati. No je li uistinu tako?

Razmisli malo o situaciji u kojoj se nalazio Isus. Sjeti se da je on bio savršen (Hebrejima 4:15; 1. Petrova 2:22). No njegov poočim i majka to nisu bili. Stoga je vjerojatno bilo situacija kada je Isus mogao vidjeti da njegovi roditelji griješe. Je li se Isus pobunio protiv Josipa zbog toga što nije bio savršen poglavar ili protiv Marije jer njeni majčinski savjeti nisu uvijek bili najbolji? Nije. Biblija nam kaže da je Isus kako je rastao ‘ostao podložan’ svojim roditeljima (Luka 2:51).

No što učiniti kada se ne slažeš sa svojim roditeljima i siguran si da su oni u krivu? Pa, moraš priznati da si i ti nesavršen. Stoga uvijek postoji mogućnost da ti nisi u pravu. No, bilo kako bilo, nije li uvijek najbolje slijediti Isusov primjer? (1. Petrova 2:21). Budeš li tako postupao, poslušnost ti neće predstavljati veliki problem. No postoji još jedan važniji razlog zbog kojeg bi trebao biti poslušan svojim roditeljima.

Biblija kaže: “Djeco, slušajte svoje roditelje u svemu, jer to je ugodno u Gospodinu” (Kološanima 3:20). Da, time što si poslušan raduješ svog nebeskog Oca (Priče Salamunove 27:11). A on želi da budeš poslušan zato što želi da budeš sretan. Njegova Riječ potiče mlade da budu poslušni i zatim dodaje: “Da ti dobro bude i da dugo ostaneš na zemlji” (Efežanima 6:3).

Da bi bio u dobrom odnosu s poočimom i pomajkom, nije dovoljno da ih samo poštuješ i budeš im poslušan. Vjerojatno bi želio da u tvom domu vlada prisna atmosfera puna ljubavi. Na tvom poočimu i pomajci leži odgovornost da stvore takvu atmosferu. No puno ovisi i o tebi. Kako?

Kao prvo, razmisli o tome kako bi se mogao još više zbližiti sa svojim roditeljima. Zamoli ih da ti ispričaju nešto o sebi i svom životu te  o svojim interesima. Zamoli ih za savjet u vezi s nečim što te tišti, no izaberi vrijeme kad su opušteni i spremni saslušati te (Priče Salamunove 20:5). Kao drugo, razmisli kako bi mogao doprinijeti tome da vaše domaćinstvo još bolje funkcionira, primjerice tako da pomogneš oko kućanskih i nekih drugih poslova, a da te se ne mora moliti za to.

A što je s tvojim biološkim roditeljima? Odlučiš li potražiti ih ili oni odluče potražiti tebe, mora li to neizostavno ugroziti tvoj odnos s ljudima koji su te usvojili? Nekada su agencije za usvajanje često odbijale pružiti bilo kakve informacije kojima bi biološkim roditeljima pomogle pronaći djecu koju su dali na usvajanje ili obratno. Danas u nekim zemljama zakoni više nisu tako rigorozni, pa mnoga usvojena djeca imaju priliku upoznati svoje biološke roditelje kojih se uopće ne sjećaju. Doduše, moguće je da su u zemlji u kojoj ti živiš zakoni nešto drugačiji.

U svakom slučaju, odluku o tome hoćeš li potražiti svoje biološke roditelje ili ne moraš donijeti sam i to vjerojatno nije laka odluka. U mladima to može izazvati pravu buru osjećaja. Neki čeznu za time da upoznaju svoje biološke roditelje, dok neki to nipošto ne žele. Međutim, jedno je sigurno, a to je da su mnogi mladi koji su usvojeni upoznali svoje biološke roditelje, a da to nije poremetilo njihov dobar odnos s onima koji su ih usvojili.

Zašto se ne bi u vezi s time posavjetovao s poočimom i pomajkom ili možda s nekim zrelim prijateljima u kršćanskoj skupštini? (Priče Salamunove 15:22). Pažljivo odvagni izbor koji stoji pred tobom i pusti da prođe neko vrijeme prije nego išta poduzmeš. Kao što stoji u Pričama Salamunovim 14:15, “pametan pazi na svoje korake”.

Odlučiš li pokušati uspostaviti vezu s biološkim roditeljima, daj sve od sebe kako bi svog poočima i pomajku uvjerio da ih i dalje voliš i poštuješ. Tako ćeš upoznati one kojima možeš zahvaliti što si živ i koji su te davno prije dali na usvajanje, a i sačuvati blizak odnos s roditeljima koji su te odgojili i brinu se o tebi.

Mnogi mladi koji su usvojeni strahuju od toga da ne budu napušteni. Boje se da bi jednog dana mogli izgubiti obitelj koja ih je usvojila kao što su nekada izgubili svoju biološku obitelj. Takva su strahovanja razumljiva. No zapamti sljedeće mudre riječi: “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav istjeruje strah” (1. Ivanova 4:18). Ne dozvoli da tobom ovlada morbidan strah od gubitka dragih ti osoba. Razvijaj ljubav prema drugima, naročito prema članovima svoje obitelji. A iznad svega, razvijaj ljubav prema svom nebeskom Ocu, Jehovi Bogu. On je savršeno pouzdan i nikada na napušta svoju vjernu djecu. On može odagnati tvoje strahove (Filipljanima 4:6, 7).

Catrina, koja je usvojena još kao dijete, kaže kako joj je čitanje Biblije puno pomoglo da se približi Bogu te da vodi sretan i ispunjen život. Ona kaže da je blizak odnos s Jehovom “neizmjerno važan baš zbog toga što naš nebeski Otac zna kako se osjećamo”. Njen najdraži biblijski redak je Psalam 27:10, koji kaže: “Ako me otac moj i mati moja ostave, Jehova će me prihvatiti.”