SVAKE večeri, tijekom cijele godine, po jedan brod isplovi iz grada Bergena, na jugozapadnoj obali Norveške, i krene na 11-dnevnu plovidbu prema sjeveru dugu otprilike 4 500 kilometara. Na putu plovi pored nekoliko tisuća većih i manjih otoka i kroz brojne fjordove i tjesnace, pristajući u gradovima i manjim naseljima duž razvedene i lijepe norveške obale.

Mnogi smatraju da je putovanje brzom brodskom linijom duž norveške obale ljepše od putovanja u bilo kojem drugom dijelu svijeta. No ta brza linija, koja se na norveškom naziva Hurtigruten, ima i praktičnu ulogu — prijevoz robe, pošte i putnika sve do konačnog odredišta, luke Kirkenes, koja se nalazi duboko unutar arktičkog kruga.

Kako brodovi plove tim polarnim područjem, naročito zimi, kad su vode Sjevernog ledenog mora uglavnom zaleđene i nisu plovne? Norveška je zbog svog geografskog položaja izložena utjecaju tople Sjevernoatlantske struje i blagih zapadnih vjetrova. Zahvaljujući tim faktorima njena je klima puno blaža nego što bi se očekivalo s obzirom na blizinu Sjevernog pola.  Zanimljivo je da u norveškim lukama čak ni zimi gotovo uopće nema leda.

Potkraj 19. stoljeća, kad se počelo razmišljati o povezivanju obalnih naselja cestom, željeznicom ili morskim putem, prednost se dalo morskom putu. No tada je čak i plovidba morem predstavljala problem, jer iako se more nije ledilo, bilo je opasno ploviti noću i po ružnom vremenu.

Zahvaljujući prije svega domišljatosti i odlučnosti pomorskog kapetana Richarda Witha, 2. srpnja 1893. uvedena je redovna brodska linija. Tog je dana prvi brod brze brodske linije isplovio iz Trondheima i krenuo na put do Hammerfesta, najsjevernijeg evropskog grada. Unatoč mračnim predviđanjima, pokazalo se da je uvođenje te linije bilo odličan potez. S vremenom je ruta proširena, tako da brodovi sada pristaju u 34 luke na putu od Bergena do Kirkenesa — koji su još dan-danas početna i završna točka putovanja. O uspješnosti — ali i važnosti — ove linije možda najbolje svjedoči činjenica da su je stanovnici obalnih područja neslužbeno nazvali Linija broj 1.

U današnje vrijeme na Liniji broj 1 plovi 11 suvremenih brodova koji kreću na put u razmacima od 24 sata. No zbog intenzivnog razvoja cestovne i željezničke prometne mreže koja povezuje mnoge gradove duž obale, brza brodska linija sve se više okreće turizmu, što se vidi i po izgledu brodova.

Veći dio puta brodovi plove blizu obale. Stoga putnici mogu 11 dana uživati u nekim od najljepših pejzaža koji se mogu vidjeti u Norveškoj, kao što su slikoviti zaselci okruženi krasnim zelenim pašnjacima, priobalna ribarska naselja, ledenjaci, fjordovi, snijegom prekrivene planine, stijene na kojima se odmara mnoštvo morskih ptica, veličanstveni slapovi, pa čak i kitovi.

Dodatna prednost je to što se putnici mogu iskrcati i poći u razgledavanje okolice kad brod pristane u neku luku. Naprimjer, iz gradića Moldea pruža se prekrasan pogled na 87 snijegom prekrivenih planinskih vrhova u Romsdalskim Alpama. U Ålesundu i Trondheimu putnici će možda imati vremena za kratak izlet, koji može uključivati šetnju gradom i upoznavanje s vrlo zanimljivom arhitekturom. U nekim lukama putnici se iskrcaju s broda i nastave putovanje u unajmljenom automobilu, a potom se u sljedećoj luci vrate na brod.

Nakon što isplovi iz luke Bodø, brod prolazi pored Vestfjordena i kreće prema Lofotima, otočju dugom 175 kilometara na kojem se mogu vidjeti brojni planinski vrhovi i slikovita ribarska naselja. Neki od najudaljenijih otoka nisu ništa drugo nego goli morski grebeni, krševiti otočići i hridi koje strše iz mora. Na nekima od njih nalazi se i svjetionik. Na Lofotima žive neke od najvećih kolonija morskih ptica na svijetu, među kojima su galebovi, čigre, gavke, tupici, tankokljune njorke, kormorani, troprsti galebovi, male njorke i poneka burnica. Sve u svemu, na otočju živi nekoliko milijuna ptica.

More u blizini Lofota svake je zime prepuno ribarskih čamaca, jer je tada sezona lova na skrei, ili bakalar. Poznato je da u tom području ima i kitova. Možete zamisliti koliko se putnici oduševe kad s broda vide nekog od tih ogromnih sisavaca kako iskače iz mora i izbacuje mlaz vlažnog zraka!

Ljeti brod brze obalne linije skreće s uobičajene rute i uplovljava u fjord Troll. Ulaz u taj fjord toliko je uzak, a okolne stijene toliko strme da imate osjećaj kako biste ih mogli dotaknuti kad biste se nagnuli preko ograde na palubi broda. Ovdje kormilar ne uključuje brodsku sirenu kako ne bi izazvao odron kamenja! S obale se pruža pogled na snježne planinske vrhove u daljini — pejzaž koji je kao stvoren za fotografiranje.

Nakon što pristane u još nekoliko gradova i ribarskih naselja, brod kreće na istok, ploveći prema dijelu obale koji mnogi  putnici smatraju najljepšim. Naprimjer, iz luke Honningsvåg putnici mogu krenuti na izlet do Nordkappa (Sjevernog rta), gdje će vidjeti uistinu spektakularan prizor — stijene visoke tristotinjak metara koje se gotovo okomito izdižu iz Sjevernog ledenog mora.

Brod najzad pristaje u Kirkenesu, svom najsjevernijem odredištu, gdje ostaje svega nekoliko sati, da bi potom krenuo natrag prema Bergenu. Dok plove prema jugu, putnici mogu uživati u prizorima koje su možda propustili spavajući na putu do Kirkenesa. Naprimjer, u vodama unutar arktičkog kruga mogu vidjeti divovski ledenjak Svartisen, čija površina iznosi oko 370 četvornih kilometara. Brod potom prolazi pored prekrasnog planinskog lanca nazvanog Sedam sestara i Torghattena, niske planine spljoštenog vrha kroz koju prolazi veliki prirodni tunel, tako da izgleda poput šešira s rupom na vrhu. Na putu od grada Måløya do Florøa brod prolazi pored Hornelena, planine visoke 860 metara koja tako strmo strši iz mora da se ni ovdje kormilar ne usudi uključiti sirenu da ne bi izazvao odron kamenja.

Turiste koji krenu na put ljeti dnevno će svjetlo pratiti gotovo čitavog putovanja. Ustvari, najveći dio rute kojom plove brodovi Linije broj 1 nalazi se u “zemlji polarnog sunca”, sjeverno  od granice arktičkog kruga. Tamo ljeti sunce sija cijele noći. Naprimjer, na Sjevernom rtu sunce ne zalazi gotovo tri mjeseca!

Zimi putnike čeka obrnuta situacija — duga polarna noć. No zima je na svoj način lijepa, naročito kad su nebo, more, planine i snijeg okupani nježnim bojama sumraka dok se Sunce približava horizontu, ali se nikad ne digne iznad njega. Osim toga, zimi je nebo savršena kulisa za jednu od najveličanstvenijih prirodnih pojava — čuvenu polarnu svjetlost, ili auroru borealis. Kad Sunčevi vjetrovi puni naelektriziranih čestica prodru u atmosferu iznad polarnih krajeva, zelena, žutozelena, a ponekad i crvenkasta svjetlost zapleše po zvjezdanom nebu, praveći zadivljujuće pruge, zavjese i lukove, trepereći i talasajući se u svom kozmičkom ritmu.

Naravno, plovidba brodom nije jedini način da upoznate mnoge ovdašnje prirodne ljepote. Zahvaljujući razvoju cestovne i željezničke mreže, velik dio Norveške možete upoznati i gledajući kroz prozor automobila ili vlaka. Putovanje automobilom ili vlakom možda će biti prihvatljivije onima koji baš nemaju dubok džep. Koji god način putovanja odabrali, jedno je sigurno — u svako godišnje doba i na svakom kilometru putovanja uživat ćete u prekrasnim pejzažima norveške obale.