MOŽDA ste se i vi nakon porođaja suočili s takvim osjećajima. Ako jeste, znajte da niste jedini. Procjenjuje se da se kod 70 do 80 posto žena nakon porođaja povremeno javljaju takvi osjećaji. No što je poslijeporođajna (ili postpartalna) depresija i koji su njeni uzroci? Kako izaći na kraj s tim poremećajem? Kako članovi obitelji i drugi mogu pružiti podršku ženi koja pati od poslijeporođajne depresije?

Izraz “poslijeporođajna depresija” odnosi se na depresivna razdoblja koja se kod žena mogu javiti nakon porođaja. Poslijeporođajna depresija može nastupiti nakon bilo kojeg porođaja, a ne samo prvog. Može nastupiti čak i nakon spontanog pobačaja ili namjernog prekida trudnoće. Prema podacima Zavoda za zaštitu zdravlja žena koji djeluje u sklopu američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, jačina simptoma može znatno varirati.

Kod mnogih žena javlja se poslijeporođajna melankolija (nekima poznata i po engleskom nazivu “baby blues”), koju karakteriziraju tugaljivost, tjeskoba, razdražljivost, nagle promjene raspoloženja i iscrpljenost. To se smatra normalnom i prolaznom pojavom. Čak i ako se ne zatraži medicinsku pomoć, simptomi takve melankolije prestaju najkasnije desetak dana nakon porođaja.

Međutim, Američko udruženje opstetričara i ginekologa procjenjuje da kod deset posto žena ti osjećaji postaju intenzivniji i ne traju samo prvih nekoliko dana nakon porođaja. Oni se mogu pojaviti čak i nekoliko mjeseci nakon porođaja. To bi već mogla biti prava poslijeporođajna depresija, kod koje su osjećaji tuge, tjeskobe ili očaja toliko jaki da žena nije u stanju izlaziti na kraj sa svojim svakodnevnim obavezama.

Osim toga, 0,1 do 0,3 posto žena nakon poroda pati od još težeg oblika depresije koji se naziva poslijeporođajna psihoza. U takvim slučajevima majci se javljaju sumanute misli ili halucinacije u kojima se često usredotočuje na to da naudi sebi ili svom djetetu. To stanje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. *

Zasad nije točno utvrđen nijedan uzrok poslijeporođajne depresije. Izgleda da na pojavu tog poremećaja utječu kako fizički tako i emocionalni faktori. Jedan fizički faktor mogao bi biti nagli pad razine estrogena i progesterona u prvih 24 do 48 sati nakon poroda. Razina tih hormona toliko se smanji da postane niža nego prije začeća, što izaziva nagle fiziološke promjene u tijelu. To može uzrokovati depresiju, slično kao što neki procesi koji se odvijaju prije  menstruacije mogu uzrokovati promjene raspoloženja i napetost. Nakon poroda može se smanjiti i razina hormona koje luči štitna žlijezda. To može izazvati simptome slične depresiji. Zbog toga istraživači poslijeporođajnu depresiju opisuju kao “biokemijski i hormonalni poremećaj”.

Zanimljivo je da u jednom medicinskom biltenu piše kako bi uzrok poslijeporođajne depresije mogao biti poremećaj u opskrbi organizma hranjivim tvarima, primjerice nedostatak vitamina B-kompleksa.

Iscrpljenost i neispavanost mogu doprinijeti pojavi depresije. Dr. Steven I. Altchuler, psihijatar iz Klinike Mayo u Minnesoti (SAD), kaže: “U kratkom razdoblju nakon poroda ženama se mali problemi mogu činiti puno većima zato što su iscrpljene i ne mogu spavati. Neke žene moglo bi frustrirati to što se ne mogu nositi s obavezama koje im prije poroda, kad nisu patile od depresije i kad su mogle spavati cijelu noć, nisu predstavljale nikakav problem.” Pojavi depresije mogu doprinijeti i emocionalni faktori, kao što su uznemirenost zbog neplanirane trudnoće ili prijevremenog porođaja, osjećaj gubitka slobode, zabrinutost zbog fizičkog izgleda ili pak nedostatak podrške okoline.

Neke uobičajene zablude o majčinstvu također mogu doprinijeti tome da žena zapadne u depresiju i počne misliti da ništa ne radi kako valja. U te zablude spadaju ideje da žena ima urođenu sposobnost vođenja brige o svom djetetu, da se majka odmah emocionalno veže za dijete, da će dijete biti savršeno i da joj nikad neće praviti probleme te da majka treba biti savršena. No u životu to nije tako. Majka treba naučiti voditi brigu o svom djetetu, za stvaranje emocionalne veze između majke i djeteta obično treba vremena, s nekom djecom ima više, a s nekom manje problema, a povrh svega, nijedna majka nije savršena.

Sve donedavno poslijeporođajnu depresiju često se nije uzimalo ozbiljno. Dr. Laurence Kruckman kaže: “U prošlosti se psihičke probleme žena često zanemarivalo i smatralo histerijom, nečim čemu ne treba obraćati pažnju. U dijagnostičkom priručniku Američkog psihijatrijskog udruženja nikad nije izravno rečeno da postoji bolest kao što je poslijeporođajna depresija, tako da liječnici nisu upoznati s tom bolešću, a nisu ni prikupljeni pouzdani podaci o njoj (...). Osim toga, danas mnoge majke odlaze iz bolnice u roku od 24 sata, što prije tridesetak godina nije bilo slučaj. Većina slučajeva poslijeporođajne psihoze i melankolije te neki slučajevi poslijeporođajne depresije javljaju se u roku od 3 do 14 dana nakon poroda. Tada su majke već kod kuće, a ne pod nadzorom stručnjaka koji mogu prepoznati simptome.”

Međutim, prema mišljenju dr. Carol E. Watkins, članice psihijatrijskog udruženja Northern County Psychiatric Associates iz Baltimorea (Maryland, SAD), ako se poslijeporođajna depresija ne dijagnosticira i ne liječi, to može dovesti do dugotrajne depresije i otežati razvoj emocionalne veze između majke i djeteta. Majke koje pate od depresije mogu svojim pasivnim ponašanjem zanemarivati djetetove potrebe ili pak gubiti kontrolu nad sobom i fizički kažnjavati dijete. To se može negativno odraziti na mentalni i emocionalni razvoj djeteta.

Naprimjer, u jednom članku časopisa American Family Physician navodi se da mala djeca čije majke pate od depresije postižu slabije rezultate na testovima inteligencije nego ona čije majke nemaju takvih problema. Osim toga, to što majka pati od poslijeporođajne depresije može se štetno odraziti i na drugu djecu, kao i na supruga.

Što se može poduzeti? Trebate li samo stisnuti zube i čekati da sve to prođe? Utješno je znati da je poslijeporođajna depresija prolazni poremećaj i da za nju ima lijeka. * Ženama koje imaju blage simptome možda naprosto treba odmor i podrška obitelji. No nekim ženama depresija onemogućava normalan život, što je siguran znak da im je potrebna liječnička pomoć, kažu u Zavodu za zaštitu zdravlja žena.

U uobičajene načine liječenja poslijeporođajne depresije spadaju terapija antidepresivima *, razgovori s psihijatrom, hormonska terapija ili  kombinacija tih triju vrsta liječenja. Izbor liječenja ovisi o težini simptoma. Njegovanje djeteta prema “klokan-metodi” također bi moglo ublažiti majčinu depresiju. * Postoje i alternativni načini liječenja koji uključuju upotrebu ljekovitog bilja, akupunkturu i homeopatske lijekove.

No možete i sami nešto poduzeti kako biste si olakšali borbu s poslijeporođajnom depresijom. Naprimjer, možete paziti na to da se pravilno hranite (što uključuje jedenje voća, povrća i integralnih žitarica), izbjegavati kofein, alkohol i šećer, baviti se umjerenim fizičkim aktivnostima i truditi se malo odspavati onda kad spava i vaše dijete. Kršćanka Zoraya, koja je nakon što je rodila zdravu djevojčicu danima plakala od jutra do večeri, kaže da joj je pomoglo to što je čim je mogla nastavila s uobičajenom propovjedničkom aktivnošću kojom se bavi kao Jehovin svjedok. (Dodatne savjete možete naći u popratnom okviru.)

Budući da je umor jedan od glavnih faktora koji utječu na pojavu poslijeporođajne depresije, drugi mogu pomoći tako da preuzmu na sebe obavljanje nekih kućanskih poslova i povremeno vode brigu o djetetu. Istraživanja pokazuju kako je poslijeporođajna depresija puno rjeđa u kulturama u kojima članovi šire obitelji svesrdno pomažu rodilji, pružajući joj podršku i korisne savjete. U mnogim je situacijama najbolje suosjećajno slušati i pružiti utjehu, izbjegavajući kritiziranje ili osuđivanje. Imajte na umu da je poslijeporođajna depresija fizički poremećaj i da ga žena nije sama izazvala. Predstavnici organizacije Postpartum Education for Parents napominju: “Žena se ne može tome ‘othrvati snagom volje’, jednako kao što to ne bi mogla da boluje od gripe, dijabetesa ili neke srčane bolesti.”

Premda razdoblje nakon rođenja djeteta može majkama biti predivno, očito je da može biti i vrlo stresno. Ako to razumijemo, lakše ćemo im pružiti potrebnu podršku.