BEZUVJETNA ljubav i sustav vrijednosti koji roditelji svojim primjerom, a ne samo riječima, usađuju u djecu spadaju među najveće darove koje djeca mogu dobiti od njih.

Život bez pravih mjerila zapravo je samo nemilosrdna borba za opstanak. Bez njih život gubi smisao. O njima ovisi čemu dajemo prednost u životu. Ona određuju moralne granice te pravila ponašanja.

Pa ipak, mnoge tradicionalne vrijednosti brzo se mijenjaju. Tako, naprimjer, profesor Ronald Inglehart kaže kako su “u društvu sve prihvaćenije seksualne slobode koje pojedincu daju pravo da zadovolji svoje seksualne potrebe te da izrazi svoje misli i osjećaje”. Godine 1997. u 16 zemalja provedena je Gallupova anketa kojoj je cilj bio utvrditi kakav je stav ljudi prema tome da li je moralno ispravno rađati djecu izvan bračne zajednice. Gallupov je institut izvijestio: “Prihvaćenost tog suvremenog trenda kreće se od 90 i više posto u nekim dijelovima Zapadne Evrope do manje od 15 posto u Singapuru i Indiji.”

Neki su naprosto oduševljeni tom novom seksualnom slobodom. Međutim, James A. Dorn u svojoj brošuri The Rise of Government and the Decline of Morality navodi kako su ‘sve veći broj vanbračne djece i raspad obitelji očiti znakovi opadanja moralnih vrijednosti’.

Znatno opadanje tradicionalnih vrijednosti uočava se i na nekim drugim područjima života. Sudionici projekta World Values Survey, koji se provodi pod vodstvom profesora Ingleharta, izvještavaju o “gubitku poštovanja prema autoritetu” u industrijski razvijenim zemljama.

Među tradicionalne vrijednosti spada i snažna radna etika. Međutim, sve ukazuje na to da se i ona polako gubi. U Sjedinjenim Državama organizacija National Federation of Independent Business provela je anketu u kojoj je ispitano preko pola milijuna poslodavaca. “Trideset i jedan posto ispitanika reklo je kako im je bilo teško popuniti upražnjena radna mjesta, a 21 posto općenito nije bilo zadovoljno radom svojih radnika.” Jedan je poslodavac rekao:  “Sve je teže pronaći radnike na duže vrijeme koji ne kasne i ne dolaze pijani na posao.”

Za takav negativni trend mogu biti krivi i ekonomski pritisci. Naime, čim se zarada poslodavca smanji, on otpušta radnike ili im ukida određene povlastice. U časopisu Ethics & Behavior stoji: “Radnici prema kojima poslodavac postupa nelojalno i bez ikakvog osjećaja obaveze počinju uzvraćati istom mjerom. Osjećaj predanosti poslu gubi se kada radnik zna da će možda već sutra ostati bez njega.”

Još jedno područje na kojem se zapaža izrazit pad vrijednosti jesu lijepe manire i pristojno ponašanje. Jedno istraživanje u Australiji zaključeno je riječima: “Preko 87,7% namještenika izjavilo je kako nepristojno ponašanje u uredu negativno utječe na njihov radni moral.” U jednoj anketi provedenoj među poslovnim ljudima u Sjedinjenim Državama “osamdeset posto ispitanika reklo je kako su loše manire sve prisutnije u poslovnom svijetu”. Novinska agencija CNN izvijestila je kako je “usluga u trgovinama toliko loša da je gotovo polovina anketiranih izjavila kako je zbog toga barem jednom u prethodnoj godini napustila neku trgovinu. Polovina je rekla kako često viđa ljude koji mobitelom ometaju druge, bilo da glasno razgovaraju bilo na neki drugi način. A 60 posto vozača izjavilo je kako redovito u prometu viđa agresivne i nesmotrene vozače.”

Ponekad se zna dogoditi da ljudi kažu kako drže do određenih “vrijednosti”, no to ne pokazuju uvijek svojim djelima. To se, primjerice, vidi iz jednog ispitivanja koje je Institut za globalnu etiku proveo među stanovništvom 40 zemalja. Četrdeset posto ispitanika je među pet “najvažnijih” vrijednosti u životu navelo i “poštivanje života”. *

Međutim, kako to izgleda u stvarnom životu? Bogate zemlje nesumnjivo imaju dovoljno sredstava da otklone mnoge probleme koji  uzrokuju ljudske patnje. No u knjizi koju je 1998. napisala Carol Bellamy, direktorica Fonda Ujedinjenih naroda za pomoć djeci, stoji kako je pothranjenost “povezana sa smrću preko polovine od gotovo 12 milijuna djece u dobi do pet godina koliko ih godišnje umre u zemljama u razvoju, što je omjer koji nije zabilježen od pošasti kuge koja je poharala Evropu u 14. stoljeću”. Takvi izvještaji djeluju zastrašujuće svakome tko ljudski život smatra vrijednim. “Pa ipak”, navodi Carol Bellamy, “čvrsti i sve brojniji znanstveni dokazi o postojanju te opasnosti koja zahvaća čitav svijet kao da i ne diraju svjetsku javnost. Više se pažnje poklanja kretanjima na svjetskom tržištu vrijednosnih papira nego mogućim razornim posljedicama pothranjenosti odnosno jednako snažnim korisnim učincima zdrave prehrane.”

Zanimljivo je da se iskrivljeni pogled na život može zapaziti i na području medicine. Sve do početka 70-ih godina 20. stoljeća nedonošče koje je rođeno u 24. tjednu trudnoće nije imalo gotovo nikakvih izgleda da preživi. Danas izglede da preživi možda ima čak 40 posto takve djece. Kako li je onda ironično da se svake godine abortira od 40 do 60 milijuna djece! A većina tih pobačaja izvrši se na fetusima koji imaju tek koji tjedan manje od nedonoščadi za čiji se život liječnici grčevito bore! Ne pokazuje li to da u svijetu prevladava velika moralna zbrka?

Na pitanje “Što je najmanje važno u životu?” kao jednu od dvije najmanje bitnih stvari većina ispitanika u Gallupovoj anketi navela je “odanost religiji”. Stoga ne iznenađuje što se posjećenost crkava i dalje smanjuje. Profesor Inglehart ističe kako je blagostanje u zemljama Zapadnog svijeta “stvorilo besprimjeran osjećaj sigurnosti”, što je “umanjilo potrebu za sigurnošću koju je oduvijek pružala religija”.

Slabljenje povjerenja u organiziranu religiju prati i gubitak povjerenja u Bibliju. U jednoj anketi koja je provedena u više zemalja ispitanicima je postavljeno pitanje na koga se oslanjaju kada trebaju odlučiti što je moralno ispravno. Ogromna većina navela je osobno iskustvo. “Božja riječ zaostala je daleko na drugom mjestu”, stoji u zaključku istraživanja.

Nikakvo čudo da se ljudske vrijednosti mijenjaju nagore! Nedostatak moralnog kompasa te stavljanje sve većeg naglaska na materijalističke ciljeve i sebičnost unapređuju kulturu u kojoj prevladavaju pohlepa i nezainteresiranost za tuđe osjećaje. Jesu li te promjene dovele do gubitka nečeg važnog u životu?