“KOJI je najvažniji problem s kojim se suočava vaša zemlja?“ Većina stanovnika Sjedinjenih Država kojima je postavljeno to pitanje kao najveći ili jedan od najvećih problema koji ih zabrinjavaju navela je opadanje obiteljskih i moralnih vrijednosti. No oni nisu jedini koji tako misle.

Naprimjer, u pariškom dnevnom listu International Herald Tribune stajalo je: “Može se jasno zamijetiti postojanje snažne želje, naročito među mladim ljudima, za nekom vrstom ujedinjujuće vizije, skupom općeprihvaćenih načela kojima će se suzbiti i obuzdati duh pohlepe, sebičnosti i razjedinjenosti, koji je izgleda zavladao svijetom. (...) Ova sve učestalija rasprava o potrebi postojanja globalnih etičkih vrijednosti priznanje je da nešto nedostaje.”

Mislite li da politički i svjetski vođe, među kojima su i vodeći ljudi u svijetu biznisa, posjeduju potrebne vrijednosti da nas povedu u sretniju, sigurniju i bezbrižnu budućnost? Osjećate li kako se nešto izgubilo uslijed svih tih promjena vrijednosti u svijetu?

Naprimjer, pitanje osobne sigurnosti je nešto što nas može duboko zabrinjavati. Živite li negdje gdje ne morate zaključavati svoj dom? Možete li noću bezbrižno šetati ulicama svog grada? Čak i ako živite negdje gdje se ne ratuje, gdje nema etničkih nemira ili opasnih sukoba bandi, možda ipak strahujete da ne postanete žrtva nasilja, prepada, provale ili krađe. Sasvim je razumljivo da takva strahovanja mogu u nama izazvati nemir ili osjećaj gubitka.

Povrh toga, možda ste donekle izgubili povjerenje u ljude. Možda ste se na poslu ili u osobnom životu osvjedočili kako ljudi sve češće ne prežu od toga da vas iskoriste za svoje interese, ma kako beznačajni ti interesi bili.

Povijest jasno pokazuje da je uvijek postojala bliska veza između vrijednosti koje poštuju članovi nekog društva i vrijednosti koje poštuju oni koji su na vlasti. Calvin Coolidge, koji je kasnije postao predsjednik  Sjedinjenih Američkih Država, rekao je: “Ljudi govore o prirodnim pravima, no ja vas pitam kada je ijedno pravo u ovom svijetu postojalo ili bilo priznato prije nego što su doneseni zakoni kojim je ono bilo utvrđeno i zaštićeno.”

Na kraju krajeva, nije li vlast ta — bez obzira na to kako je izabrana — koja odlučuje hoće li štititi ili uskraćivati građanska prava, kao što su sloboda tiska, sloboda okupljanja, sloboda vjere, sloboda javnog izražavanja, te jamčiti zaštitu od nezakonitog hapšenja i uznemiravanja i pravo na nepristrano suđenje?

Abraham Lincoln je jednom prilikom prije nego što je postao predsjednik Sjedinjenih Država rekao: “Zadatak vlasti je da za društvo učini sve što bi članovi tog društva trebali sami učiniti, ali ne mogu ili pak nisu u stanju to učiniti na zadovoljavajući način jer su kao pojedinci ograničeni u pogledu svojih mogućnosti.” Kad se vlast trudi ispuniti tu uzvišenu svrhu svog postojanja, ljudi su ponukani vjerovati onima koji su na vlasti.

Međutim, čini se da su u današnje vrijeme takvu vrstu pouzdanja i povjerenja zamijenili cinizam i sumnjičavost. U jednom istraživanju koje je nedavno provedeno u Sjedinjenim Državama 68 ispitanika ocijenilo je poštenje državnih službenika kao osrednje ili čak nezadovoljavajuće. U mnogim zemljama povjerenje javnosti u vladine službenike poljuljano je skandalima povezanim s mitom i korupcijom u najvišim državnim krugovima. Razumljivo je da takvo stanje izaziva osjećaj gubitka kod sve većeg broja ljudi.

Jedan primjer iz prošlosti pokazuje koliko vrijednosti do kojih drže oni koji su na vlasti mogu utjecati na druge. Kralj Salamun vladao  je nad 12 izraelskih plemena od 1037. do 998. pr. n. e. Njegov otac, kralj David, bio je jedan od istaknutijih izraelskih kraljeva. Biblija Davida opisuje kao osobu koja je ljubila istinu i pravdu te, iznad svega, kao čovjeka koji se bezuvjetno pouzdao u svog Boga, Jehovu. David je te iste vrijednosti prenio i na svog sina.

Svemogući Bog pojavio se Salamunu u snu i rekao mu: “Išti što hoćeš da ti dam” (2. Dnevnika 1:7). Salamun nije tražio veliko bogatstvo, slavu ili političke pobjede, već mudro, razumno i poslušno srce kako bi mogao mudro vladati izraelskim narodom, čime je pokazao što smatra najvrednijim u životu.

Kako se Salamunova vladavina odrazila na njegove podanike? Bog je Salamuna blagoslovio mudrošću, slavom i bogatstvom sve dok je u svom narodu promicao duhovne vrijednosti. Arheološka otkrića potvrđuju izvještaje o materijalnom blagostanju u vrijeme Salamunove vladavine. U knjizi The Archaeology of the Land of Israel navodi se: “Bogatstvo što se sa svih strana slijevalo na kraljevski dvor i trgovina koja je cvjetala (...) doveli su do nagle i vidljive promjene u svakom aspektu materijalne kulture.”

Da, dobra vladavina kralja Salamuna donijela je njegovim podanicima mir, sigurnost i sreću. “Življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Kraljevima 4:20, 25).

Nažalost, kao što je to slučaj s mnogim današnjim vođama, i Salamunova su se mjerila vrijednosti s vremenom promijenila. U biblijskom izvještaju čitamo: “Imaše žena kraljica sedam stotina, i tri stotine inoča; i žene njegove zanesoše srce njegovo. I kad ostarje Salamun, žene zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Jehovi Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova” (1. Kraljevima 11:3, 4).

Kako se ta promjena odrazila na njegov narod? Usprkos izvanrednim sposobnostima i mudrosti, Salamun je pretkraj svoje vladavine počeo ugnjetavati narod. Visoki troškovi Salamunove vladavine prekomjerno su opteretili narod. Radnici su postali nezadovoljni. Politički protivnici pobunili su se protiv kralja te su tražili način da mu otmu vlast. Narod je u velikoj mjeri izgubio osjećaj jedinstva. Nije li ironično da je sam Salamun napisao: “Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod”? (Priče Salamunove 29:2).

Nedugo nakon Salamunove smrti politički nemiri i nepovjerenje doveli su do podjele izraelskog naroda te je započelo teško razdoblje nejedinstva u kojem je iz dana u dan situacija bila sve gora. Izraelce je preplavio osjećaj gubitka. Njihovi su vladari promijenili svoja mjerila vrijednosti, te su zaboravili na interese naroda. Osnovna pogreška tih vladara bila je u tome što su zanemarili Jehovu i njegove zakone. Zbog toga je ispaštao čitav narod.

U političkim, poslovnim i religioznim krugovima mnogi se danas više i ne trude zadržati visoka mjerila. Posljedica toga je opći osjećaj gubitka koji prožima srca i misli ljudi. Politički i drugi vođe sve su manje u stanju riješiti osnovne probleme koji pogađaju njihove zemlje.

Naprimjer, nisu u stanju okončati ratove te zaustaviti rast troškova zdravstvene njege ili suzbiti posljedice trgovine drogom. Ujedno se zapaža slom obrazovnog sustava. Neke vlade čak sufinanciraju organizirane oblike kockanja. Mnogi istaknuti poslovni ljudi i religiozni vođe također su svojim iskvarenim i nemoralnim načinom života duboko razočarali ljude. Nije ništa neobično da u svijetu vlada atmosfera općeg nepovjerenja u one kojima se ljudi obraćaju za vodstvo.

Može li ijedna vladavina zaštititi temeljna ljudska prava i vrijednosti, pa čak i prednjačiti u njihovom zagovaranju? Da, može. Zaključni članak ove serije objasnit će kako je to moguće.