KEVINOVA majka poginula je 11. rujna 2001. u napadu na Svjetski trgovinski centar u New Yorku. Peter nije doživio takav strašan gubitak, no taj ga je događaj ipak jako potresao.

U jednom je novinskom izvještaju stajalo: “Zbog [terorističkih napada] 11. rujna tisuće njujorške djece sada ima psihičkih problema koji, u velikom broju slučajeva, neće prestati ni kad odrastu.” Zabrinjavajući znakovi emocionalnih trauma “jednako su rašireni među djecom koja u trenutku napada nisu bila u blizini Svjetskog trgovinskog centra i među onom koja su vidjela što se dogodilo”. *

Slično bi se moglo reći i kada je riječ o nekim drugim tragičnim događajima, kao što su napadi bombaša samoubojica u Izraelu ili iznenadne pucnjave u bilo kojem dijelu svijeta. U vezi s napadima vatrenim oružjem jedan je stručnjak koji se bavi posljedicama psihičkih trauma rekao: “Takvi događaji mogu uznemiriti čak i [djecu] koja žive 3 000 kilometara daleko.”

Zbog čega? Zbog toga što mediji naprosto zapljuskuju mlade šokantnim prizorima s mjesta nesreće. Zastrašujući prizori terorističkih bombaških napada, pucnjava u školi i prirodnih katastrofa neprestano se ponavljaju pred njihovim očima, zbog čega je mnogim mladima teško odagnati te slike iz misli. Stoga ne iznenađuje što je nakon jedne ankete koja je provedena za potrebe prosvjetnog vijeća grada New Yorka izviješteno: “Šest mjeseci nakon rušenja Svjetskog trgovinskog centra 76 posto od 8 266 učenika državnih škola još uvijek često misli na te terorističke napade.”

 Mi danas živimo u razdoblju koje Biblija naziva “užasnim vremenima” (2. Timoteju 3:1-5, New International Version). Što možeš učiniti kako bi se lakše nosio sa strašnim tragedijama koje se događaju? *

Da bi prevladao snažne emocije koje te obuzimaju, upotrijebi svoju ‘sposobnost jasnog razmišljanja’ (2. Petrova 3:1). Nastoj objektivno sagledati stvari, onako kako Bog gleda na njih. Naprimjer, možda ćeš se trebati prisjetiti da mnoge tragedije nisu ništa drugo nego posljedica ‘vremena nevolje i nepredviđenih događaja’ (Propovjednik 9:11, NS). Isus Krist prikazao je to jednim primjerom u kojem je spomenuo rušenje kule u Siloamu. U toj nesreći život je izgubilo 18 ljudi. Međutim, Isus je jasno pokazao da smrt tih ljudi nije bila Božja kazna. Oni su poginuli zbog toga što su se zatekli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme (Luka 13:1-5). Razmišljanje o tome može ti pomoći da stekneš razumno gledište o katastrofama.

Jasno razmišljanje ujedno te može spriječiti da se ‘gnjeviš na Jehovu’ i da njega optužuješ za takve žalosne događaje (Priče Salamunove 19:3). Jehova ni u kom slučaju ne uzrokuje naše nevolje, dapače, on je “Bog svake utjehe” (2. Korinćanima 1:3). Kad se dogodi neka tragedija, trebamo mu se približiti, a ne ga u gnjevu odbaciti. Razmišljaj o biblijskim riječima zapisanim u Jakovu 1:13: “Kad je u kušnji, neka nitko ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može iskušavati zlim stvarima, a ni on sam ne iskušava nikoga.” *

O istinitosti toga svjedoči jedan tragični događaj koji se pred više stotina godina zbio na području Bliskog istoka. Iz Biblije saznajemo kako je jedina osoba koja je preživjela tu katastrofu rekla: “Oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih” (Job 1:16). Kakve li strašne nesreće! A ovaj prestravljeni čovjek očito je mislio da ju je Bog prouzročio. No Bog nije bio odgovoran za ono što se dogodilo. U Jobu 1:7-12 otkriva nam se da oganj nije poslao Bog, već Božji Protivnik — Sotona Đavo!

Bio je to jedinstveni slučaj; naime Sotona je dobio posebno dopuštenje od Jehove da iskuša Jobovu besprijekornost. Stoga nemoj zaključiti kako je Sotona direktno odgovoran za prirodne katastrofe kao što su oluje i poplave. * No Biblija ipak kaže da “cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Stoga se Sotona može poslužiti ljudima kako bi uzrokovao katastrofe i razaranja.

No nema potrebe da se osjećamo bespomoćni. Razmotrimo još jedan događaj koji je u Bibliji zabilježen u 1. Samuelovoj 22:12-23. Tu čitamo o groznom masakru koji je počinjen nad grupom vjernih svećenika i njihovim obiteljima. Nema sumnje da je Sotona na neki način potaknuo zlog kralja Saula da počini taj okrutni zločin. Međutim, vjerni David, koji je kasnije i sam postao kralj, napisao je 52. Psalam u kojem izražava pouzdanje da će Bog satrti zle koji su bili odgovorni za taj masakr (Psalam 52:5).

Jednako tako i mi danas možemo biti sigurni da Bog neće zauvijek trpjeti ubojstva i nasilje, djela na koja potiče Đavo. Biblija čak obećava da će Bog uskoro preko svog Sina, Isusa, ‘uništiti Đavlova djela’ (1. Ivanova 3:8). Na kraju neće ostati ni traga od štete koju je Sotona nanosio ljudima. Čak i one koji su umrli kao žrtve nasilja ili nekog terorističkog čina Bog može uskrsnućem vratiti u život (Djela apostolska 24:15).

Ova biblijska nada može ti pomoći da se oslobodiš pretjeranog straha. No postoje i neki praktični koraci koje možeš poduzeti. Naprimjer, zapazi biblijsko načelo izraženo u Pričama Salamunovim 12:25. ‘Dobru riječ’ ohrabrenja primit ćeš samo ukoliko nekome kažeš  kako se osjećaš. To će ti ujedno pomoći da shvatiš kako u tim teškim trenucima nisi sam. Stoga ako si potišten, pokušaj otvoriti srce svojim roditeljima ili nekom zrelom članu kršćanske skupštine. *

Evo još jednog prijedloga: Nemoj stalno gledati vijesti u kojima se na šokantan način prikazuju tragični događaji. Samo će ti biti još teže izbaciti te mučne prizore iz misli (Psalam 119:37).

Jesi li kršćanin? Ako jesi, onda se nastavi baviti svojim uobičajenim kršćanskim aktivnostima (Filipljanima 3:16). Te aktivnosti uključuju posjećivanje sastanaka s drugim kršćanima i govorenje drugima o svojoj vjeri (Hebrejima 10:23-25). To će ti pomoći da se ne zaokupiš negativnim mislima. Osamljivanje bi ti samo naškodilo, i to i u emocionalnom i u duhovnom pogledu (Priče Salamunove 18:1).

Nađemo li se u bilo kojoj stresnoj situaciji, posebice nam može koristiti ako nastavimo svakodnevno čitati Bibliju. Majka djevojke po imenu Loraine umirala je od raka. Zapazi kako je Loraine izašla na kraj s tom izuzetno teškom situacijom: “Sjećam se da sam tijekom tog teškog razdoblja nekoliko puta pročitala knjigu o Jobu. Veliku utjehu pronašla sam i u Psalmima. Dok sam čitala utješne riječi iz Biblije, osjećala sam se kao da me Jehova zagrlio.” Njena sestra Mishael također kaže: “Ako bih koji dan propustila čitati Bibliju, to bih itekako osjetila. Automatski bi me zaokupile negativne misli. Čitajući Bibliju dobivala sam duhovnu hranu koja mi je bila potrebna da se iz dana u dan nosim s tom situacijom.”

Ako si i ti izgubio neku dragu osobu, pročitaj brošuru Kad umre netko koga voliš. * U njoj možeš pronaći veliku utjehu. Odvoji vrijeme da pročitaš sve navedene biblijske retke i da razmišljaš o njima. Razmišljaj i o nadi u uskrsnuće. “Zamislila bih da je majka uskrsnula i da je ponovno s nama”, kaže Loraine. “Ja bih zamislila da je čujem kako mi kaže: ‘Evo me, vratila sam se. Što si skuhala za ručak?’ To bi mi vratilo osmijeh na lice.”

Oslanjanje na Jehovu u molitvi također ti može dati potrebnu snagu da prebrodiš i najteže tragedije. Loraine se prisjeća: “Bila sam u sobi kada je mama umrla. Odmah sam se pomolila Jehovi i zamolila za snagu da izdržim. Odmah sam osjetila mir koji dolazi od Boga.” Budi konkretan kada se moliš Jehovi. Reci mu točno kako se osjećaš. “Izlijevajte pred njim srce svoje”, savjetuje nas psalmist (Psalam 62:8).

Kako vrijeme prolazi, teška situacija na Zemlji vjerojatno će se i dalje pogoršavati (2. Timoteju 3:13). Međutim, Biblija obećava: ‘Istrijebit će se koji čine zlo, a smjerni će naslijediti zemlju i naslađivat će se množinom mira’ (Psalam 37:9-11, 29). Budeš li se čvrsto držao te nade, to će ti pomoći da se uspješno nosiš sa svakom tragedijom.