RAMIRO je vlasnik doline koju prekriva tropska maglovita šuma. * Ta dolina u podnožju južnoameričkih Anda jedna je od rijetkih na tom području u kojima još uvijek rastu stoljetne šume. Svuda oko nje uzdižu se ogoljela brda. Znanstvenici iz čitavog svijeta dolaze u Ramirovu kišnu šumu kako bi izučavali živi svijet u njoj te su čak otkrili nekoliko dosad nepoznatih biljnih i životinjskih vrsta. Ramiro je silno zainteresiran za očuvanje kišnih šuma. On kaže: “U mojoj šumi neće biti sječe.”

Roberto pak u nizinama amazonskog bazena nadgleda sječu tropske kišne šume koja obuhvaća područje od 5 600 četvornih kilometara. On je šumar koji se bavi sječom i prodajom tropskog drva za svjetsko tržište. No i Roberto je jako zainteresiran za zaštitu kišnih šuma i živog svijeta u njima. “Sječa tropske šume može se provoditi i bez trajne štete za biljni i životinjski svijet u njoj”, tvrdi on.

Mada se nalaze u različitim situacijama, Ramiru i Robertu zajedničko je to što su duboko zabrinuti za budućnost tropskih šuma. No u tome zacijelo nisu sami. Posljednjih desetljeća bezobzirno uništavanje tropskih kišnih šuma poprimilo je alarmantne razmjere.

No nije li ta zabrinutost malo pretjerana? Konačno, nisu li u prošlim stoljećima ljudi radi poljoprivrede posjekli velik dio šuma u području umjerene klime? Zbog čega se onda brinuti ako se to isto sada događa u tropima? No postoje neke bitne razlike. Naprimjer, tropske kišne šume često rastu na siromašnom tlu koje nije pogodno za poljoprivrednu obradu. Povrh toga, u njima živi daleko veći broj biljnih i životinjskih vrsta, tako da bi njihov nestanak značio gubitak za čitavo čovječanstvo.

U tropskim šumama živi više od polovine svih biljnih i životinjskih vrsta na svijetu — od majmuna hvataša i tigrova do neobičnih vrsta mahovine i orhideja te od zmija i žaba do rijetkih vrsta leptira i papiga, a tu je još i mnoštvo drugih biljaka i životinja koje je naprosto nemoguće sve nabrojiti.

Tropske šume pravi su raj za mnoštvo stvorenja. No postoji više vrsta tropskih šuma. To su maglovite šume u planinskim predjelima koje sporo rastu, tamne kišne šume u kojima je sve natkriveno gustim krošnjama stabala, bjelogorične tropske šume i tropske šume s nešto rjeđim raslinjem. No većina ljudi nikada nije kročila u neku tropsku šumu. Možda niste ni vi. Zbog čega biste onda trebali biti zainteresirani za očuvanje takvih mjesta na Zemlji?

Očuvanje tropskih kišnih šuma od velike je važnosti za svakog od nas zato što mnoge vrste biljaka koje ljudi uzgajaju u svojim vrtovima ili u komercijalne svrhe na neki način ovise o svojim divljim precima koji još uvijek rastu u tim šumama. Od njih se ponekad dobiva nove vrste koje su otpornije na bolesti i na nametnike. Zbog toga je genetička raznolikost među divljim biljnim vrstama izuzetno važna.

 Isto tako, tropske su šume znanstvenicima nepresušan izvor korisnih sirovina. Naprimjer, velik broj lijekova koji su danas u upotrebi dobiva se od tropskih biljaka. Zbog toga se raznolikost života u tropskim kišnim šumama često povezuje sa živom knjižnicom, no knjižnicom u kojoj većinu “knjiga” tek treba otvoriti.

Vlažna tropska šuma tvori osjetljiv i vrlo složen ekosistem. U njoj brojne biljke i životinje ovise jedne o drugima. Naprimjer, većina biljaka u njoj ne može opstati bez određenih vrsta ptica, kukaca ili nekih drugih životinja koje ih oprašuju ili raznose njihovo sjeme. Šuma pak u sklopu svog složenog životnog ciklusa na vrlo djelotvoran način “reciklira” sve što živi u njoj — biljke, životinje, kukce i mikroorganizme. No zanimljivo je da je tlo u tom složenom ekosistemu obično siromašno. Stoga će se šuma, u slučaju da dođe do uništenja tog ekosistema, vjerojatno vrlo teško oporaviti, a možda i neće.

Mnogi ljudi žive od tropskih šuma. Pored toga što su pogodne za znanstvena istraživanja i za razvoj turizma, one su i važan izvor drva, orašastih plodova, meda, palmine srčike, kaučuka i smole, a samim time i prihoda. No tropske kišne šume nestaju zastrašujućom brzinom. Mada su brojke sporne, jedno je sigurno — šume brzo nestaju.

Naročito je žalosno to što se tropske kišne šume često uništava, a da od toga nema neke trajne koristi. Velik broj šuma siječe se i pretvara u pašnjake. No često se već nakon kratkog vremena pokaže da su to vrlo slabi pašnjaci, pa ih se napušta. Na taj je način navodno napušteno 165 000 četvornih kilometara zemlje u brazilskoj Amazoniji.

Ima li nade za kišne šume i njihov bogati biljni i životinjski svijet? Ramiro, Roberto i mnogi drugi poput njih snažno se bore kako bi tropske kišne šume zaštitili od utjecaja međunarodne trgovine, prekomjernog naseljavanja, lovaca na kućne ljubimce te ilegalnih lovaca i drvosječa. No koji su stvarni razlozi takvog uništavanja šuma? Postoji li kakva mogućnost da se koristi taj ogromni prirodni potencijal kišnih šuma, a da ih se ne uništava?