SVATKO tko bi htio riješiti probleme koji pogađaju tropske šume najprije mora ukloniti uzroke tih problema. Koji su to uzroci? Najlakše bi bilo krivnju svaliti isključivo na prenapučenost, no to je nemoguće kada se zna da plodnih područja na Zemlji ima toliko da mogu s lakoćom prehranjivati čitavo svjetsko stanovništvo, pa čak i više od toga.

Zapravo, vlade nekih zemalja čak su zabrinute zbog prevelike proizvodnje hrane jer to dovodi do pada cijena prehrambenih proizvoda. Zbog toga neke od njih potiču poljoprivrednike da svoja imanja pretvore u kampove, terene za golf, parkove divljih životinja ili neke druge prostore za zabavu i rekreaciju.

Zbog čega onda nestaju šume? Čini se da moramo potražiti nešto dublje uzroke nego što su oni koje smo dosad spomenuli.

Još davno prije današnje eksplozije stanovništva želja za moći i bogatstvom potaknula je vladare mnogih zemalja na bespoštedno uništavanje šuma. Tako je Britansko Carstvo da bi došlo do građe za svoje brodove prvo uništilo hrastove šume u Britaniji, a potom i šume tikovog drva u Burmi i Tajlandu. To isto carstvo posjeklo je šume u Indiji da bi osiguralo gorivo za svoje ljevaonice željeza. Druge šume iskrčene su kako bi na njihovom mjestu nikle plantaže kaučukovca, kave i kakaovca.

Međutim, nakon Drugog svjetskog rata motorne pile i buldožeri omogućili su sječu šume u još većim razmjerima. Osjetljive šume postajale su samo obični izvor prihoda.

Velike kompanije kupile su velik dio plodne zemlje i na njoj, uz pomoć mehanizacije, počele uzgajati kulture koje donose brzu zaradu. Ostavši bez posla, tisuće seljana otišlo je živjeti u gradove. Ostale se pak poticalo da se nasele u kišnim šumama. Ta se područja katkada znalo propagirati kao “zemlju bez ljudi za ljude bez zemlje”. Kad bi ti ljudi konačno shvatili da to područje nije pogodno za bavljenje poljoprivredom, često bi bilo prekasno — već bi nestali veliki dijelovi šume.

Korumpiranost među državnim službenicima također je doprinijela uništenju mnogih šuma. Dozvola za sječu šume vrlo je skupa. No poznato je da su neki podmitljivi i nepošteni  službenici izdavali kratkoročne dozvole za sječu šuma kompanijama koje ih bespoštedno uništavaju, ne mareći za njihovo očuvanje.

Pa ipak, najveća prijetnja biljnim i životinjskim zajednicama u šumama nije sječa, već pretvaranje šume u poljoprivredne površine. Kada je šumsko tlo plodno, u nekim bi slučajevima takvo što moglo biti opravdano. No često se događa da korumpirani ili neupućeni službenici posve bespotrebno izdaju dozvole za krčenje šume na mjestima gdje se šuma više nikada neće moći obnoviti.

Upropaštavanju šume doprinose i kriminalci. Drvosječe koji se ilegalno bave sječom potajno ruše dragocjena stabla, čak i ona u nacionalnim parkovima. Ponekad već u samoj šumi ispile daske, čime se upropasti mnogo drva. Uz određenu naknadu lokalno stanovništvo biciklima ili na leđima iznosi to drvo iz šume, odakle ga kamioni pod okriljem mraka odvoze pustim planinskim putevima kako bi se izbjeglo kontrolu.

Sve to pokazuje da uništavanje šume te izumiranje životinjskog svijeta nisu neminovno posljedice porasta stanovništva. Često su to posljedice lošeg gospodarenja, pohlepe u trgovačkom svijetu, kriminala i korumpiranosti u državnim krugovima. Ako je to tako, ima li onda kakve nade za očuvanje ogromne biološke raznolikosti tropskih kišnih šuma?

“Dobro se gospodari tek malim dijelom tropskih šuma u svijetu”, navodi se u knjizi The Cutting Edge: Conserving Wildlife in Logged Tropical Forest. Zatim se dodaje: “Program održivog gospodarenja trenutno se uspješno provodi u samo nekoliko (ako i toliko) šuma.” Takvo gospodarenje šumom zacijelo nije nemoguće, no prilike u svijetu pokazuju da šume ipak ubrzano nestaju.

Značajan izuzetak u tome navodno je Bolivija, u čijih se 25 posto tropskih kišnih šuma provodi program održivog gospodarenja. Međutim, u nekim drugim dijelovima svijeta ta se brojka kreće ispod 1 posto — što je toliko malo da naprosto obeshrabruje. Veći dio tropskih šuma nemilosrdno se iskorištava. To pokazuje da iza takvog uništavanja zapravo stoje sebičnost i pohlepa. Koliko je onda razumno nadati se da će vodeći ljudi u svijetu trgovine i političari zaustaviti taj trend te početi štititi to čovjekovo nezamjenjivo nasljeđe?

Knjiga Forests of Hope završava sljedećim riječima: “Trebali bismo početi živjeti nekim novim načinom života koji bi odgovarao svim ljudima na svijetu i kojim ne bi uništavali Zemlju i njena prirodna bogatstva.” Zvuči privlačno — no je li i realno?

Kakav je bio Stvoriteljev naum sa Zemljom i s ljudima na njoj? On je prvom ljudskom paru zapovjedio: “Napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji” (1. Mojsijeva 1:28). Dakle, Bog je ljudima dozvolio da se koriste onim što je stvorio. No to što su trebali ‘vladati’ Zemljom nije značilo da im je bilo dozvoljeno da je uništavaju.

Stoga se postavlja pitanje: Može li čovječanstvo uistinu toliko promijeniti svoj način života da prestane ‘uništavati Zemlju i njena prirodna bogatstva’? To bi od ljudi zahtijevalo da pokazuju ljubav prema bližnjima i poštovanje prema Božjim djelima stvaranja, što je u današnjem svijetu prava rijetkost. Nadati se da će ljudski vođe prihvatiti takav način života te poticati i druge da tako žive značilo bi vjerovati u bajke.

Međutim, Božja Riječ proriče vrijeme kada će Zemlja biti puna ljudi koji ljube svoje bližnje i svog Stvoritelja. Biblija kaže: “Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora” (Izaija 11:9, St; Psalam 37:29; Matej 5:5). Zapazite da Božji narod ne čini “zlo” i ne ‘pustoši’ zbog toga što je upoznao Jehovu, Veličanstvenog Stvoritelja, i zavolio ga. Nema nikakve sumnje da takvi ljudi neće uništavati Zemlju.

To nije tek san. Jehova već danas skuplja iskrene ljude i poučava ih. Proučavajući Božju Riječ, milijuni ljudi diljem svijeta naučili su kako u životu pokazivati samopožrtvovnu ljubav prema drugima (Ivan 13:34; 1. Ivanova 4:21). Ovaj časopis i njegov popratni časopis Kula stražara pomažu ljudima da se upoznaju s tim načinom života i da ga prihvate. Naučite i vi nešto više o tome. Nijedna druga spoznaja neće vam pružiti više radosti u životu.