ZAMISLITE da šećete nekom velikom umjetničkom galerijom. U njoj su izloženi brojni eksponati koji vam privlače pažnju i pobuđuju maštu. Kamo god pogledate, vidite bezbroj zadivljujućih, nesvakidašnjih boja i oblika. Međutim, ta neobična umjetnička zbirka nije smještena u nekoj zgradi ili palači. Izložena je u ogromnom muzeju pod vedrim nebom — gradu Barceloni. Neki od najzanimljivijih eksponata nalaze se u dijelu grada koji se naziva Quadrat d’Or * (Zlatna četvrt). To nisu slike ni skulpture, već građevine. One privlače posjetitelje izvanrednom raznolikošću stilova i ukrasa.

Barcelona se nalazi na sjeveroistoku Španjolske, na obali Sredozemnog mora i svega 160 kilometara južno od granice s Francuskom. Od svih španjolskih gradova Barcelona vjerojatno najviše sliči tipičnim srednjoeuropskim gradovima. U posljednjih sto godina ona je postala sinonim za inovativni i umjetnički pristup arhitekturi.

Usprkos tome što su je povremeno osvajali Rimljani, Vizigoti, Mauri i Franci, Barcelona je postala značajno trgovačko središte. U 14. stoljeću već je bila najvažniji obrtnički grad i sredozemna luka u Španjolskoj. Iz tog stoljeća potječu katedrala i neke druge gotičke građevine, koje danas plijene pažnju posjetilaca u središtu grada. Veličanstvenost gotičke arhitekture (1), koja je zahtijevala primjenu vrlo složenih i naprednih građevinskih metoda, dokazuje da je u tom razdoblju Barcelona doživjela pravi procvat.

U 16. stoljeću Španjolska se počela okretati Zapadu jer joj se više isplatilo trgovati s kolonijama. No kad je u 19. stoljeću došlo do industrijske revolucije, Barcelona je postala središte španjolske tekstilne industrije te ponovno doživjela procvat.

U 19. stoljeću došlo je do naglog privrednog razvoja koji je gradu donio blagostanje, ali i neke probleme. U drugoj polovici tog stoljeća broj stanovnika počeo je naglo rasti, a grad se nije širio. Trebalo je nešto poduzeti kako bi se riješio problem prenapučenosti. Građevinski inženjer Ildefons Cerdà dobio je zadatak da napravi plan urbanizacije okolnog područja i širenja grada.

 Cerdàov urbanistički plan, izrađen 1859, nazvan je L’Eixample, što znači širenje. Danas se tako naziva središnji dio grada. Prema Cerdàovom planu, grad je trebao dobiti oblik šahovske ploče s gotovo savršeno simetričnim širokim ulicama s drvoredima i pravokutnim stambenim blokovima. Tako je trebala nastati nova, veličanstvena i čišća Barcelona.

Grad se ubrzo počeo širiti u skladu s Cerdàovim planom. Svaki stambeni blok sagrađen je u drugačijem stilu, tako da danas posjetioci mogu uživati u raznolikosti, zanimljivosti i ljepoti arhitektonskih oblika. Planom su bile predviđene i krasne široke ulice s drvoredima. Robert Hughes u svojoj knjizi Barcelona kaže da je L’Eixample ‘zahvaljujući svojoj arhitekturi jedna od najzanimljivijih gradskih četvrti u Europi’.

Godine 1888. Barcelona je zahvaljujući svom sve većem napretku izabrana da bude grad domaćin Svjetske izložbe. U znak sjećanja na taj važan događaj sagrađen je Arc de Triomf (2) (Slavoluk pobjede), koji se nalazi nedaleko od središta grada. Taj neobični spomenik ujedno ukazuje na pojavu novog pravca u umjetnosti koji je Barcelonu učinio drugačijom od svih drugih gradova na svijetu.

Na prijelazu u 20. stoljeće u Europi i Sjedinjenim Državama razvio se art nouveau — kod nas poznatiji pod nazivom secesija — dekorativni stil u umjetnosti nadahnut prirodnim oblicima. * Barcelona je imala dovoljno novca za financiranje građevinskih projekata, urbanistički plan koji je predviđao gradnju zgrada koje bi uljepšale grad te maštovite arhitekte koji su bili spremni eksperimentirati. Tako je secesija dala gradu njegov jedinstveni izgled. Najistaknutiji predstavnik tog novog umjetničkog stila bio je Antoni Gaudí (1852-1926), arhitekt koji je ostavio neizbrisiv trag na urbanom licu Barcelone.

Većina Gaudíjevih najljepših djela, uključujući i neke građevine koje su postale dio svjetske kulturne baštine, nalazi se u Barceloni. Istaknut primjer je Casa Milà (3), ili La Pedrera, koja se nalazi na Passeig de Gràciji, nedaleko od središta grada. Na njenoj fasadi nema nijednog ravnog zida. Valovita je i izgleda kao da je  isklesana iz kamena pješčenjaka. Balkoni su ukrašeni ogradama od kovanog željeza koje nalikuju trnovitom grmlju s busenima lišća. U unutrašnjosti se mogu vidjeti zakrivljeni stropovi i stupovi svih mogućih oblika.

Još jedan primjer Gaudíjeve izvanredne kreativnosti je Casa Batlló (4), koja se također nalazi na Passeig de Gràciji. U razdoblju od 1904. do 1906. Gaudí je renovirao zgradu čiji je vlasnik bio bogati industrijalac Josep Batlló y Casanovas. Gaudí ju je uredio poput kuće iz bajke. Valoviti krov podsjeća na kičmu dinosaura, a crepovi na riblje ljuske. Zgrada je toliko neobična da izgleda gotovo nestvarno.

Gaudíjevo nedovršeno remek-djelo, crkva Sagrada Familia (5), vjerojatno je najznamenitiji primjer njegove umjetničke originalnosti. Četiri šiljasta tornja na sjevernom pročelju izgledaju poput visokih svijeća namreškanih od stvrdnutog voska koji je kapao po njima. Ti tornjevi koji se uzdižu visoko iznad okolnih zgrada postali su svjetski poznati simbol Barcelone.

Jednako je tako neobičan i park Güell (6), koji je Gaudí uredio na jednom brdu u zapadnom dijelu grada. Izvijene skulpture i stupovi, raznobojni mozaici te neobične zgrade s dimnjacima stvaraju potpuno drugačiji ugođaj od onog koji vlada u prekrasnim okolnim vrtovima. Još jedna zgrada koja plijeni pažnju ljepotom boja i oblika je Palau de la Música Catalana (7) (Palača glazbe), koju je projektirao Gaudíjev suvremenik Domènech y Montaner.

Položaj Barcelone i njena osebujna arhitektura daju joj uistinu poseban ugođaj. Na zapadu je okružena gorjem Collserola, a na istoku Sredozemnim morem. Ono je uvelike doprinijelo tome da se Barcelona toliko razvila i postala  najvažnija trgovačka luka u Španjolskoj. Stoga nije neobično da se u blizini gradske luke nalazi kip Kristofora Kolumba (8), koji rukom pokazuje prema moru.

Budući da je zaštićen okolnim gorjem i da se nalazi na obali mora, grad ima ugodnu klimu koja omogućava ljudima da često borave na otvorenom. Tijekom cijele godine ulice su od ranog jutra do kasno navečer pune ljudi. Gotovo na svakom koraku ima kafića i restorana, koji primamljuju prolaznike mirisom tek samljevene kave i lokalnih kulinarskih specijaliteta. Na gradskim tržnicama, kao što je čuvena Boquería, koja se nalazi na drvoredom ukrašenoj aveniji La Rambla, prodaju se gotovo sve moguće vrste voća, povrća i ribe.

Međutim, ne možete posjetiti Barcelonu, a da ne odete na Montjuïc, strmo brdo koje se nalazi blizu mora. Na Montjuïcu možete posjetiti muzeje i umjetničke galerije te uživati u prekrasnom pogledu na grad i Sredozemno more. U tom dijelu grada nalaze se i glavni objekti u kojima su se održavala natjecanja u sklopu Olimpijskih igara 1992. Mnogi Jehovini svjedoci planiraju doći u Barcelonu na međunarodni kongres koji će se održati od 31. srpnja do 3. kolovoza ove godine. Kako bi se osiguralo dovoljno mjesta za sve delegate kongres će se održati na velikom nogometnom stadionu Camp Nou.

Premda Barcelona, kao i većina drugih velikih gradova, ima svojih problema, posjetioci uvijek uživaju u njenom mediteranskom ugođaju. Bilo da gledate štandove s cvijećem i kafiće na aveniji La Rambla, uske ulice i raskošni gotički dio grada ili neka druga zadivljujuća građevinska ostvarenja, Barcelona je poput velike izložbe boja i stilova koju malo tko može zaboraviti.