SVA su zlodjela opaka, no ona besmislena ljudima je teže pojmiti. Istražitelje zbunjuje to što im često nedostaje konkretan motiv. Sredstva javnog informiranja, koja su posljednjih godina sve djelotvornija, informacije o takvim groznim zločinima prenesu za samo nekoliko sati do milijuna, ako ne i milijardi ljudi u svijetu. U jednom izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije navodi se kako “od nasilja nije pošteđen nijedan kontinent, nijedna zemlja i rijetko koja društvena sredina”.

Čak i u onim dijelovima svijeta koje se prijašnjih godina smatralo relativno sigurnima u novije se vrijeme zbilo više nepojmljivih nasilnih zlodjela. Primjerice, Japan je dugo vremena imao vrlo nisku stopu nasilnih zločina. Međutim, u lipnju 2001. u Ikedi je u jednu školu upao čovjek i mesarskim nožem nasrnuo na učenike. Za 15 minuta ubio je 8, a ranio 15 djece. Kada se tome doda i druge izvještaje iz Japana, primjerice one o mladima koji iz čiste zabave ubijaju njima posve nepoznate osobe, ljudima postaje savršeno jasno da su se neke stvari promijenile.

Čak i u zemljama u kojima je stopa kriminala inače visoka pojedini zločini toliko su jezivi da izazivaju opće zgražanje javnosti. To je bio slučaj s napadom na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku. Psiholog Gerard Bailes rekao je: “Taj je [napad] pretvorio svijet u potpuno strano, opasno mjesto, u kojem nitko ne može predvidjeti što će se dogoditi.”

Teško je pronaći samo jedno objašnjenje za sve te različite slučajeve besmislenog nasilja. To još više otežava činjenica što su neki od njih već sami po sebi apsurdni. Naprimjer, teško je razumjeti zašto netko pristupi neznancu i izbode ga nožem ili prolazeći automobilom pored neke kuće nasumce počne pucati na ljude u njoj.

Neki tvrde da je nasilje urođeno ljudima. Drugi pak tvrde suprotno, navodeći kako besmislena zlodjela nisu u čovjekovoj prirodi. (Vidi okvir “Jesmo li osuđeni na nasilje?”)

Mnogi stručnjaci smatraju da postoji mnoštvo činilaca i životnih situacija koje  mogu navesti nekoga da počini neko bezumno nasilno djelo. U jednom izvještaju koji je objavila Akademija FBI-a (Savezna kriminalistička policija) u Sjedinjenim Državama ide se toliko daleko da se kaže: “Ubojstvo nije čin bistrog, zdravog uma.” Neki se stručnjaci ne bi baš složili s tom izjavom. No mnogi se slažu s onim što se njome zapravo htjelo reći. Naime iz nekih razloga osoba koja počini besmisleno zlodjelo ne razmišlja normalno. Nešto je u tolikoj mjeri poremetilo njenu sposobnost logičnog rasuđivanja, da je spremna počiniti nezamislive stvari. No što može navesti ljude da počine takvo što? Razmotrimo nekoliko mogućih činilaca na koje ukazuju stručnjaci.

Marianitu Panganibanu, glasnogovorniku Ministarstva unutarnjih poslova Filipina, Probudite se! je postavio nekoliko pitanja u vezi sa sredinom iz koje potiču osobe koje su počinile teške zločine. On je rekao: “One dolaze iz razorenih obitelji. Manjka im pažnje i ljubavi. To su moralno labilne osobe koje su zastranile jer nisu imale vodstvo u životu.” Mnogi istraživači ukazuju na to da agresivni kriminalci uglavnom potječu iz nasilnih obitelji, u kojima vladaju loši odnosi.

Američki Državni centar za analizu nasilnog zločina objavio je izvještaj u kojem se navode činioci na temelju kojih bi se moglo prepoznati potencijalne mlade ubojice u školi. Među njima su i neki činioci koji se tiču obiteljskog života, a to su: izrazito loši odnosi između roditelja i djece, roditelji koji nisu u stanju prepoznati probleme kod svoje djece, nedostatak prisnosti, roditelji koji svojoj djeci ne postavljaju nikakve ili gotovo nikakve granice što se tiče vladanja te djeca koja se pretjerano izoliraju ili vode dvostruki život te tako od roditelja skrivaju jedan dio svog života.

Zbog raspada obitelji danas mnoga djeca ne žive s oba roditelja. Druga pak imaju roditelje koji nemaju vremena za njih. Tisuće mladih odrastaju bez ispravnog moralnog vodstva i vodstva u obitelji. Djeca koja odrastaju u takvoj sredini, smatraju neki stručnjaci, možda nikada ne nauče emocionalno se vezati za druge ljude, zbog čega im je lakše počiniti zločin, i to često bez ikakve grižnje savjesti.

Neki dokazi upućuju i na to da su se određeni zločini dogodili pod snažnim utjecajem skupina koje promiču mržnju ili pak kultova. U Indiani (SAD) jedan 19-godišnji crnac vraćao se kući iz trgovačkog centra. Nekoliko trenutaka kasnije ležao je na cesti s metkom u glavi. Ubio ga je mladić koji ga je nasumce  izabrao za svoju žrtvu. Zbog čega? Taj je mladi čovjek navodno želio ubiti nekog crnca kako bi zavrijedio tetovažu paukove mreže i tako postao priznati član neke bijele rasističke organizacije.

Napad nervnim plinom 1995. u tokijskoj podzemnoj željeznici, masovno samoubojstvo u Jonestownu u Gvajani te smrt 69 pripadnika Reda Sunčevog hrama u Švicarskoj, Kanadi i Francuskoj posljedica su utjecaja kultova na ljude. Ti nam primjeri pokazuju koliko snažan utjecaj određene skupine mogu izvršiti na um pojedinih osoba. Karizmatski vođe navode ljude da počine nezamislive stvari, uvjeravajući ih da je to za njihovo dobro.

Neki pažnju skreću i na dokaze koji ukazuju kako različiti vidovi suvremene komunikacije također mogu poticati na agresivnost. Oni navode kako redovito izlaganje nasilju na televiziji, u filmovima, u videoigrama i na Internetu može otupjeti nečiju savjest i potaknuti ga na nasilna zlodjela. Dr. Daniel Borenstein, predsjednik Američke udruge psihijatara, izjavio je: “Trenutno postoji preko 1 000 studija koje se temelje na istraživanjima provedenim u razdoblju od preko 30 godina i koje potvrđuju postojanje veze između nasilja u medijima i agresivnosti kod neke djece.” Pred jednom komisijom američkog Senata dr. Borenstein je izjavio: “Uvjereni smo da se stalno izlaganje nasilju koje se prikazuje kao zabavu, i to u svim njegovim oblicima, negativno odražava na javno zdravstvo.” (Vidi okvir “Nasilje u kompjuterskim igrama — mišljenje jednog liječnika”.)

U prilog tome često se navode konkretni slučajevi nasilja. U slučaju ubojice spomenutog u prvom članku koji je hladnokrvno ubio bračni par koji je na plaži promatrao izlazak sunca tužilaštvo je iznijelo dokaze da je ubojstvo počinjeno nakon što je ubojica nekoliko puta gledao jedan nasilni film. Isto tako, dva učenika koja su u pucnjavi u školi ubila 15 osoba navodno su svakodnevno satima igrali nasilne videoigre. Povrh toga, redovito su gledali filmove u kojima se veliča nasilje i ubijanje.

U Sjedinjenim Državama stopa ubojstava koja su počinili tinejdžeri za osam se godina  utrostručila. Što je prema mišljenju stručnjaka jedan od razloga tome? Bande, a naročito one koje imaju veze s crack kokainom. Od preko 500 slučajeva ubojstava koji su u posljednje vrijeme zabilježeni u Los Angelesu (Kalifornija), “policija je izvijestila da se u 75 posto njih radilo o obračunu bandi”.

U izvještaju koji je objavila Akademija FBI-a stoji: “Neobično velik broj ubojstava na neki je način povezan s drogom.” Naime, droga iskrivljuje sposobnost razmišljanja, pa neki počine ubojstvo dok su pod njenim utjecajem, a oni koji se bave preprodajom droge okreću se nasilju kako bi se zaštitili. Očito je da je droga jedan od moćnih činilaca koji ljude navode da počine jezive zločine.

U prethodnom smo članku spomenuli kako je na Tasmaniji (Australija) naoružani napadač ubio 35, a ranio 19 ljudi. Tom je prilikom pucao iz poluautomatske puške, kakvu obično imaju vojnici. To je mnoge navelo na zaključak kako je dostupnost takvog oružja još jedan činilac koji doprinosi porastu nasilnog zločina.

Jedan izvještaj pokazuje kako su 1995. u Japanu zabilježena samo 32 ubojstva vatrenim oružjem, i to većinom u sukobima između pripadnika zločinačkih organizacija. Nasuprot tome, te je iste godine u Sjedinjenim Državama zabilježeno preko 15 000 takvih ubojstava. Što je uzrok takvoj razlici? Kao jedan od razloga neki navode stroge japanske zakone o posjedovanju oružja.

Nakon što čuju za neka stravična zlodjela, neki bi mogli reći: ‘To mora da je učinila neka umobolna osoba!’ Međutim, nisu svi koji počine takva krivična djela mentalno poremećeni. No istina je da se mnogi od njih ne znaju nositi sa životnim problemima. Stručnjaci ukazuju na neke činioce koji bi mogli dovesti do strašnih zlodjela. Među njima su slaba sposobnost učenja i uklapanja u društvo, negativne posljedice fizičkog ili seksualnog  zlostavljanja, asocijalno ponašanje, mržnja prema određenim skupinama ljudi — primjerice prema ženama, nedostatak osjećaja grižnje savjesti te želja za manipuliranjem drugima.

Štogod da je njihov problem, neki se toliko zaokupe njime da više ne mogu normalno rasuđivati, a to može dovesti do toga da počine čudne stvari. Jedan primjer toga je medicinska sestra koja je abnormalno žudjela za pažnjom. Ona je maloj djeci davala injekcije sa sredstvom za opuštanje mišića, uslijed čega bi djeca prestala disati. Nakon toga bi ih “spašavala” i uživala u pažnji kojom su je drugi zbog toga obasipali. Nažalost, nije uspjela reanimirati svu djecu. Zbog toga je osuđena za ubojstvo.

Iz svega dosad rečenog jasno proizlazi da postoji više toga što ljude može nagnati da počine nasilni zločin. Međutim, naš bi popis bio manjkav kad ne bismo razmotrili još jedan veoma važan činilac.

Biblija nam pomaže razumjeti ono što se događa u današnje vrijeme i zbog čega se ljudi ponašaju tako ekstremno. Ona točno opisuje stavove koje zapažamo kod ljudi. Naprimjer, u 2. Timoteju 3:3, 4 navodi se, između ostalog, da će ljudi biti “bez prirodne naklonosti”, “bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti” i “svojeglavi”. Jedna druga biblijska knjiga navodi riječi Isusa, koji je rekao: “Ohladnjet će ljubav većine” (Matej 24:12).

Biblija kaže: “U posljednjim danima nastat će kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). Da, ono što danas gledamo svojim očima dokaz je da živimo na kraju sadašnjeg zlog svijeta. Prilike u njemu, ali i stavovi ljudi, pogoršavaju se iz dana u dan. Možemo li se nadati nekom trenutnom rješenju? Biblija odgovara: “Zli ljudi i varalice napredovat će sa zla na gore” (2. Timoteju 3:13).

Znači li to da je čovječanstvo zauvijek osuđeno na život u svijetu punom okrutnog nasilja i rastućeg kriminala? Istražimo to pitanje u narednom članku.