GODINE 1493. flota od najmanje 17 brodova isplovila je iz španjolskog grada Cádiza. Kristofor Kolumbo krenuo je na drugo istraživačko putovanje s 1 500 moreplovaca, pustolova, svećenika i kolonizatora. Cilj te ekspedicije bio je kolonizacija Amerike.

Nakon tog povijesnog putovanja jedan drugi španjolski grad postao je polazna točka odakle su mnogi brodovi kretali na put u Novi svijet. Bila je to Sevilla, koja je ubrzo od kralja dobila isključivo pravo na trgovinu s kolonijama. Španjolske galije isplovljavale su iz Seville i vraćale se nakrcane srebrom iz rudnika u Boliviji, Meksiku i Peruu. Za samo nekoliko desetljeća Sevilla je postala jedan od najvećih i najnaprednijih europskih gradova. U nekim starim građevinama u Sevilli još uvijek se mogu naći podsjetnici na to davno vrijeme.

Nastojeći bolje organizirati trgovinu s Amerikom koja je sve više uzimala maha, španjolski kralj Filip II izgradio je na obali rijeke Guadalquivir impresivnu zgradu burze u kojoj su bogati trgovci mogli obavljati svoje poslove. (Prije se nadbiskup žalio da su to činili u katedrali.) Dva stoljeća kasnije u tu je zgradu preseljen Archivo General de Indias, glavni arhiv u kojem se danas čuvaju gotovo svi pisani dokumenti vezani za španjolsku kolonizaciju Novog svijeta. *

Lovci na blago koji tragaju za potopljenim galijama još i danas posjećuju taj arhiv u Sevilli kako bi proučavali stare pomorske karte i zapise. Povjesničari bi možda više voljeli vidjeti originale nekih pisama Kristofora Kolumba.

Međutim, Sevilla je doživjela procvat i u jednom ranijem razdoblju, puno prije otkrića Amerike. Iz tog razdoblja potječe nekoliko veličanstvenih građevina. Veliki dio Španjolske nekoliko je stoljeća bio pod vlašću Maura — koji su većinom došli iz Maroka. U 12. stoljeću  dinastija Almohada proglasila je Sevillu svojom prijestolnicom. U tom je razdoblju sagrađena i džamija, čiji se minaret još uvijek izdiže iznad ostalih građevina suvremenog grada.

Nakon što su Mauri protjerani iz Seville, građani su srušili džamiju kako bi na tom mjestu sagradili katedralu, po veličini treću u Europi (fotografija br. 1). No minaret te džamije bio je vrlo lijep, pa su smatrali da ga je šteta srušiti. Tako je od njega nastao zvonik katedrale koja je sagrađena u neposrednoj blizini. Skladnim proporcijama zvonika, bogato ukrašenom ciglenom fasadom i veoma zanimljivim prozorima postignut je privlačan kontrast u odnosu na masivnost katedrale.

Prije otprilike 500 godina zvonik je oštećen u potresu, nakon čega je renoviran njegov gornji dio. Tom je prilikom na vrhu zvonika umjesto prvobitne kupole postavljen brončani vjetrokaz. Po njemu je nekadašnji minaret dobio španjolski naziv La Giralda (fotografija br. 2). Taj je zvonik postao jedan od najpoznatijih simbola Seville. Posjetitelji koji se uspiju popeti na vrh Giralde uživat će u prekrasnoj panorami grada.

U podnožju zvonika nalazi se Patio de los Naranjos, malo dvorište uređeno u maurskom stilu koje je nekada bilo dio džamije. Po uzoru na to dvorište, koje je ukrašeno redovima stabala naranče, kasnije su uređena mnoga druga dvorišta u Andaluziji. * Budući da su stabla naranče zasađena duž mnogih seviljskih ulica i na mnogim trgovima,  u proljeće se po čitavom gradu osjeća miris narančinih cvjetova. Grad je i u današnje vrijeme okružen voćnjacima punim stabala naranče, koje su u Španjolsku donijeli Mauri. Naranče su veoma cijenjene i od njih se pravi marmelada.

Kroz Sevillu teče rijeka Guadalquivir, koja je seviljskim trgovcima oduvijek bila glavna prometna veza sa svijetom. Zahvaljujući njoj Sevilla je postala najvažnija španjolska luka iz koje su brodovi kretali na put za Novi svijet. Ta je riječna luka još i danas vrlo prometna. Duž obala rijeke nedaleko od središta grada nalaze se mnogi vrtovi. Na obali se može vidjeti još jedan podsjetnik na maursku prošlost Seville — La Torre del Oro, ili Zlatni toranj (fotografija br. 3).

Taj naziv potječe iz vremena kad su zidovi tornja bili obloženi zlatnožutim pločicama. Međutim, toranj je prije svega sagrađen u obrambene svrhe, a ne da bi krasio okoliš. Nekad je između Zlatnog tornja i istog takvog tornja koji se nalazi na drugoj obali rijeke bio razapet teški lanac, što je braniteljima grada omogućavalo da nadziru sav riječni promet. Zanimljivo je da su upravo na tom mjestu brodovi koji su stizali iz Amerike iskrcavali zlato i srebro. Danas u blizini Zlatnog tornja umjesto galija pristaju brodovi puni turista.

Osim džamija Mauri su gradili i palače, čiji su okoliš ukrašavali vrtovima. Tako je u Sevilli sagrađena jedna od najljepših španjolskih palača s vrtom — Reales Alcázares, ili Kraljevska palača (fotografija br. 4). Nastala je u 12. stoljeću, no u 14. stoljeću njen je izgled znatno izmijenjen. Međutim, očuvan je izvorni maurski stil. Posjetioci se uvijek dive bogato ukrašenim dvoranama i dvorištima, elegantnim lukovima, raznobojnim mozaicima te zanimljivim gipsanim reljefima na zidovima.

Palača je okružena krasnim vrtom ukrašenim fontanama i palmama. Jedan je maurski vladar čak dao sagraditi akvedukt dugačak 16 kilometara kako bi vrt bio dobro navodnjavan. Palača s vrtom toliko je lijepa da je španjolska kraljevska obitelj već 700 godina koristi kao jednu od svojih službenih rezidencija.

Kao što stabla naranče stvaraju hladovinu i šire ugodan miris po seviljskim ulicama,  tako i raznobojne keramičke pločice daju kućama osebujnu ljepotu. Opet je riječ o stilu koji su u Španjolsku donijeli Mauri. Oni su zidove u unutrašnjosti svojih kuća gotovo uvijek oblagali keramičkim pločicama, slažući ih tako da dobiju geometrijske uzorke. I danas su fasade mnogih kuća, trgovina i prekrasnih vila ukrašene raznim vrstama keramičkih pločica.

No nisu samo keramičke pločice zaslužne za slikovit izgled uskih seviljskih ulica. Mali balkoni i tegle s cvijećem pune pelargonija i ruža uljepšavaju mnoge bijelo okrečene zidove. Blaga klima omogućava da cvijeće cvate gotovo cijele godine, što gradu daje posebnu živost (alegría).

U proteklih sto godina u Sevilli su održani mnogi međunarodni skupovi koji su taj grad još više povezali s Amerikom. Otmjena Plaza de España, ili Španjolski trg (fotografija br. 5), koja je sagrađena 1929. povodom Međunarodnog latinoameričkog sajma, još i danas privlači mnoge turiste. Na jednoj strani trga nalazi se velika polukružna građevina na čijim se zidovima mogu vidjeti umjetnički mozaici — svaki od njih prikazuje jednu španjolsku pokrajinu.

Godine 1992, petsto godina nakon što je Kolumbo prvi put isplovio za Ameriku, Sevilla je bila grad domaćin Svjetske izložbe Expo ‘92, čija je tema bila “Doba otkrića”. U skladu s temom, na izložbi je prikazana replika Kolumbovog admiralskog broda u prirodnoj veličini (fotografija br. 6). Male dimenzije broda podsjetile su posjetitelje koliko su ta povijesna putovanja bila opasna. U sklopu izložbe moglo se razgledati i jednu drugu znamenitost — obnovljeni samostan La Cartuja (fotografija br. 7), u kojem je Kolumbo boravio dok se pripremao za jedno od svojih prekooceanskih putovanja i u kojem su neko vrijeme bili sahranjeni njegovi posmrtni ostaci. Danas se u tom samostanu nalazi muzej umjetnosti.

Godine 2003. u Sevilli će se na novom olimpijskom stadionu održati još jedan važan događaj — međunarodni kongres Jehovinih svjedoka. Tom će prilikom delegati iz Europe i Amerike moći bolje upoznati Sevillu — polaznu točku na putu za Novi svijet.