Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Mladi pitaju...

Zašto mislim da moram biti savršen?

Zašto mislim da moram biti savršen?

“Moj je otac bio nastavnik u školi, pa su svi od mene očekivali da imam same petice. Ponekad bih zbog toga zaspala u suzama” (Leah) *

“Ja sam perfekcionist. Moram biti najbolji u svemu što radim ili to raditi potpuno drugačije od ostalih, inače to za mene nema nikakvog smisla” (Caleb)

MISLIŠ li da uvijek moraš biti savršen u svemu što radiš? Muči li te stalno pomisao da koliko god se trudio, nikada nisi dovoljno dobar? Pada li ti teško svaka kritika? Kada nešto krene po zlu, kriviš li samog sebe, optužujući se da si glup, manje vrijedan i beskoristan? Ukoliko želiš da se nešto napravi kako treba, misliš li da onda to moraš napraviti sam? Da li ponekad zbog straha od neuspjeha odugovlačiš s onim što trebaš napraviti ili pak ništa ne poduzimaš?

A kakvi su tvoji odnosi s drugima? Jesi li bez prijatelja zato što smatraš da nitko nije dovoljno dobar da ti bude prijatelj? Jesi li opsjednut pogreškama i manama drugih? Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja potvrdan, možda imaš problema s nečim što se zove perfekcionizam. A ako je to slučaj, onda možeš biti siguran da nisi jedini koji ima taj problem. Ta je osobina karakteristična za mlade, naročito za one koji su nadareni ili postižu jako dobre rezultate. *

Zbog čega netko postane perfekcionist? Istraživači samo nagađaju što je uzrok tome. Knjiga Perfectionism—What’s Bad About Being Too Good? navodi: “Perfekcionizam nije bolest; niste ga dobili od nekog drugog. Perfekcionizam nije ni nasljedan; niste se rodili s njim. Pa kako ste onda postali perfekcionist? Neki stručnjaci smatraju da se ta osobina stječe u djetinjstvu. Pritisak obitelji, pritisak koji sami sebi nametnemo, pritisak okoline, pritisak medija i uzori koje ne možemo dostići — sve se to spaja u jedan veliki pritisak, opterećujući neke ljude neprestanim brigama i osjećajem krivnje ili ih tjerajući da prekomjerno rade.”

Što god da je tome uzrok, potreba da budeš savršen u svemu može ti narušiti život. Istražimo malo pobliže što je zapravo perfekcionizam i zašto ti može naštetiti.

Što je perfekcionizam?

Perfekcionizam uključuje više od same težnje da kvalitetno obavimo svoje zadatke i budemo zadovoljni onim što radimo. Na kraju krajeva, Biblija se u Pričama Salamunovim 22:29 pohvalno izražava o čovjeku koji je ‘vješt u poslu’. Biblija pohvalno govori i o nekim pojedincima koji su bili vrsni u svom poslu (1. Samuelova 16:18; 1. Kraljevima 7:13, 14). To znači da je dobro truditi se da budemo vrsni u onom što radimo i postavljati visoke, no dostižne ciljeve. Na taj način možemo ‘biti zadovoljni svojim poslom’ (Propovjednik 2:24, St).

Međutim, perfekcionist nikada ne postiže takvo zadovoljstvo. On u osnovi ima iskrivljeno gledište o svojim postignućima. Prema nekim stručnjacima perfekcionizam karakterizira težnja za “nedostižnim ciljevima (to jest savršenstvom) i stalno nezadovoljstvo postignutim, unatoč dobrim rezultatima”. Zbog toga ta osobina postaje “stalni izvor pritiska, koji kod osobe često stvara osjećaj da nizašto nije sposobna”. Jedan izvor perfekcionizam definira kao “iracionalno uvjerenje da vi i/ili vaša okolina morate biti savršeni”. To je “duboko ukorijenjeni stav da sve što pokušate u životu mora biti savršeno u svakom pogledu, bez ikakvih odstupanja, grešaka, propusta ili nedosljednosti”.

No zar nije i sam Isus rekao: “Vi dakle morate biti savršeni, kao što je savršen vaš nebeski Otac”? (Matej 5:48). Da, rekao je, no time nije želio reći da možemo biti potpuno savršeni. Konačno, sama Biblija naučava da su “svi (...) sagriješili i ne dostižu Božju slavu” (Rimljanima 3:23). Što je, dakle, Isus mislio tim riječima? U Bibliji riječ “savršen” posreduje misao o potpunosti (Matej 19:21). Kada je Isus rekao da moramo biti savršeni, govorio je o ljubavi te je poticao svoje sljedbenike da još potpunije pokazuju ljubav. Kako? Tako da svoju ljubav prošire čak i na neprijatelje. Biblijski pisac Luka zabilježio je sljedeće Isusove riječi: “Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan” (Luka 6:36).

Međutim, onaj tko je perfekcionist zavarava se da je moguće postići apsolutno savršenstvo. Zbog toga može previše očekivati od drugih ljudi. Prema knjizi Never Good Enough—Freeing Yourself From the Chains of Perfectionism, perfekcionisti su “ljudi koje frustrira kada vide kako drugi obavljaju svoj posao. (...) Po njihovom mišljenju ljudi oko njih niti se trude raditi kako treba niti se ponose onim što naprave.”

Naprimjer, Carly je izvrstan učenik i uključena je u program za nadarene učenike. Međutim, kada je riječ o međuljudskim odnosima, u tome je već nešto manje uspješna. Zbog želje da uvijek sve bude savršeno izgubila je većinu prijatelja. “Mislim da nisu bili dovoljno dobri”, kaže ona.

Drugi možda ne traže savršenstvo od drugih, ali ga zato traže od sebe. Knjiga Never Good Enough objašnjava da takve osobe smatraju kako “one same ili ono što rade nije dovoljno dobro (...) te ih naročito brine što drugi misle o njima”.

Štetne posljedice perfekcionizma

Težnja za savršenstvom nije ni korisna, ni vrijedna, već se obično pokaže lošom i štetnom. Umjesto da nam pomogne da svoje zadatke izvršimo najbolje što možemo, ona često stvara osjećaj neuspjeha. Kršćanin po imenu Daniel sjeća se kako je dugo i marljivo pripremao govor koji je trebao iznijeti u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka. Mnogi slušatelji pohvalili su njegovu izvrsnu prezentaciju. No Daniel je zatim od voditelja programa dobio nekoliko taktičnih i korisnih savjeta. Biblija nas potiče da ‘slušamo savjet i primamo stegu’ (Priče Salamunove 19:20). Umjesto da je tu dobronamjernu kritiku prihvatio kao nešto korisno, Daniel se osjećao kao pravi gubitnik. “Htio sam se sakriti u mišju rupu”, prisjeća se on. Zbog toga tjednima nije mogao spavati.

Ovaj nam primjer pokazuje da perfekcionizam može biti prava prepreka u procesu učenja. U članku koji je objavljen na jednoj web stranici namijenjenoj mladima djevojka po imenu Rachel napisala je: “U srednju sam školu krenula odlučna da budem dobra učenica. Uvijek sam imala same petice i smatrala sam da nema razloga da se to sada promijeni.” No ubrzo se pokazalo da Rachel ima problema s matematikom, pa je iz tog predmeta dobila “samo” četiri plus. “Svi su drugi to smatrali dobrom ocjenom”, sjeća se Rachel, “samo je za mene (...) to bila prava sramota. Zabrinula sam se i počela paničariti. (...) Bojala sam se tražiti pomoć od profesora jer sam mislila da ću priznanjem da mi je potrebna pomoć oko domaće zadaće pokazati da mi neke stvari nisu jasne. (...) Ponekad bih gotovo uvjerila samu sebe da je i smrt bolja od neuspjeha.”

Strah od neuspjeha neke mlade čak nagoni na pomisao o samoubojstvu. Srećom, većina mladih ne razmišlja o takvom drastičnom koraku. No zato neki, navodi stručnjakinja za psihičko zdravlje Sylvia Rimm, pokušavaju izbjeći neuspjeh tako što uopće ne riskiraju. Neki perfekcionisti, kaže ona, “ne predaju domaće zadaće, nikad nisu zadovoljni onim što su napravili, zaboravljaju napisati domaću zadaću i izgovaraju se”.

Nasuprot njima, neki mladi čak idu u krajnosti kako bi bili sigurni da će postići ono što žele. “Ostajao bih budan do kasno u noć kako bih domaću zadaću uradio bez greške”, priznaje Daniel. No problem je u tome što odlazak u krajnosti obično ima posve suprotan učinak. Naime, učenik koji je neispavan skloniji je greškama.

Stoga ne iznenađuje što je perfekcionizam povezan sa stalnim osjećajem ljutnje, osjećajem manje vrijednosti i krivnje, pesimizmom, poremećajima u ishrani i depresijom. A što je najvažnije, perfekcionizam može naštetiti osobi u duhovnom pogledu. Naprimjer, Biblija zapovijeda kršćanima da drugima govore o svojoj vjeri (Rimljanima 10:10; Hebrejima 10:24, 25). Međutim, djevojka po imenu Vivian ustezala se komentirati na kršćanskim sastancima, bojeći se da se neće dobro izraziti. Mladu ženu po imenu Leah mučio je isti strah. Ona kaže: “Ako kažem nešto pogrešno, drugi će steći krivi dojam o meni. Stoga svoje misli čuvam za sebe.”

Dakle, jasno je da je težnja za savršenošću štetna i nezdrava. Stoga, ako posjeduješ bilo koju od karakternih crta koje smo spomenuli u članku, možda uviđaš da trebaš promijeniti svoj način razmišljanja. U idućem članku ove serije bit će govora o tome kako to možeš učiniti.

^ odl. 3 Neka su imena promijenjena.

^ odl. 6 Prema jednom istraživanju čak 87,5 posto nadarenih učenika u jednoj školi naginjalo je perfekcionizmu.

[Slika na stranici 12]

Strah od neuspjeha može spriječiti neke mlade da dovrše ono što su započeli

[Slika na stranici 13]

Perfekcionizam može dovesti do depresije i osjećaja manje vrijednosti