JE LI stvarno moguće da se s vremenom događa nešto čudno? Mnogi se boje da jest. Meteorolog dr. Peter Werner s potsdamskog Instituta za klimatologiju kaže: “Kad promatramo vremenske prilike u svijetu — ekstremne količine padalina te ekstremne brojeve poplava, suša i oluja — i njihov razvoj, možemo s pravom reći da su se u posljednjih 50 godina te brojke učetverostručile.”

Mnogi misle da su te neuobičajene vremenske prilike dokaz globalnog zagrijavanja — negativne posljedice takozvanog efekta staklenika. Američka Agencija za zaštitu okoliša objašnjava: “Efekt staklenika odnosi se na [prirodni] porast temperature na Zemlji do kojeg dolazi zbog toga što pojedini plinovi u atmosferi (naprimjer, vodena para, ugljični dioksid, dušični oksid i metan) zadržavaju Sunčevu energiju. Da nema tih plinova, toplina bi se vratila natrag u svemir i prosječna temperatura Zemlje bila bi za oko 33 Celzijeva stupnja niža.”

Međutim, mnogi tvrde da se čovjek i ne znajući umiješao u taj prirodni proces. U jednom članku on-line publikacije američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemirska istraživanja Earth Observatory stajalo je: “Već desetljećima tvornice i automobili ispuštaju u atmosferu milijarde tona stakleničkih plinova. (...) Mnogi znanstvenici strahuju da povećana koncentracija stakleničkih plinova onemogućava nakupljenoj toplini da napusti Zemlju. U biti, ti plinovi zadržavaju višak topline u Zemljinoj atmosferi na sličan način na koji vjetrobransko staklo zadržava Sunčevu energiju u automobilu.”

No skeptici ističu kako tek mali postotak stakleničkih plinova nastaje uslijed djelovanja čovjeka. Međutim, Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC), istraživačka skupina koja djeluje pod pokroviteljstvom Svjetske meteorološke organizacije i Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, navodi: “Novi i snažniji dokazi potvrđuju da je zagrijavanje do kojeg je došlo u posljednjih 50 godina najvećim dijelom posljedica čovjekovih aktivnosti.”

Klimatolog Pieter Tans iz Državne uprave za oceanska i atmosferska istraživanja kaže: “Govoreći u brojkama, rekao bih da je 60 posto krivnje na nama. (...) Preostalih 40 posto može se pripisati prirodnim uzrocima.”

 Moguće posljedice globalnog zagrijavanja

Do kakvih očitih posljedica dovodi nagomilavanje stakleničkih plinova koji nastaju uslijed djelovanja čovjeka? Većina znanstvenika sada se slaže da se Zemlja uistinu zagrijava. No koliko se zagrijava? U izvještaju Međunarodnog panela za klimatske promjene za 2001. stajalo je: “Od kraja 19. stoljeća temperature na površini Zemlje porasle su između 0,4 i 0,8 Celzijevih stupnjeva.” Mnogi istraživači smatraju da bi upravo taj mali porast mogao biti odgovoran za nagle promjene vremenskih prilika u današnje vrijeme.

Doduše, istina je da je Zemljin klimatski sustav zadivljujuće složen i da znanstvenici ne mogu sa sigurnošću reći koje su posljedice globalnog zagrijavanja i da li ih uopće ima. Pa ipak, mnogi vjeruju da obilnije padaline na sjevernoj hemisferi, suše u Aziji i Africi te sve češće pojave El Niña na Tihom oceanu nisu ništa drugo nego posljedice globalnog zagrijavanja.

Mnogi su mišljenja da je problem globalnog zagrijavanja problem koji je uzrokovao sam čovjek. Može li ga onda on i riješiti? U nekim zemljama već su doneseni zakoni kojima se želi ograničiti ispuštanje štetnih ispušnih plinova iz automobila i tvornica u zrak. Međutim, mada su takvi napori uistinu pohvalni, oni donose male ili čak nikakve rezultate. Naime, zagađivanje je globalni problem, stoga i njegovo rješenje mora biti globalno! Godine 1992. u Rio de Janeiru (Brazil) sazvan je Summit o planetu Zemlji. Deset godina kasnije u Johannesburgu (Južnoafrička Republika) održan je Svjetski summit o održivom razvoju. Tom sastanku održanom 2002. prisustvovalo je oko 40 000 delegata, među kojima je bilo i oko 100 šefova država.

Takve konferencije uvelike doprinose tome da znanstvenici usklade svoja mišljenja. U njemačkom listu Der Tagesspiegel objašnjava se: “Mada je [1992] većina znanstvenika još uvijek gajila sumnje u vezi s efektom staklenika, danas to praktički nitko više ne dovodi u pitanje.” No unatoč tome, stvarno rješenje tog problema još uvijek nije pronađeno, podsjeća nas njemački ministar za zaštitu okoliša Jürgen Trittin. “Zbog toga”, istaknuo je on, “summit u Johannesburgu mora potaknuti na djelovanje, a ne samo ostati na riječima.”

Globalno zagrijavanje samo je jedan od mnogih ekoloških problema s kojima se čovječanstvo suočava. Poduzeti neku djelotvornu akciju nije toliko jednostavno kao pričati o tome. “Sada, kad smo konačno shvatili kakvu smo strašnu štetu nanijeli svom okolišu”, napisala je britanska etologinja Jane Goodall, “naši genijalni umovi svim se silama trude pronaći neka tehnološka rješenja.” No ona upozorava: “Sama tehnologija nije dovoljna. Mi se tome moramo posvetiti svim svojim srcem.”

Vratimo se još jednom na problem globalnog zagrijavanja. Provođenje mjera protiv zagađivanja iziskuje mnogo novca koji si siromašnije zemlje često ne mogu priuštiti. Neki stručnjaci zbog toga strahuju kako će uvođenje  ograničenja na potrošnju energije u bogatijim zemljama natjerati industrijske kompanije da se presele u siromašnije zemlje gdje mogu unosnije poslovati. Takvi izgledi navode čak i one vođe država koji imaju najbolje namjere da se zamisle. Naime, zaštite li ekonomske interese svoje zemlje, stradat će okoliš, a ukoliko se pak budu zalagali za zaštitu okoliša, to će se negativno odraziti na gospodarstvo zemlje.

Severn Cullis-Suzuki, jedna od sudionica savjetodavnog panela Svjetskog summita u Johannesburgu, zbog toga tvrdi da će do promjene doći samo ako svaki pojedinac učini svoj dio. Ona kaže: “Stvarna promjena ovisi o nama samima. Ne možemo čekati na naše vođe. Moramo se usredotočiti na vlastite odgovornosti i na to kako sami možemo doprinijeti toj promjeni.”

Sasvim je razumno očekivati od ljudi da poštuju prirodu. No navesti ih da zbog toga učine potrebne promjene u svom načinu života nije baš tako jednostavno. Prikažimo to jednim primjerom: Većina ljudi slaže se da automobili doprinose globalnom zagrijavanju. Zbog toga bi neki možda i htjeli manje koristiti svoje automobile ili ih se posve odreći. No takvo što možda nije lako provesti u djelo. Wolfgang Sachs s Instituta za klimu, okoliš i energiju u Wuppertalu nedavno je istaknuo kako su “sva važna mjesta u našem svakodnevnom životu (radno mjesto, vrtić, škola ili trgovački centar) toliko udaljena jedna od drugih da se do njih ne može doći bez automobila. (...) To uopće nema veze s time želim li ja automobil ili ne. Većina ljudi naprosto nema izbora.”

Neki znanstvenici, među kojima je i profesor Robert Dickinson s Tehnološkog instituta za geoznanosti i meteorologiju u Georgiji (SAD), strahuju da je možda već prekasno da se Zemlju spasi od posljedica globalnog zagrijavanja. Dickinson smatra kako bi se i uz trenutni prestanak zagađivanja posljedice prijašnjeg zagađenja atmosfere osjećale još najmanje narednih 100 godina!

No kako ni države ni pojedinci ne mogu riješiti ekološke probleme, tko onda može? Ljudi su se još od davnina obraćali nebu za pomoć u vezi s vremenskim prilikama. Mada su ta njihova očekivanja bila naivna, ona nam ipak otkrivaju temeljnu istinu: Čovječanstvo ne može bez Božje pomoći riješiti te probleme.