KAKO biste se osjećali kad bi vas drugi smatrali neiskrenim, nasilnim, glupim ili nemoralnim samo zato što pripadate određenoj etničkoj skupini? * Sigurno vam se to ne bi svidjelo. Nažalost, takvo što osjetili su milijuni ljudi. Štoviše, tijekom ljudske povijesti nebrojeno mnoštvo nevinih ljudi zlostavljano je ili čak ubijeno isključivo zbog svoje rasne ili nacionalne pripadnosti. Da, i većina krvavih sukoba koji se vode u današnje vrijeme potaknuta je etničkom mržnjom. Pa ipak, mnogi koji odobravaju takvo nasilje tvrde da vjeruju u Boga i Bibliju, a ima i onih koji tvrde da će rasizam uvijek postojati — da je on u ljudskoj prirodi.

Opravdava li Biblija etničku mržnju? Postoje li neke situacije u kojima bi mržnja prema pripadnicima neke druge rase ili kulture bila opravdana? Možemo li se nadati vremenu kada više neće biti etničke mržnje? Kakvo je biblijsko gledište o svemu tome?

Samo površno razmatranje toga kako je Bog nekada davno postupao s ljudima moglo bi nekoga navesti na pogrešan zaključak da je Bog podupirao etničku mržnju. Pa zar u Bibliji ne nalazimo nekoliko izvještaja iz kojih proizlazi da je Bog dao pogubiti čitava plemena i narode? Da, nalazimo, no pažljivim istraživanjem otkrivamo da Bog te narode nije osudio zbog njihovog etničkog porijekla, već zbog iskvarenog načina života koji je bio u suprotnosti s njegovim zakonima.

Naprimjer, Jehova Bog osudio je Kanaance zbog njihovih izopačenih seksualnih i demonskih obreda. Oni su išli toliko daleko da su čak djecu spaljivali na žrtvu svojim lažnim bogovima! (5. Mojsijeva 7:5; 18:9-12). Međutim, neki među njima povjerovali su u Boga i pokajali se. Jehova je takve osobe sačuvao na životu i blagoslovio ih (Jozua 9:3, 25-27; Hebrejima 11:31). Kanaanka po imenu Rahaba čak je postala pretkinja obećanog Mesije, Isusa Krista (Matej 1:5).

I Zakon koji je Bog dao Izraelcima pokazuje da on  nije pristran Bog. Baš naprotiv, on se iskreno brine za dobrobit svih naroda. U 3. Mojsijevoj 19:33, 34 nalazimo zapisanu sljedeću Božju zapovijed Izraelcima, koja pokazuje da je on samilostan Bog: “Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne čini mu krivo. Tko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj. Ja sam Jehova Bog vaš.” Slične zapovijedi nalazimo i u 2. i 5. Mojsijevoj. Očito je da Jehova nije odobravao etničku mržnju. On je zahtijevao da se u tom pogledu gaji jedinstvo.

U vrijeme Isusova života na Zemlji Židovi i Samarićani prezirali su jedni druge. Jednom prilikom stanovnici jednog samarićanskog sela odbili su primiti Isusa samo zato što je bio Židov i što je išao u Jeruzalem. Kako biste vi reagirali u takvoj situaciji? Možda su Isusovi učenici baš pod utjecajem predrasuda tog vremena upitali Isusa: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka vatra siđe s neba i uništi ih?” (Luka 9:51-56). Je li Isus dopustio da ogorčenost njegovih učenika utječe i na njega? Upravo suprotno — prekorio ih je i mirno potražio prenoćište u nekom drugom selu. Nedugo nakon toga ispričao je usporedbu o milosrdnom Samarićaninu. Njome je na upečatljiv način pokazao kako nam netko nije neprijatelj samo zato što pripada nekoj drugoj etničkoj skupini. Dapače, može se pokazati da se radi o vrlo dobrom čovjeku.

Tijekom svoje službe na Zemlji Isus se prvenstveno usredotočio na činjenje učenika iz naroda kojem je sam pripadao. No pokazao je da će s vremenom i drugi postati njegovi sljedbenici (Matej 28:19). Hoće li biti prihvaćeni pripadnici svih etničkih skupina? Hoće! Apostol Petar je rekao: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Apostol Pavao kasnije je to potvrdio kada je jasno rekao kako u kršćanskoj skupštini nečija etnička pripadnost ne igra nikakvu ulogu (Kološanima 3:11).

Još jednu potvrdu da Bog prihvaća ljude iz svih etničkih skupina nalazimo u biblijskoj knjizi Otkrivenje. Apostol Ivan je u jednoj od Boga nadahnutoj viziji vidio “veliko mnoštvo (...) iz svih nacija i plemena i naroda i jezika” koje je primilo spasenje od Boga (Otkrivenje 7:9, 10). To “veliko mnoštvo” sačinjavat će temelj novog ljudskog društva u kojem će ljudi različitog porijekla živjeti u miru, ujedinjeni ljubavlju prema Bogu.

U međuvremenu, kršćani bi se trebali boriti protiv toga da sude druge prema njihovom etničkom porijeklu. Svoj osjećaj za pravdu i ljubav pokazujemo tako da poput Boga na ljude gledamo kao na osobe, a ne kao na pripadnike neke etničke skupine. Zar mi sami ne bismo voljeli da drugi na nas tako gledaju? Isus nas prikladno savjetuje: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Matej 7:12). Onima koji ne gaje etničku mržnju život je mnogo ljepši. Takav život doprinosi unutarnjem miru i mirnijim odnosima s drugima. A što je još važnije, on nam omogućava da budemo po volji našem nepristranom Stvoritelju, Jehovi Bogu. Kakvog li snažnog razloga da odbacimo etničku mržnju!