Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Nešto jače od oluje

Nešto jače od oluje

TIJEKOM 2002. mnoge zemlje zadesilo je snažno nevrijeme. Europu je zahvatio niz katastrofalnih poplava. U drugim dijelovima svijeta Meksiko se našao na udaru razornog uragana, a Koreja tajfuna. No ti tragični događaji još su više ojačali veze ljubavi koje postoje među pravim kršćanima.

Kada je nakon poplava koje su 2002. zahvatile Europu bivšem zapadnonjemačkom kancelaru Helmutu Schmidtu postavljeno pitanje kakvu vrstu pomoći trebaju nastradali, odgovorio je: “Ljudi trebaju hranu i krov nad glavom, trebaju novac i duhovnu okrepu.” Jehovini svjedoci uvelike su sudjelovali u pružanju kako materijalne tako i duhovne pomoći stradalima u olujama. Pogledajmo što su u tom pogledu učinili u Njemačkoj, Austriji, Meksiku i Koreji.

Vrijedne ruke u Njemačkoj

Kad se saznalo da Njemačkoj prijeti opasnost od poplava, mnogi Jehovini svjedoci u toj zemlji pridružili su se organiziranim akcijama obrane od poplava. Devetnaestogodišnja Kathleen iz Dresdena rekla je: “Nisam mogla samo sjediti i čekati. Kada sam čula da bi neki mogli izgubiti sve što imaju, jednostavno sam morala nešto poduzeti.”

Jehovini svjedoci u Njemačkoj počeli su se organizirati za pružanje brze i djelotvorne pomoći. Kao kršćani, osjećali su posebnu odgovornost da pomognu svojoj duhovnoj braći i sestrama. No u pokazivanju ljubavi nisu zanemarili ni druge (Marko 12:31). Preko 2 000 volontera podijeljenih u grupe od po 8 do 12 ljudi poslano je na postradala područja kako bi obavili dodijeljene im zadatke. U podružnici Jehovinih svjedoka u Seltersu 13 telefonskih linija bilo je rezervirano samo za pozive onih koji su se raspitivali o katastrofi i nudili pomoć, a takvih je bilo na tisuće.

Ronnie i Dina punovremeni su propovjednici Jehovinih svjedoka koji svojim prijateljima i drugim ljudima pomažu upoznati biblijske istine. Kada su čuli za približavanje vodene bujice, najprije su otišli u centar Dresdena, gdje su zajedno s drugima naporno radili, pokušavajući zaštititi stare povijesne građevine. Nakon što se voda povukla, pridružili su se jednoj grupi Jehovinih svjedoka u čišćenju Dvorane Kraljevstva u Freitalu koju je poplavila blatna voda, a potom su svi zajedno nastavili pomagati svojim susjedima. Vlasnik jednog restorana koji se nalazi preko puta Dvorane Kraljevstva odahnuo je kada su Jehovini svjedoci očistili njegov podrum i prizemlje od blata i drugih naplavina.

Siegfried i Hannelore žive oko 40 kilometara jugozapadno od Dresdena u Colmnitzu. Rječica koja protječe kroz to selo nabujala je i poplavila im kuću i vrt. Kada se voda povukla, susjedi su se zapanjili vidjevši tridesetak Jehovinih svjedoka koji ne žive na tom području kako čiste Siegfriedov i Hannelorin dom. Nakon toga ta je grupa nastavila čistiti i susjedne vrtove. Nekoliko mještana pitalo je Jehovine svjedoke što ih je navelo da prijeđu 100 kilometara kako bi pomogli ljudima koje i ne poznaju. Bila je to prilika da se stradalim stanovnicima Colmnitza pruži i duhovnu okrepu.

Poplava je zahvatila i predgrađa grada Wittenberga. Prije samog izlijevanja rijeke bračni par Jehovinih svjedoka, Frank i Elfriede, nekoliko je dana radio rame uz rame sa susjedima, puneći vreće pijeskom i učvršćujući nasipe. Nakon što se voda povukla, Frank i Elfriede posjetili su nastradale, donoseći im hranu i pružajući utjehu. Frank se sjeća: “Jedna gospođa nije mogla vjerovati da smo joj mi, za nju potpuni neznanci, donijeli topli obrok ne tražeći nikakvu naknadu za to. Rekla nam je da je nije posjetio nitko od članova njene crkve. A pripadnici jedne organizacije koji su joj donosili hranu svaki su joj put to naplatili. Ljudi su bili zapanjeni kad su umjesto biblijske literature u rukama Jehovinih svjedoka vidjeli tople obroke.”

Brza reakcija u Austriji

Velike štete bujice su uzrokovale i u susjednoj Austriji. Akciju pružanja pomoći u toj zemlji nadgledala su tri odbora osnovana u tu svrhu. Najprije se krenulo s obnovom triju teško oštećenih Dvorana Kraljevstva. Isto tako, u poplavama je stradalo i gotovo 100 obitelji Jehovinih svjedoka, poplavljeno je 50 kuća, a neki su čak izgubili sve osim onog što su imali na sebi. Austrijska podružnica obavijestila je skupštine o toj situaciji, nakon čega je osnovan fond za pomoć postradalima. U njega je do rujna već bilo uplaćeno preko 30 000 eura.

Jedna je majka napisala: “Moj osmogodišnji sin vrlo je štedljiv i uštedio je 12 eura. Međutim, kada je čuo da su neka naša braća izgubila sve što su imala, spremno je svu svoju ušteđevinu priložio u fond za postradale.”

Regionalni odbori za gradnju, koji u normalnim uvjetima nadgledaju gradnju Dvorana Kraljevstva Jehovinih svjedoka, organizirali su timove za obnavljanje kuća oštećenih u poplavama. “Novine bi trebale izvijestiti o tome što vi ovdje radite”, rekla je jedna žena koja je promatrala te timove na djelu. Neki su čak promijenili stav prema Jehovinim svjedocima. “Nikad dosad”, rekla je jedna majka koja je Jehovin svjedok, “moja djeca, koja nisu Jehovini svjedoci, nisu me htjela saslušati kad sam pokušala razgovarati s njima o svojim vjerovanjima. Sada su me prvi put u životu saslušala!”

Učinjeni su napori da se pomogne i mnogima koji nisu Jehovini svjedoci. Naprimjer, jedna žena bila je duboko dirnuta kada je jedan Jehovin svjedok došao kod nje u 7.30 i upitao je treba li joj pomoć. No kako je u kuću već bila počela prodirati voda, žena je morala biti evakuirana. Međutim, kada se vratila kući, na dvorišnim vratima našla je poruku Jehovinih svjedoka na kojoj je pisalo: “Ukoliko vam je potrebna pomoć, slobodno nam se odmah javite.” Jehovini svjedoci pomogli su joj očistiti kuću i dvorište od blata i drugog nanesenog materijala.

Grupa od 100 Jehovinih svjedoka otišla je u općinu Au pružiti pomoć tamošnjim Jehovinim svjedocima i njihovim sumještanima. Vođe te grupe išli su od vrata do vrata i pitali stanare trebaju li pomoć. Ljudi su bili zadivljeni kada su vidjeli Jehovine svjedoke s opremom za uklanjanje vode i čišćenje — pumpama, metlama i lopatama. Posao za koji bi vlasnicima kuća trebao čitav tjedan obavljen je za svega nekoliko sati. Ljudi su sve to gledali sa suzama u očima.

Otprilike 400 Jehovinih svjedoka sudjelovalo je u akciji pružanja pomoći — često radeći danonoćno. Svi oni koji su to promatrali na dojmljiv su se način osvjedočili kolika je snaga pravog kršćanstva.

Isidore pogađa Meksiko

Uragan Isidore rodio se sjeverno od Venezuele u jednoj tropskoj oluji. Dana 22. rujna 2002. pogodio je meksički poluotok Yucatán kao uragan treće kategorije (jačina uragana mjeri se skalom od 1 do 5). Praćen vjetrovima koji su puhali do 200 kilometara na sat i jakom kišom, nanio je nezapamćene štete meksičkim državama Yucatánu i Campecheu te nešto manje državi Quintana Roo. Samo na Yucatánu teško je oštećeno oko 95 000 kuća, zbog čega je bez krova nad glavom ostalo oko 500 000 ljudi.

Jehovini svjedoci bili su toliko djelotvorni u pružanju pomoći na Yucatánu da se u jednim novinama koje izlaze u sjevernom Meksiku moglo pročitati naslov: “Jehovini svjedoci stižu u pomoć.” Odbor za elementarne nepogode formiran je još prije naleta oluje. Učinjene su pripreme za smještaj nekoliko stotina tamošnjih Jehovinih svjedoka. Susjedne skupštine prikupile su novčana sredstva za postradale. Preživjelima, među kojima je bilo i mnogo onih koji nisu Jehovini svjedoci, podijeljena je odjeća, lijekovi i preko 22 tone hrane. Mjesni starješine zamoljeni su da posjete i ohrabre žrtve uragana.

Nakon oluje novoformirani područni odbori za elementarne nepogode organizirali su potragu za nestalim Jehovinim svjedocima. Neki su pronađeni u šumi ili na nekim drugim mjestima nakon što su čak tri dana bili bez hrane i vode. Na nekim područjima voda je toliko narasla da je prekrila i stupove javne rasvjete! Zbog toga su za traženje nastradalih, dopremanje hrane i prebacivanje nastradalih na sigurnija mjesta nabavljeni motorni čamci.

Mjesne vlasti iznajmile su čamce i drugu opremu Jehovinim svjedocima koji su se ponudili otići do područja do kojih se malo tko usudio ići. Isprva se jedan časnik protivio tome da Jehovini svjedoci krenu u tu opasnu potragu. No vidjevši njihov neustrašiv duh, rekao je: “Uvjeren sam da biste tamo otišli i helikopterima kad bi to bilo potrebno da spasite svoje ljude. Naša vam vozila stoje na raspolaganju i možete otići s njima gdje god želite.”

Vlasnik jedne trgovine želio je znati zašto neki Jehovini svjedoci kupuju velike količine flaširane vode. Objasnili su mu da je ta voda za njihovu duhovnu braću i ostale koji je trebaju. Nato je čovjek odlučio dati im besplatno svu flaširanu vodu koju je imao, a sljedećeg dana poklonio im je još vode, i to znatnu količinu. U jednoj drugoj trgovini jedan je kupac upitao Jehovine svjedoke zbog čega kupuju velike količine hrane. Kad je čuo da je to za one koji su stradali u poplavama, dao im je prilog kako bi kupili još hrane.

Premda je zbog Isidorea gotovo 3 500 obitelji Jehovinih svjedoka pretrpjelo materijalni gubitak, nitko od njih nije nestao ili poginuo. No kako je uragan oštetio ili uništio 331 kuću Jehovinih svjedoka, trebalo je organizirati njihovu obnovu. Jehovini svjedoci koji imaju iskustva u građevinskim poslovima pregledali su svaku kuću i Dvoranu Kraljevstva kako bi procijenili štetu. Dosad je obnovljeno 258 kuća, a sagrađene su i 172 nove. Isto tako, u tijeku je obnova 19 oštećenih Dvorana Kraljevstva.

Starješina iz jedne skupštine u državi Yucatánu bio je potaknut reći: “U našim sam publikacijama imao prilike čitati o akcijama pružanja pomoći u drugim zemljama. No doživjeti takvo što uistinu je poseban osjećaj. Moja vjera i vjera mnoge braće još je jača nakon što smo se osvjedočili koliko se Jehovina organizacija i naša draga braća brinu za nas i žurno nam priskaču u pomoć.”

Jedna je žena rekla: “Bila bih sretna da je i moja crkva pružila pomoć kakvu su pružili Jehovini svjedoci.” Jedna druga žena kojoj su Jehovini svjedoci spasili život rekla je: “Samo Jehovinim svjedocima možemo zahvaliti da nismo poginuli. Svoju su ljubav pokazali riskirajući živote kako bi nas spasili iz naše potopljene kuće.”

Tajfun pogađa Koreju

Dana 31. kolovoza i 1. rujna 2002. tajfun Rusa poharao je Koreju. Song Pil Cho, skupštinski starješina, rekao je: “Lijevalo je kao iz kabla. Kiša je samo padala i padala.” Za manje od 24 sata palo je preko 870 milimetara kiše — najveća jednodnevna količina oborina ikada zabilježena u Koreji.

Prema pisanju lista The Korea Herald, voda je poplavila 28 100 kuća i 85 000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Čak je oko 70 000 ljudi moralo napustiti svoje domove. Tajfun je usmrtio 301 000 grla stoke, potopio 126 brodova i srušio na stotine električnih stupova. Preko 180 ljudi proglašeno je mrtvima ili nestalima. Među njima je bilo i dvoje Jehovinih svjedoka.

Jehovini svjedoci jednako su brzo reagirali kao i u Europi i Meksiku. Pomoć je počela pristizati iz svih dijelova zemlje. Bilo je tu odjeće, prekrivača i drugih potrepština. No neki članovi skupštine živjeli su u područjima koja su bila potpuno odsječena. Ceste su bile uništene, a mostovi porušeni. Nije bilo električne energije, a telefonske veze bile su u prekidu. Zbog toga su organizirani timovi braće koja su bila spremna pješice doći do njih i pomoći im. Song Pil Cho, koji je bio u jednom od njih, priča kako je to izgledalo: “Voda je odnijela sedam mostova i velike dijelove ceste. Kad smo konačno stigli na odredište, svuda oko nas vidjeli smo oštećene i srušene kuće. Posvuda se širio užasan smrad, a lešine životinja ležale su svuda naokolo. No kako li smo bili sretni kad smo se sastali s naše šestero kršćanske braće i sestara! Mada su izgubili sve što su imali, svi su bili živi i zdravi.”

Zapravo, Jehovini svjedoci bili su dobro pripremljeni za tu katastrofu. Pošto su u vrijeme monsunskih kiša poplave u Koreji posve uobičajene, Regionalni odbor za gradnju koji djeluje na području Seula već se ranije počeo pripremati za moguće katastrofe. Počevši od 1997, taj je odbor svake godine obučavao volontere kako bi bili pripravni za slučaj opasnosti.

Drugog rujna volonteri Regionalnog odbora za gradnju stigli su u Kangnŭng, grad na istočnoj obali Koreje, i smjestili se u Kongresnoj dvorani Jehovinih svjedoka. No otkuda početi? Preživjeli trebaju čistu vodu. U vrijeme velikih poplava cijevi za vodu obično popucaju, a riječna je voda jako prljava. Stoga je odbor organizirao da se u nastradala područja pošalje velike cisterne s vodom.

Nakon što se voda povukla, sve je bilo prekriveno debelim slojem blata koje je zaudaralo. No braća su razradila vrlo djelotvornu metodu čišćenja. Kako su gotovo sve kuće u tom području betonske, dovoljno je bilo sastrugati zidne tapete i maknuti linoleum s poda te sve isprati vodom pod velikim pritiskom.

Nakon poplave većina električnih uređaja potpuno je neupotrebljiva. Međutim, ukoliko u roku od nekoliko dana stručna osoba rastavi, temeljito očisti, osuši i ponovno sastavi uređaje kao što su hladnjaci i kotlovi centralnog grijanja, oni će u većini slučajeva ponovno proraditi. Regionalni odbor za gradnju pripravan je i za takvu vrstu posla. Kotlovi centralnog grijanja koje ne treba zamijeniti koriste se za sušenje kuća. Postupak traje dva do tri tjedna.

Odjeću i pokrivače također treba temeljito isprati u roku od nekoliko dana da bi i dalje bili upotrebljivi. Volonteri iz tamošnje skupštine skupili su svu zaprljanu odjeću svoje kršćanske braće. No kako je blato s nje bilo veoma teško isprati, to su morali obaviti ručno u vrlo hladnom potoku. Nakon što je jedan novinar saznao što su sve učinili iz ljubavi, u tamošnjim je novinama izašla velika fotografija Jehovinih svjedoka na kojoj se vidi kako obavljaju taj posao.

Katastrofalne poplave u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji uništile su kuće i imovinu ljudi te odnijele mnogo nevinih ljudskih života. Ti tragični događaji uobičajeni su u “posljednjim danima” ovog svijeta u kojima živimo, koje karakteriziraju “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1). No takve katastrofe mogu poslužiti i kao jasan podsjetnik na sljedeće: Pravi kršćani ljube jedni druge i svoje bližnje. Takva nesebična ljubav jača je i od oluje.

[Slika na stranici 10]

NJEMAČKA Kuća uništena u oluji

[Slike na stranici 11]

NJEMAČKA Preko 2 000 volontera brzo je pružilo pomoć

[Slike na stranici 12]

AUSTRIJA Obnavljanje Dvorane Kraljevstva u Ottensheimu

Lijevo: Tim volontera po povratku iz Aua, gdje su pomagali tamošnjim Jehovinim svjedocima i ostalim mještanima

[Slike na stranici 13]

MEKSIKO Desno: Odbor za elementarne nepogode dijeli pitku vodu postradalima u oluji

Dolje: Gradnja nove kuće

[Slike na stranici 15]

KOREJA Slijeva nadesno: poplavljeni dio grada; čišćenje vodom pod pritiskom; pranje odjeće u potoku