PERFEKCIONIZAM — razmišljanje da moramo biti savršeni u svemu što radimo — svojstven je mnogim mladima.

U knjizi Perfectionism—What’s Bad About Being Too Good? stoji: “Velika je razlika između zdrave težnje za time da savjesno obavimo dodijeljeni nam zadatak i nezdrave težnje za nedostižnim idealom. Savjesni ljudi mogu imati izraženu potrebu za redom i organiziranošću te mogu puno očekivati od sebe, no oni prihvaćaju svoje pogreške i znaju se nositi s njima. (...) Za razliku od njih, perfekcionisti žive u stalnom strahu da će pogriješiti. Njihova su mjerila pretjerano visoka.”

Može li se takvo što reći i za tebe? Ukoliko su ti mjerila pretjerano visoka, znaj da te to može lako sputati. Možda ustanoviš da se teško upuštaš u neke nove pothvate ili da imaš naviku odlagati važne stvari, bojeći se da ih nećeš napraviti kako treba. Možda si čak sklon odbaciti svakoga tko ne ispuni tvoja očekivanja, zbog čega na kraju ostaneš bez prijatelja.

Ukoliko si se prepoznao u nečem od spomenutog, razmisli o biblijskim riječima zapisanim u Propovjedniku 7:16: “Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?” Da, perfekcionist može ‘upropastiti samog sebe’! Ustvari, perfekcionizam se čak povezuje s po život opasnim poremećajima u navikama hranjenja, kao što su anoreksija i bulimija. *

Možda se stoga pitaš: ‘Pa kako mogu prestati težiti za time da budem savršen?’ Mora se priznati da promijeniti takav način razmišljanja može biti vrlo teško. No uz pomoć koju dobivamo od Boga to se može postići. Pogledajmo stoga kako Bog gleda na perfekcionizam.

Najprije razmisli o tome možeš li biti apsolutno savršen. Prema onome što naučava Biblija, ne možeš, jer ona kaže: “Nema pravednog čovjeka, niti jednoga. (...)  Svi su zastranili, svi zajedno postali su bezvrijedni” (Rimljanima 3:10-12). Te riječi stvarno potiču na razmišljanje, zar ne? One pokazuju da nitko tko pokušava biti apsolutno savršen neće u tome uspjeti.

Razmotri primjer apostola Pavla, koji je očigledno bio izvanredan primjer duhovnosti. No čak ni on nije mogao služiti Bogu bez greške. Priznao je: “Kad želim činiti ono što je dobro, ono što je zlo imam u sebi. Ja doista uživam u Božjem zakonu po svom unutarnjem čovjeku, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima” (Rimljanima 7:21-23). Pavao je jedino zahvaljujući Božjoj pomoći ostao vjeran kršćanin.

Mi možemo biti sretni što Bog ni od koga od nas ne zahtijeva niti očekuje da bude apsolutno savršen. “Jer zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:14). Pravo savršenstvo ljudi će postići tek u Božjem novom svijetu.

Očekivati da i prije tog vremena možeš postići apsolutno savršenstvo jednostavno nije realno. Zapravo bi trebao biti spreman na to da ćeš s vremena na vrijeme učiniti pogreške (Rimljanima 3:23). Ustvari, ponekad čak nismo ni svjesni svojih pogrešaka! Psalam 19:12 kaže: “Tko će znati sve svoje pogreške?” Mladić po imenu Matthew to ovako objašnjava: “Nitko na svijetu nije savršen. Ako od sebe očekuješ savršenstvo, nikada nećeš biti sretan. (...) To nije ni realno ni moguće.”

Zašto ne bi razmislio o tome i pokušao prilagoditi neka svoja očekivanja? Naprimjer, da li se pretjerano iscrpljuješ pokušavajući biti najbolji u onome što radiš? Biblija pokazuje da se sav taj trud na kraju može pokazati kao “ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 4:4). Činjenica je da samo rijetki uspiju biti najbolji. I čak kada nekome to uspije, obično je samo pitanje vremena kada će se pojaviti netko tko će biti bolji od njega.

Apostol Pavao nas savjetuje: “Kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što treba misliti; nego neka misli tako da bude zdravih misli” (Rimljanima 12:3). Budi realan! Prilagodi svoja očekivanja. Neka ona budu u skladu s tvojim sposobnostima i ograničenjima. Budi savjestan, no nemoj težiti za time da budeš savršen. Postavi si konkretan, ali dostižan cilj.

Naprimjer, Pavao je poticao Timoteja da bude “radnik koji se nema čega stidjeti, koji se  ispravno služi riječju istine” (2. Timoteju 2:15). Da, Pavao je poticao na savjesnost, a ne na savršenstvo. Vodeći se tim načelom, postavi si razumne ciljeve. A ako nisi baš siguran što u tvom slučaju znače “razumni ciljevi”, porazgovaraj o tome s roditeljima ili s nekom drugom odraslom osobom u koju imaš povjerenja.

Neki čak preporučuju da se namjerno baviš nečim u čemu nisi baš vješt, primjerice da se okušaš u nekom novom sportu ili da pokušaš svirati neki instrument. Naravno, dok učiš nešto novo, sigurno ćeš mnogo griješiti. No to i nije baš tako loše. Možda će ti to pomoći da na pogreške počneš gledati kao na sastavni dio učenja.

No bez obzira na to što ti je cilj — napisati školski sastav ili naučiti svirati neku sonatu na klaviru — razmisli o još jednom savjetu apostola Pavla: “Ne budite lijeni u poslu” (Rimljanima 12:11). Ne odugovlači, odnosno ne odlaži ono što trebaš napraviti samo zato jer se bojiš da to nećeš napraviti kako treba.

Jedna je djevojka redovito odugovlačila s domaćim zadaćama, izgovarajući se da se “organizira”. Mada je osobna organiziranost izvrsna stvar, pripazi da to ne bude samo izgovor za odugovlačenje. Spomenuta djevojka na kraju je shvatila da se “u slučaju kada moraš birati između toga da predaš školsku zadaću s kojom nisi baš zadovoljan i toga da ne predaš nikakvu, uvijek bolje odlučiti za ono prvo”.

Istina, nije se lako pomiriti s time da nešto nismo obavili kako treba. Možda ti se zbog toga još uvijek po glavi vrzmaju kritičke, negativne misli. Što možeš poduzeti u vezi s time? Razmišljanje o negativnim stvarima djeluje porazno i štetno. Stoga se svim silama trudi odbaciti takva nerazumna razmišljanja o samom sebi. Nauči se smijati svojim pogreškama. Na kraju krajeva, postoji “vrijeme smijehu” (Propovjednik 3:4). Razmisli i o tome da Jehova ne odobrava govor koji vrijeđa — čak ni kada govorimo ružno o sebi (Efežanima 4:31).

Nemoj neprestano kritizirati samog sebe, već primijeni riječi iz Priča Salamunovih 11:17: “Milostiv čovjek čini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu.” Razmisli i o sljedećem pitanju: Pomaže li ti to što imaš pretjerano visoka mjerila pronaći prijatelje? Vjerojatno ne pomaže. Možda čak okrećeš leđa drugima zbog toga što nisu savršeni. Možeš li učiniti nešto u vezi s time?

Primijeni biblijsku zapovijed: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga” (Kološanima 3:13). Da, ne budeš li gajio nerazumna očekivanja od drugih, imat ćeš više prijatelja!

No možda se pitaš zbog čega bi te ljudi izbjegavali samo zato što si perfekcionist. Razmisli kako bi se drugi mogli osjećati u društvu osobe koja puno očekuje od sebe. U knjizi When Perfect Isn’t Good Enough objašnjava se: “Pretjerano jadikovanje svaki put kad na ispitu dobiješ ocjenu manju od petice može biti uvredljivo za tvoje prijatelje koji se moraju namučiti da bi dobili četvorku ili trojku.” Stoga nastoj biti manje negativan i usredotočen na samog sebe. Drugi će te tada smatrati puno ugodnijim društvom.

Djevojka po imenu Carly sažima to sljedećim riječima: “Praktički moram svom perfekcionizmu reći da odstupi.” Kako to možeš učiniti? Razmišljaj o tome kako Bog gleda na stvari. Ukoliko ti je i nakon toga teško promijeniti svoj način razmišljanja, porazgovaraj o tome s roditeljima ili s nekim zrelim kršćaninom u skupštini. Obrati se Bogu u molitvi i zamoli ga za pomoć kako bi mogao promijeniti svoj način razmišljanja. Molitva ti može biti od velike pomoći u borbi protiv perfekcionizma (Psalam 55:22; Filipljanima 4:6, 7).

Uvijek zadrži na umu da Jehova ne traži od nas savršenstvo; jedino što očekuje jest to da mu budemo vjerni (1. Korinćanima 4:2). Ako se trudiš biti mu vjeran, možeš istinski biti zadovoljan sobom unatoč tome što nisi savršen.