DAN 13. studenog 2002. obilježio je početak ekološke i ekonomske katastrofe, kada je na otvorenom moru iz tankera Prestige počela istjecati nafta. Svi napori da se spasi oštećeni brod bili su uzaludni. Šest dana kasnije — tijekom kojih je u more isteklo gotovo 20 000 tona nafte — tanker se prepolovio i potonuo otprilike 200 kilometara od španjolske obale.

U svojoj utrobi tanker je na dno mora ponio i preko 50 000 tona nafte, koja je nastavila istjecati brzinom od otprilike 125 tona na dan. Novonastale naftne mrlje počele su se neumoljivo približavati obali. Da bi tragedija bila još veća, radilo se o vrlo gustom i otrovnom mazutu.

Naftne pare koje su se posvuda širile onemogućile su brojne volontere koji su pokušali očistiti plaže. Osim toga, razlivena nafta pretvorila se u uskomešanu masu katrana koja se poput crne žvakaće gume lijepila za stijene. “To je jedna od najgorih naftnih mrlja u povijesti”, tužno je izjavio Michel Girin, direktor Centra za dokumentaciju i eksperimentalno ispitivanje zagađenja vode.

Tjedan za tjednom stotine ribara otiskivalo se na pučinu, boreći se s naftnim mrljama koje su prijetile opstanku ribarstva. Ribari su se herojski borili da uklone naftu prije nego što zacrni njihove plaže i uništi jedno od najbogatijih ribolovnih područja na svijetu. Neki su čak rukama vadili velike masne komade skrutnute nafte iz mora. “Bio je to težak posao, no mi u čamcima nismo imali drugog izbora”, objasnio je Antonio, jedan tamošnji ribar.

I dok su se ribari borili s naftom na moru, dotle je tisuće volontera pristiglih iz svih dijelova Španjolske pokušavalo očistiti plaže. Premda su u svojim bijelim kombinezonima i s maskama na licu izgledali poput sudionika u nekom biološkom ratu, njihov se zadatak sastojao u  tome da lopatama ubacuju naftu u kante koje se odnosilo s plaže, što su neumorno radili. Neki su to činili rukama kao i ribari na moru.

“Mislio sam da ću umrijeti od tuge kada sam ugledao crne valove kako izbacuju naftu na obalu Muxíje”, rekao je Rafael Mouzo, gradonačelnik Corcubíona, grada u sjevernoj Galiciji, gdje je obala potpuno uništena. “Ta je naftna mrlja upropastila mnoge naše sugrađane koji žive od mora.”

Nažalost, jedna naftna mrlja nanijela je ogromnu štetu i obali novog prelijepog nacionalnog parka u Španjolskoj, Las Islas Atlánticasu (Atlantsko otočje). Na tih pet dotad djevičanski čistih otoka koji se nalaze nedaleko od obale Galicije gnijezdile su se ogromne kolonije morskih ptica. More oko njih obilovalo je biljnim i životinjskim vrstama.

Početkom prosinca nafta je već zagadila 95 posto obale parka. Ornitolozi su proračunali da će zbog toga stradati oko 100 000 ptica. Ronioci su čak vidjeli velike gromade skrutnute nafte kako se valjaju po morskom dnu, nanoseći štetu tom osjetljivom morskom ekosistemu.

Jay Holcomb, koji je osnovao centar za spašavanje ptica, rekao je: “U ovakvim slučajevima ptice se obično utope ili uginu od hipotermije. Nafta im natopi perje, pa ono izgubi svojstvo izolatora i počne propuštati vodu. Povrh toga, teška nafta vuče ih prema dnu poput mokre odjeće koja kupača može povući na dno. (...) Veliko je zadovoljstvo spasiti neke od tih ptica, pa makar se radilo o relativno neznatnom broju njih.”

Svijet ovisi o nafti kao energentu, no da bi njena cijena ostala niska, za prijevoz nafte često se koristi opasne, trošne brodove. Zbog toga je u The New York Timesu u vezi s tim događajem stajalo kako je to “nesreća do koje je naprosto moralo doći”.

Prestige je treći tanker koji je u zadnjih 26 godina potonuo nedaleko od obala Galicije. Prije desetak godina nedaleko od La Coruñe u sjevernoj Galiciji potonuo je brod Aegean Sea, koji je tom prilikom ispustio 40 000 tona sirove nafte i nanio štetu od koje se pojedini dijelovi obližnje obale još nisu oporavili. Isto tako, 1976. u tom istom estuariju potonuo je i tanker Urquiola, koji je ispustio preko 100 000 tona nafte i prouzročio katastrofalnu naftnu mrlju.

Nakon ove posljednje katastrofe Europska unija odlučila je zabraniti upotrebu svih tankera za prijevoz nafte koji nemaju dvostruku oplatu. Međutim, tek će se s vremenom vidjeti hoće li se te mjere pokazati kao djelotvorna zaštita za Europsku izranjavanu obalu.

Dakako, ljudske vlasti nisu u stanju zajamčiti svijet bez zagađivanja — bez naftnih mrlja, otrovnog otpada ili atmosferskog zagađenja. Međutim, kršćani radosno iščekuju vrijeme kada će pod Božjim Kraljevstvom naš planet biti pretvoren u raj, koji više nikada neće biti zagađen (Izaija 11:1, 9; Otkrivenje 11:18).