ČUVENA Puškinova pjesma o Sankt Peterburgu, koja je ovdje djelomično citirana, otkriva tko je utemeljio taj grad i gdje se on nalazi — daleko na sjeveru, gdje rijeka Neva utječe u Baltičko more. No možda se pitate: ‘Kako to da je taj veliki grad svjetskoga glasa nastao u močvarnom području daleko na sjeveru?’

Krajem 17. stoljeća Rusija nije imala izlaz na more, što je kočilo njen napredak. Mladi ruski car Petar Veliki sanjao je o tome da Rusija dobije izlaz na more, ili “prozor kroz koji bi gledala u Europu”, kako se izrazio jedan pisac. Na jugu je izlaz na Crno more priječilo Osmansko Carstvo. Stoga se Petar orijentirao na sjever, gdje je Švedska posjedovala područje uz obalu Baltičkog mora.

Da bi ostvario svoj san, Petar je u kolovozu 1700. objavio rat Švedskoj. Premda je u početku tog vojnog pohoda doživio neuspjeh, nije se predavao. Do studenog 1702. prisilio je Šveđane da se povuku s Ladoškog jezera. To je najveće jezero u Europi, a rijeka Neva povezuje ga s Baltičkim morem, od kojeg je udaljeno šezdesetak kilometara. Šveđani su se povukli u tvrđavu na jednom malom otoku koji se nalazi nedaleko od mjesta gdje Neva istječe iz jezera. Petar je oteo Šveđanima tu otočnu tvrđavu i nazvao je Šlissel’burg.

Šveđani su nastavili pružati otpor iz tvrđave Nienshants, blizu mjesta gdje Neva utječe u Baltičko more. Tamo je u svibnju 1703. švedska vojska doživjela težak poraz. Zahvaljujući toj pobjedi Rusi su stekli prevlast nad  čitavom deltom Neve. Petar je na obližnjem Zajačjem otoku odmah počeo graditi tvrđavu iz koje bi mogao braniti ušće Neve. Tako je 16. svibnja 1703, prije 300 godina, car Petar Veliki položio kamen temeljac zdanja koje se danas naziva Petropavlovska tvrđava. Taj se datum prihvaća kao datum osnivanja Sankt Peterburga, grada koji je nazvan po carevom svecu zaštitniku, apostolu Petru.

Za razliku od mnogih drugih prijestolnica, Sankt Peterburg je od samog početka zamišljen kao veličanstvena prijestolnica te je u skladu s time i građen. Unatoč tome što se nalazi poprilično daleko na sjeveru, na 60. paraleli, grad se zahvaljujući Petrovoj upornosti nastavio razvijati. Drvo se dopremalo iz područja u blizini Ladoškog jezera i Novgoroda. Kako bi pribavio dovoljno kamenja za gradnju, Petar je, između ostalog, naredio da svaki Rus koji bi u Sankt Peterburg donio bilo kakvu trgovačku robu mora donijeti i određenu količinu kamenja. Osim toga, zabranio je gradnju kamenih kuća — najprije u Moskvi, a kasnije i u drugim dijelovima carstva. Stoga su nezaposleni zidari pošli u Sankt Peterburg trbuhom za kruhom.

Izgradnja grada nastavila se “za ono vrijeme izuzetno brzim tempom”, kako to piše u Velikoj sovjetskoj enciklopediji. Ubrzo su izgrađeni odvodni kanali, potporni stupovi, ulice, kuće, crkve, bolnice i zgrade u kojima su bili smješteni državni uredi. Iste godine kad je osnovan grad započela je i gradnja brodogradilišta, koje je kasnije postalo sjedište ruske ratne mornarice nazvano Admiralitet.

Godine 1710. počela je gradnja Ljetnog dvorca, u kojem su ljeti boravili ruski carevi. Godine 1712. Sankt Peterburg je proglašen ruskom  prijestolnicom te su u njega preseljeni mnogi državni uredi koji su prije bili u Moskvi. Prva kamena palača u Sankt Peterburgu dovršena je 1714. i sačuvana je do današnjih dana. Sagrađena je za prvog gradonačelnika, Aleksandra Menšikova. Iste godine počela je i gradnja Petropavlovske saborne crkve koja se nalazi u sklopu istoimene tvrđave. Njen znameniti zvonik uzdiže se visoko iznad okolnih zgrada. Na obali Neve sagrađen je i Zimski dvorac koji je nekoliko puta bio obnavljan. Nešto kasnije sagrađen je današnji Zimski dvorac, koji ima oko 1 100 odaja. Ta veličanstvena palača postala je središte grada i u njoj je kasnije smješten čuveni državni muzej Ermitaž.

Prvih deset godina Sankt Peterburga obilježeno je zapanjujuće brzim razvojem. Prema nekim izvorima, do 1714. u gradu je već bilo 34 500 kuća! Gradnja dvoraca i drugih velebnih zdanja nastavila se i nakon tog perioda. Mnoge građevine svjedoče o tome kako je religija snažno utjecala na povijest Rusije.

Jedan od primjera je i Kazanska saborna crkva, koja ima polukružni oblik i pročelje ukrašeno kolonadom. Ta impresivna građevina koja se nalazi na glavnoj gradskoj ulici, Nevskom prospektu, doprinijela je tome da je ulica nazvana jednom od najveličanstvenijih na svijetu. Nešto kasnije započela je izgradnja saborne crkve Sv. Isaka. U močvarno tlo na kojem je sagrađena zabijeno je oko 24 000 potpornih stupova, a za ukrašavanje njene ogromne kupole upotrijebljeno je 100 kilograma čistog zlata.

U okolici Sankt Peterburga također se naveliko gradilo. Godine 1714. započela je gradnja Velikog dvorca, Petrove rezidencije u Peterhofu, današnjem Petrodvorecu. U međuvremenu je u obližnjem naselju Carskoe Selo (današnji Puškin) sagrađen raskošni dvorac za Petrovu  ženu Katarinu. U drugoj polovici 18. stoljeća u obližnjim južnim naseljima Pavlovsk i Gatčina također su sagrađena dva veličanstvena dvorca.

Ljepoti novoizgrađenog Sankt Peterburga uvelike je doprinijelo stotinjak većih i manjih mostova kojima se premostilo mnoge riječne kanale. Stoga se Sankt Peterburg često naziva i “sjeverna Venecija”. U izgradnji tog grada, koji The Encyclopædia Britannica naziva “jednim od najveličanstvenijih i najskladnijih europskih gradova”, sudjelovali su nadareni ruski arhitekti, kao i arhitekti iz Francuske, Italije i Njemačke.

Petrovi protivnici nisu ni slutili s kakvim će se žarom Rusi boriti za Sankt Peterburg. U knjizi Peter the Great—His Life and World (Petar Veliki — njegov život i svijet) objašnjava se: “Od dana kad je Petar Veliki prvi put došao na ušće Neve, to područje i grad koji je na njemu niknuo uvijek su pripadali Rusima.”

U istoj knjizi također piše da “stoljećima nitko od osvajača — poput Karla XII, Napoleona i Hitlera — koji su sa svojim velikim vojskama kasnije došli u Rusiju nije uspio osvojiti Petrovu baltičku luku, premda je u Drugom svjetskom ratu nacistička vojska opsjedala grad gotovo dvije i po godine”. Za vrijeme te duge opsade u gradu je umrlo skoro milijun ljudi. Mnogi su pomrli od hladnoće i gladi u zimi 1941/42, kad se temperatura spustila na 40 stupnjeva ispod nule. Zanimljivo je da se na toj temperaturi poklapaju stupnjevi Celzijeve i Fahrenheitove ljestvice.

Godine 1914, kad je izbio Prvi svjetski rat, Sankt Peterburg je dobio novo ime, Petrograd. Potom mu je 1924, nakon smrti Vladimira Iljiča Lenjina, prvog vođe Sovjetskog Saveza, ime promijenjeno u Lenjingrad. Na koncu je 1991, nakon pada Sovjetskog Saveza, gradu vraćeno izvorno ime Sankt Peterburg.

Godine 1724. u Sankt Peterburgu je po odluci cara Petra, koji je umro godinu dana kasnije u 52. godini života, osnovana Ruska akademija znanosti. Zatim je 1757. osnovana Akademija umjetnosti. Na toj su akademiji u 19. stoljeću studirali ruski slikari Karl Brjulov i Ilja Rjepin, koji su postali umjetnici svjetskoga glasa.

Godine 1819. u Sankt Peterburgu je osnovano državno sveučilište, a s vremenom i mnoge druge visokoškolske ustanove.  Krajem 19. stoljeća u tom je gradu živio ruski fiziolog i nobelovac Ivan Pavlov, koji je razvio teoriju uvjetovanog refleksa. Ruski kemičar Dmitrij Mendeljejev upravo je u Sankt Peterburgu načinio periodni sustav elemenata, koji se naziva i Mendeljejevljev sustav elemenata ili Mendeljejevljeva tablica.

Kulturni život grada sve je više privlačio pažnju svjetske javnosti. Godine 1738. osnovana je plesna akademija koja je kasnije postala svjetski poznat Marijinski balet. Grad je ubrzo dobio mnoga kazališta te baletne i koncertne dvorane. U Sankt Peterburgu su živjeli slavni skladatelji, kao što je Pjotr Iljič Čajkovski. On je skladao nezaboravnu glazbu za klasične balete, kao što su Trnoružica, Labuđe jezero i Ščelkunčik, te čuvenu Uvertiru 1812.

U Sankt Peterburgu su živjeli i mnogi slavni ruski književnici i pjesnici. Mladi Aleksandr Sergejevič Puškin postao je, po mišljenju mnogih, najveći ruski pjesnik i utemeljitelj suvremene ruske književnosti. Puškinova djela, koja bi se moglo opisati kao ruski odgovor na Shakespearea, prevedena su na sve veće svjetske jezike. U poznata Puškinova djela spada i njegova oda voljenom Sankt Peterburgu, koja je djelomično citirana na početku članka. Kod ovog nabrajanja svakako treba spomenuti i Dostojevskog, kojeg “mnogi smatraju jednim od najboljih romanopisaca svih vremena”, kako to piše The Encyclopædia Britannica.

Sve u svemu, može se reći da se Sankt Peterburg velikodušno odužio Europi za sve što je od nje dobio u vrijeme svog skromnog početka. Stanovnici tog grada svojim su stvaralaštvom itekako obogatili svjetsku kulturnu baštinu.

U tjednu od 24. svibnja do 1. lipnja ove godine Sankt Peterburg je primio stotine tisuća posjetilaca koji su sudjelovali u proslavi 300. godišnjice osnutka grada. Uživajući u toj proslavi, u čiju je pripremu uloženo mnogo napornog rada, mnogi su razmišljali o ljepoti i zanimljivoj povijesti grada.

Samo tjedan dana ranije mnogo posjetilaca doputovalo je u Sankt Peterburg povodom svečanog otvorenja novih objekata u sklopu ruske podružnice Jehovinih svjedoka, koja se nalazi u predgrađu Sankt Peterburga. Idući je dan na stadionu Kirov u Sankt Peterburgu 9 817 prisutnih čulo ponovljeni program svečanog otvorenja te zanimljive izvještaje o aktivnosti Jehovinih svjedoka u mnogim zemljama.

Mnogi posjetioci imaju osjećaj da se u Sankt Peterburgu toliko toga može vidjeti da naprosto ne znaju odakle početi. To je dilema s kojom se suočavaju i kad dođu u Ermitaž. Kad bi posjetilac odvojio jednu minutu za razgledavanje svakog od eksponata izloženih u stotinama dvorana, procjenjuje se da bi mu za obilazak čitavog muzeja trebalo nekoliko godina.

Neki smatraju da je balet jedna od najvećih atrakcija Sankt Peterburga. Naprimjer, u čuvenom Marijinskom kazalištu posjetioci mogu sjediti ispod raskošnih kristalnih lustera, okruženi blistavim zidovima ukrašenim s gotovo 400 kilograma zlata. U tom okruženju mogu gledati baletne predstave, koje spadaju u red najboljih na svijetu.

Ako prošećete tim gradom koji ima oko pet milijuna stanovnika, vidjet ćete lijepe zgrade na obalama Neve. Čak i vožnja prekrasnom podzemnom željeznicom — čija se pruga nalazi dublje u zemlji nego većina drugih takvih pruga na svijetu — može biti zanimljiv kulturni događaj. Više od dva milijuna ljudi svakodnevno se vozi tom podzemnom željeznicom koja ima preko 50 stanica i prugu dugačku stotinjak kilometara. Neke stanice spadaju u red najljepših na svijetu. Godine 1955, kada je otvorena podzemna željeznica u Sankt Peterburgu, The New York Times nazvao je njene stanice “nizom podzemnih palača 20. stoljeća”.

Sankt Peterburg uvijek iznova oduševljava posjetioce neobičnom pričom o svom osnutku i izgradnji, svojom nezaboravnom ljepotom te izvanrednim postignućima u umjetnosti, kulturi, glazbi i znanosti. Ma koliko bili različiti interesi posjetilaca, svi će se oni složiti s citatom iz knjige koja Sankt Peterburg naziva “jednim od najljepših europskih gradova”.