JE LI vas nekada već netko zlostavljao? Većina nas doživjela je takvo što. Možda je to bilo u školi, na radnom mjestu, a moguće i kod kuće — gdje je takva zloupotreba moći postala zastrašujuće česta pojava u današnje vrijeme. Tako jedan britanski izvor navodi kako je 53 posto odraslih izloženo verbalnom zlostavljanju svog bračnog druga ili partnera s kojim žive. Nasilnika i njihovih žrtava ima među pripadnicima i muškog i ženskog spola, u svim društvenim sredinama i u svim dijelovima svijeta. *

No što je zapravo zlostavljanje? To nije posve isto što i povremeno uznemiravanje ili prijetnja nasiljem. Ono u većini slučajeva uključuje stalno ponavljanje istih incidenata, a ne samo jedan nemili događaj ili tek nekoliko njih. Dan Olweus, psiholog koji se među prvima posvetio sustavnom proučavanju zlostavljanja, razlučio je osnovne činioce po kojima se može prepoznati takvo ponašanje, a to su namjerna agresivnost te nesrazmjer snage ili moći.

Mada možda nijedna definicija ne pokriva sve aspekte te pojave, može se reći da je to namjerno, svjesno nastojanje da se nekoga povrijedi i izloži pritisku. Taj pritisak nije samo posljedica onoga što se osobi događa već i straha od onoga što bi joj se moglo dogoditi. Zlostavljanje može uključivati okrutno izrugivanje, stalno kritiziranje, vrijeđanje, ogovaranje i nerazumne zahtjeve. (Vidi okvir na 4. stranici.)

Kristen, tinejdžerku spomenutu u uvodu, djeca u školi tiranizirala su gotovo otkako je krenula u školu. U osnovnoj školi lijepili su joj žvakaću gumu za kosu, zadirkivali je zbog njenog izgleda i prijetili joj da će je istući. U srednjoj školi bilo je još gore — čak su joj prijetili smrću putem telefona. Sada, u dobi od 18 godina, ona žalosno kaže: “Djeca bi u školu trebala ići da nešto nauče, a ne da im netko prijeti smrću ili ih tiranizira.”

Jedna psihijatrica kaže: “To je, nažalost, uobičajeni aspekt međuljudskih odnosa. Neki se osjećaju bolje kada omalovažavaju druge.” No kada takvo ponašanje prevrši svaku mjeru, žrtva bi iz osvete mogla pribjeći nasilju, što ponekad može završiti tragično. Naprimjer, radnika u jednom poduzeću javnog prijevoza koji je imao govornu manu toliko su gnjavili i tiranizirali na poslu da je na kraju ubio četvero radnih kolega, a potom i sebe.

Zlostavljanje među djecom školskog uzrasta prisutno je u čitavom svijetu. Rezultati jedne  studije koja je objavljena u časopisu Pediatrics in Review otkrivaju da u Norveškoj 14 posto djece tiranizira drugu djecu ili su žrtve nasilja u školi. U Japanu je 15 posto osnovnoškolaca izjavilo da ih druga djeca tiraniziraju, dok u Australiji i Španjolskoj taj problem pogađa 17 posto učenika. U Velikoj Britaniji jedan je stručnjak izračunao da u toj zemlji problema s tiraniziranjem ima 1,3 milijuna djece, od kojih su neki nasilnici, a neki žrtve.

Profesor Amos Rolider sa Sveučilišta Emek Yizre’el anketirao je 2 972 učenika iz 21 škole. Prema pisanju lista The Jerusalem Post, “65% ispitanika žalilo se da ih druga djeca šamaraju, udaraju nogom, guraju ili ih na neki drugi način maltretiraju”.

Sada se pojavio i jedan novi, podmukli oblik zlostavljanja, takozvano “digitalno zlostavljanje” — slanje prijetećih poruka putem mobitela ili kompjutera. Mladi ujedno kreiraju web stranice putem kojih promiču mržnju prema svojim žrtvama te čak otkrivaju povjerljive informacije o njima. Dr. Wendy Craig s Queen’s Universitya u Kanadi kaže kako takav oblik zlostavljanja “strahovito šteti djeci protiv koje je usmjeren”.

Pritužbe zbog zlostavljanja na radnom mjestu spadaju među pritužbe koje bilježe najveći porast kada je riječ o nasilju na radnom mjestu. Neke zemlje čak izvještavaju kako je takav oblik nasilja rašireniji od rasne diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja. U Sjedinjenim Državama zlostavljanju na poslu svake godine bude izloženo otprilike 20 posto radnika.

U jednom izvještaju koji je 2000. u Velikoj Britaniji objavilo Sveučilište mančesterskog instituta za znanost i tehnologiju stajalo je kako je 47 posto od 5 300 zaposlenika u 70 poduzeća izjavilo da su u posljednjih pet godina bili očevici zlostavljanja na poslu. A istraživanje koje je 1996. Europska unija provela u svojih 15 zemalja članica i koje se temeljilo na razgovoru s 15 800 osoba pokazalo je da je zastrašivanju ili maltretiranju bilo izloženo 8 posto radnika — što bi u cjelini gledano značilo otprilike 12 milijuna njih.

Bez obzira na to događa li se u školskom dvorištu ili na radnom mjestu, zlostavljanje uvijek ima jednu zajedničku odliku, a to je korištenje moći da bi se nekoga povrijedilo ili ponizilo. No zbog čega neki ljudi to čine? Kakve su posljedice toga? I što se može poduzeti u vezi s time?