BILI mi toga svjesni ili ne, moda barem malo utječe na naše svakodnevne odluke o tome što ćemo obući. Uostalom, moda uvelike određuje kakva se odjeća može kupiti u trgovinama.

Čak su i neki odjevni predmeti koje danas smatramo sasvim običnima nekad bili najnovija moda. Naprimjer, muška košulja i kravata došle su u modu prije nešto više od sto godina, a ženski džemperi postali su neizostavni modni detalj u 1920-ima.

Razvoj modne industrije temelji se na dvije prirodne ljudske želje — želji za nečim novim i želji za prilagođavanjem okolini. Gotovo svatko voli odjenuti nešto novo. Stoga ponekad kupujemo odjeću ne zato što nam se stara pohabala, već naprosto radi promjene. Osim toga, ne želimo izgledati čudno ili staromodno, pa kupujemo odjeću koja se manje-više uklapa u stil odijevanja koji prevladava u sredini u kojoj živimo. Osvrt na povijest odjevne industrije pokazuje da je ona uvijek nastojala zadovoljiti — ponekad čak i nemilosrdno iskoristiti — čovjekovu želju za nečim novim i za prilagođavanjem okolini.

Pri kreiranju nekog odjevnog stila kreatori vode računa o pet osnovnih elemenata: boji, silueti, draperiji, teksturi i dezenu. S vremenom se na svih pet područja pojavilo mnoštvo varijacija, tako da stručnjaci koji se bave dizajniranjem i izradom odjeće imaju uistinu veliku mogućnost izbora. Naprimjer, u drevnom Egiptu jako se cijenio prozirni lan, materijal koji je idealan za tamošnju toplu klimu. No budući da lan nije bilo lako bojati, obično se mogao nabaviti samo u jednoj boji — čisto bijeloj. Međutim, Egipćani koji su se bavili kreiranjem odjeće došli su na ideju da pomoću nabora postignu da tkanina lijepo pada i ima lijepu formu. Tako je nastao stil odijevanja koji se održao duže od većine drugih stilova u povijesti.

U 1. stoljeću n. e. već je postojao veći izbor tkanina i boja. Bogati Rimljani uvozili su svilu iz Kine i Indije, premda je zbog troškova prijevoza svila bila skupa kao zlato. Jedna druga vrlo cijenjena tkanina bila je bojana vunena tkanina iz Tira. Kilogram te tkanine koštao je i do 2 000 denara — koliko je prosječni radnik mogao zaraditi za šest godina. Izbor boja i tkanina postao je uistinu raznovrstan, tako da su imućne Rimljanke mogle nositi stole — duge gornje haljine s bogatim naborima — od indijskog plavog pamuka ili od kineske žute svile.

Premda su se kroz čitavu povijest s vremena na vrijeme javljali novi stilovi odijevanja, u prošlosti se neku skupocjenu odjeću vjerojatno nosilo cijeli život jer je se smatralo modernom. Stilovi odijevanja mijenjali su se sporo, a promjene su obično utjecale samo na aristokraciju. No s dolaskom industrijske revolucije moda je počela puno više značiti i običnim ljudima.

U 19. stoljeću došlo je do razvoja novih djelatnosti povezanih s proizvodnjom odjeće za  bogate i siromašne. Mehanizirane predionice pamuka i vune nicale su kao gljive poslije kiše, a snizila se i cijena tkanina. Pojavili su se šivaći strojevi koji su omogućili jeftiniju proizvodnju odjeće. Nove umjetne boje za tkanine omogućile su puno veći izbor boja.

Društvene promjene i tehnološki napredak još su više utjecali na stav običnih ljudi prema odijevanju. U zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi ljudi su počeli više zarađivati, pa su mogli i više trošiti. Pedesetih godina 19. stoljeća pojavili su se prvi časopisi za žene, a ubrzo nakon toga u trgovinama se počelo prodavati gotovu odjeću sašivenu po standardnim veličinama. Osim toga, u 19. stoljeću kreator po imenu Charles Frederick Worth počeo je organizirati modne revije na kojima su manekenke nosile nove kolekcije odjeće. Cilj takvih revija bio je pobuditi interes potencijalnih kupaca.

U 20. stoljeću pojavile su se razne vrste sintetičkih vlakana, kao što su rejon, najlon i poliester, što je omogućilo proizvodnju novih vrsta tekstila. Primjena kompjuterske tehnologije u dizajniranju odjeće olakšala je kreiranje novih modnih stilova. Osim toga, globalizacija je omogućila da se novi modni trendovi gotovo istovremeno javljaju na ulicama Tokya, New Yorka, Pariza i São Paula. Modni kreatori i proizvođači odjeće otkrili su nove načine reklamiranja svojih proizvoda.

Danas modu najviše prate mladi, a ne bogataši, kao što je to bilo nekad. Milijuni mladih ljudi iz mjeseca u mjesec kupuju novu odjeću, a odjevna industrija svake godine proizvede na tone odjeće čija vrijednost dostiže stotine milijardi dolara. * No ima li u svemu tome i skrivenih zamki?