TO SU uvodne riječi novinskog članka kojim je najavljena godišnja izložba orhideja u San Joséu (Kostarika). Sama riječ orhideja može u mislima stvoriti slike izuzetno egzotičnog i prekrasnog cvijeća. Jedan je posjetitelj te izložbe rekao: “Kako itko može reći da nema Boga kad vidi takvu složenost i ljepotu?” Doista, orhideje slave Jehovu Boga, čija se nevidljiva svojstva zapažaju po onome što je stvorio (Rimljanima 1:20).

Orhideje se cijeni već tisućama godina. Dokazi svjedoče da su ih Kinezi uzgajali prije više od 4 000 godina. Na drugom kraju svijeta, Montezuma, koji je od 1502. do 1520. vladao područjem današnjeg Meksika, navodno je uzgajao nekoliko vrsta orhideja. No tek je u 19. stoljeću potražnja za njima jako porasla.

Englez William Cattley je 1818. primio pošiljku tropskih biljaka iz Brazila. U zaštitnom omotu primijetio je nešto nalik korijenju. Te korjenčiće je zasadio i ugodno se iznenadio kad su izrasli u biljke predivnih ljubičastih cvjetova. Ta vrsta orhideje dobila je ime Cattleya.

Tijekom 19. stoljeća sakupljanje rijetkih vrsta orhideja bilo je popularno u krugovima bogatih ljudi. Primjerci dotad neviđenih vrsta naročito su postizali vrtoglave cijene. No početkom 20. stoljeća strast za orhidejama je splasnula, a onda je sredinom tog stoljeća opet došla do izražaja budući da su otkriveni jeftini načini uzgoja orhideja. Sad je svatko mogao uživati u tom egzotičnom cvijeću!

Porodica orhideja, ili kaćuna, vjerojatno je najveća porodica cvjetnica, budući da broji više od 20 000 vrsta koje rastu širom svijeta. * Može ih se naći praktički svugdje, od arktičkog kruga pa sve do polupustinjskih područja. Neke orhideje u Andama rastu u krošnjama drveća na nadmorskoj visini od 3 000 metara, a druge — naprimjer neke vrste u Australiji — većinu svog vijeka budu ispod površine zemlje.

Orhideja ima svih veličina, boja i mirisa. Neke vrste koje rastu na Papui Novoj Gvineji visoke su nekoliko metara, a teže i do dvije tone. Drugima je cvijet sićušan poput glavice pribadače te bi lako stale i u naprstak. Neke orhideje imaju podzemne gomolje, ali većina njih su epifiti i rastu na drveću ili drugim biljkama. Neke imaju nježan miris kokosa ili maline, a druge pak smrde kao trulo meso.

Netko bi mogao pitati: ‘Je li moguće da sve te različite vrste pripadaju istoj porodici?’ Unatoč tako nevjerojatnoj raznolikosti, orhideje se od drugih cvjetnica razlikuju po dvije stvari. Prvo, orhideje su prepoznatljive po svom cvatu. A drugo, orhidejama su muški i ženski dijelovi cvijeta srasli u jedan stupić.

Kostarika je mala zemlja, ali gotovo nigdje u svijetu nema područja na kojem su orhideje zastupljene u tolikoj mjeri. Ta je zemlja dom za oko 1 400 vrsta orhideja, a još će mnoge sigurno tek biti otkrivene. Umjereni utjecaj Karipskog mora s istoka i Tihog oceana sa zapada pridonosi različitom stupnju vlažnosti u raznim dijelovima Kostarike i to doprinosi rastu brojnih vrsta tog cvijeća. U Kostariki ima mnogo vlažnih srednje visokih šumskih predjela (nazivaju se maglovite šume) koji pogoduju rastu većine orhideja. U jednoj maglovitoj šumi pronađeno je drvo na kojem je raslo 47 vrsta orhideja!

Stalno se radi na tome da se spasi mnoge vrste orhideja koje se smatra ugroženima. Ipak, u Kostariki ima još vrsta koje nisu ugrožene. U današnje vrijeme uzgajanje orhideja postalo je hobi mnogim ljudima. Nije ih teško uzgajati, ali ipak postoji jedan problem. Možete postati ovisni o uzgajanju tog cvijeća. Jedna spisateljica to ovako opisuje: “Zaustaviti se samo na jednoj orhideji jednako je nemoguće kao zaustaviti se nakon jednog pojedenog kikirikija!”