OVE riječi prikladno opisuju osjećaje koji su nas obuzeli kad se naš mali motorni čamac približio jatu sivih kitova u suncem okupanom zaljevu Magdalena, u meksičkoj državi Baji Californiji. Dugo smo čeznuli za time da vidimo ta veličanstvena stvorenja koja svake godine dolaze u ovdašnje lagune kako bi se parila i donijela na svijet mlade.

Izgledalo je da ih to nimalo ne smeta. Gledali smo kako se pri snubljenju okreću na leđa, ispuhuju mlazove vlažnog zraka, uranjaju u vodu i ponosno pokazuju svoje repove.  Neki bi povremeno iskočili iz vode kako bi promatrali svijet oko sebe.

Vodič nam je rekao da, iako propisi ne dopuštaju približavanje kitovima na manje od 30 metara, znatiželjne ženke sa svojom mladunčadi često prilaze čamcima i dopuštaju ljudima da ih dodirnu!

Nakon ovog susreta željeli smo saznati nešto više o sivim kitovima, pa smo se dali na istraživanje. Tako smo saznali da su u 19. stoljeću pohlepni lovci gotovo istrijebili populaciju kitova u istočnom dijelu Tihog oceana. Nakon nekog vremena smanjila se potražnja za kitovim uljem i kostima, pa se populacija brojčano povećala. Međutim, lov na kitove nastavio se početkom 20. stoljeća s pojavom ‘plovećih tvornica’, brodova koji su omogućili kitolovcima da na otvorenom moru prerađuju ulovljene kitove. Tako su se sivi kitovi u istočnom dijelu Tihog oceana ponovno našli na rubu istrebljenja.

Godine 1947. Međunarodna komisija za kitolov proglasila je sive kitove strogo zaštićenom vrstom. Osim toga, posljednjih godina meksičke državne vlasti osnovale su nekoliko rezervata za kitove te Rezervat biosfere  Vizcaíno. * Sada kad je njihov broj porastao na oko 26 000, sivi kitovi više nisu ugrožena vrsta.

Ljeti se sivi kitovi hrane daleko na sjeveru, u Beringovom i Čukotskom moru. U tim se morima kitovi obilno hrane sitnim rakovima, stvarajući zalihe sala koje će im trebati za 16 000 kilometara dugo putovanje na jug, do laguna Baje Californije i natrag. Putujući brzinom od pet do deset kilometara na sat, kitovi stižu na odredište za dva do tri mjeseca. Za vrijeme seobe i u mjesecima koje provode u Baji Californiji sivi kitovi puno izgube na težini jer u tom razdoblju gotovo ništa ne jedu, nego preživljavaju zahvaljujući zalihama sala.

U lagune najprije stižu ženke koje nose mlade i rađaju ih u mirnim vodama. Mlado se rađa na rep i mora mu se pomoći da što prije dođe na površinu kako bi počelo disati. Pri tome obično pomažu još dvije ženke iz jata. Ženka kita nosi mlado 12 do 13 mjeseci te dobije po jednu prinovu svake dvije do tri godine. Zamislite kako je to donijeti na svijet mladunče teško skoro 700 kilograma i dugačko 5 metara!

Mladunčad se otprilike osam mjeseci hrani majčinim mlijekom koje ima 53 posto masti — deset puta više nego kravlje mlijeko. Kitovi ostaju u lagunama dva do tri mjeseca, od siječnja do sredine ožujka, što mladuncima omogućava da dobiju debeli sloj sala koji će im služiti kao izvor energije dok budu putovali na sjever i grijati ih u hladnijim arktičkim vodama.

Zaista smo uživali u svemu što smo naučili o sivim kitovima te u nezaboravnom susretu s njima u njihovom prirodnom okolišu. Ta su nas stvorenja podsjetila na riječi iz Psalma 148:7: “Hvalite Jehovu na zemlji, velike ribe i sve bezdane.”