U SUSJEDSTVU djeca imaju zabavu. Čujemo ih kako uzbuđeno viču: “Dale! Dale! Dale!” (Udari ga! Udari! Udari!) Zavirujemo u dvorište i vidimo simpatično ukrašenog magarčića od kaširanog papira koji je obješen između dva stabla. Dijete koje ima povez na očima štapom udara magarčića, pokušavajući ga razbiti. Drugi ga gosti glasno bodre. Na kraju se magarčić razbije, a iz njega ispadnu slatkiši, voće i igračke. Djeca se slatko smiju i trče uzeti darove. Očito se dobro zabavljaju. Doznajemo da se magarčić naziva piñata te da ovdje u Meksiku, kao i u nekim drugim zemljama Latinske Amerike, vlada običaj da se na zabavama razbija piñatu.

Pitamo se zašto je razbijanje piñate tako popularno. Odakle potječe taj običaj? Ima li on neko posebno značenje? Odlučili smo potražiti odgovore na ta pitanja.

Mnogi smatraju kako je moguće da su Kinezi prvi koristili predmete slične piñati na svojim proslavama Nove godine, kojima su ujedno obilježavali početak proljeća. Oni su izrađivali likove goveda i bivola koje bi obložili raznobojnim papirom i napunili s pet vrsta sjemenja. Likove se razbijalo šarenim štapovima. Potom se spaljivalo ukrasni papir kojim su likovi bili obloženi, a pepeo se sakupljalo i čuvalo za sreću u novoj godini.

Smatra se da je u 13. stoljeću venecijanski istraživač Marco Polo, porijeklom s Korčule, po povratku iz Kine donio taj običaj u Italiju. Tamo je piñata dobila svoj današnji naziv, od talijanske riječi pignatta, što znači krhka posuda. Osim toga, piñatu se umjesto sjemenjem počelo puniti raznim drangulijama, nakitom ili slatkišima. S vremenom se taj običaj proširio i na Španjolsku. Postalo je uobičajeno razbijati piñatu prve korizmene nedjelje. * Izgleda da su početkom 16. stoljeća španjolski misionari donijeli običaj razbijanja piñate u Meksiko.

Međutim, misionari su se vjerojatno iznenadili (baš kao i mi) kad su saznali da među meksičkim starosjediocima već postoji sličan običaj. Slaveći rođenje Huitzilopochtlija, svog boga Sunca i rata, Azteci bi na kraju svake godine postavili glinenu posudu na stup koji se nalazio u njegovom hramu. Posuda je bila ukrašena raznobojnim perjem i napunjena sitnim dragocjenim predmetima. Zatim bi štapom razbili posudu, a ono što bi se iz nje prosulo prinijeli bi na žrtvu liku Huitzilopochtlija. Maye su također imali igru u kojoj su sudionici zavezanih očiju udarali glinenu posudu koja je visjela na užetu.

 U nastojanju da što više Indijanaca obrate na kršćanstvo, španjolski misionari vješto su koristili piñatu, primjerice kao simbol borbe kršćanina protiv Đavla i grijeha. Tradicionalna piñata bila je glinena posuda obložena šarenim papirom. Imala je oblik zvijezde sa sedam krakova koji su na vrhu bili ukrašeni resama. Krakovi su navodno predstavljali sedam smrtnih grijeha: lakomost, neumjerenost u jelu i piću, lijenost, oholost, zavist, srdžbu i bludnost. Udaranje piñate zavezanih očiju predstavljalo je čovjekovu bezuvjetnu vjeru te odlučnost da se odupre iskušenju ili zlu. Sudionici su za nagradu dobivali ono što je bilo u piñati.

S vremenom je razbijanje piñate postalo sastavni dio posada, * svetkovine koja se slavila u vrijeme Božića te se zadržala sve do današnjih dana. (Piñata u obliku zvijezde predstavlja zvijezdu koja je vodila astrologe do Betlehema.) Osim toga, mnogi će reći da teško mogu zamisliti rođendansku zabavu bez razbijanja piñate. Da, piñata je postala sastavni dio meksičke tradicije i čak se izvozi u druge zemlje.

Doznali smo da je, po mišljenju mnogih Meksikanaca, razbijanje piñate izgubilo vjerski značaj. Većina njih smatra da je to  samo zabava u kojoj nema ništa loše. Zanimljivo je da se u Meksiku piñate razbijaju i u mnogim drugim svečanim prilikama, a ne samo kad se slavi posade ili rođendane. Osim toga, u trgovinama se može kupiti piñate raznih oblika, a ne samo one tradicionalne nalik zvijezdi. Ponekad ih se izrađuje u obliku životinja, cvijeća i klaunova.

Kad razmišljaju o tome hoće li na zabavi upriličiti razbijanje piñate, kršćani trebaju misliti na savjest drugih (1. Korinćanima 10:31-33). Pritom nije najvažnije što je taj običaj značio prije nekoliko stotina godina, već kako se danas na njega gleda u području u kojem živite. Razumljivo je da se mišljenje ljudi može razlikovati od kraja do kraja. Stoga je preporučljivo ne stvarati od toga sporno pitanje. Biblija kaže: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:24).