“ISTINA će vas osloboditi.” Te riječi, urezane na jednom od pečata Kalifornijskog instituta tehničkih znanosti (Caltech), potakle su me da težim za visokim obrazovanjem na području prirodnih znanosti. Godine 1974. počeo sam studirati na Caltechu, što mi je bila dobra priprema za kasnije bavljenje znanstveno-istraživačkim radom. Nakon što sam postao profesor, a potom i magistar geologije, nastavio sam s postdiplomskim studijem na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari.

Tako sam sve više napredovao kao znanstvenik, no istovremeno sam počeo iz korijena mijenjati svoj stav o duhovnim stvarima i svoja mjerila vrijednosti. Što sam više učio o evoluciji, to sam manje vjerovao u Boga, no kasnije sam ipak bio prisiljen preispitati svoja gledišta. Kako sam kao geolog koji se bavi istraživačkim radom počeo iskreno vjerovati u Boga? Dopustite da vam to objasnim.

Od rane mladosti pokazivao sam zanimanje za znanost. Dok sam kao dijete živio u Seattleu (Washington, SAD), roditelji su me svesrdno poticali da marljivo učim i imam dobre ocjene. Volio sam čitati o svemiru — o osnovnim komponentama od kojih su sazdani materija i život, o temeljnim silama, prostoru, vremenu i teoriji relativnosti. Kad mi je bilo otprilike osam godina, u školi su primijetili moje zanimanje za znanost, pa su mi dodijelili učitelja koji mi je svaki tjedan davao instrukcije iz prirodnih znanosti.

Išao sam na vjeronauk u Baptističku crkvu, ali uglavnom zato da bih mogao ići na izlete i kampiranje. Ostali članovi moje obitelji nisu  pokazivali zanimanje za religiju i Boga. Kad sam bolje upoznao povijest i saznao za zločine koji su počinjeni u ime religije, savjest me natjerala da prestanem sudjelovati u aktivnostima svoje crkve. Osim toga, počeo sam sumnjati u to da Bog postoji, jer mi se činilo da znanost može odgovoriti na gotovo sva pitanja.

U vrijeme kad sam trebao predati molbu za upis na fakultet namjeravao sam studirati fiziku. No u posljednjem razredu srednje škole išao sam na satove geologije. To je uključivalo posjete poznatim geološkim nalazištima u državi Washington (SAD). Znao bih pomisliti: ‘Kako bi bilo divno kad bih mogao spojiti svoju ljubav prema prirodi i ljubav prema znanosti!’

Stoga sam ubrzo nakon početka studija umjesto fizike kao glavni predmet izabrao geologiju. U sklopu nekih predmeta učili smo o geološkim razdobljima i povijesti planete Zemlje na temelju fosilnih nalaza. U vezi s fosilnim nalazima učili smo da su organizmi evoluirali od jednostavnih prema složenima. Ja sam smatrao da teorija o evoluciji još uvijek nije dokazana. Međutim, činilo mi se da ta teorija, za razliku od popularnog kreacionizma, daje logično objašnjenje za postojeće geološke dokaze. Čuo sam da će se u studentskom naselju uskoro održati javna diskusija između kreacionista i evolucionista, no nisam htio tome prisustvovati. Bilo mi je jasno da Zemlja nije stvorena za nepunih sedam dana — kao što neki kreacionisti tvrde!

Povremeno sam putovao na jugozapad Sjedinjenih Država kako bih istraživao tamošnja geološka nalazišta i to me potaklo da, unatoč svojim snažnim antireligioznim uvjerenjima, preispitam svoje gledište o postojanju Boga. Dok sam u pustinji noću gledao veličanstveno nebo posuto zvijezdama, nisam mogao a da ne pomislim kako je svemir sigurno stvorio Bog. Astronomi su dokazali da je svemir imao početak, no bilo mi je jasno da nikad nećemo dobiti čisto znanstveno objašnjenje o tome zašto je nastao svemir. Činilo mi se logičnim vjerovati da je svemir stvorio moćan i inteligentan Stvoritelj.

Godine 1983, u dobi od 27 godina, postao sam doktor geoloških znanosti. U to vrijeme već sam izrađivao geološke karte Marsa za američki Državni zavod za geološka istraživanja. Otad sam objavio mnoge članke i karte koje govore o geološkoj povijesti raznih planeta, a namijenjene su kako znanstvenicima tako i široj javnosti. Kao član raznih stručnih komisija američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemirska istraživanja (NASA) sudjelovao sam u projektima lansiranja svemirskih letjelica na Mars. Baveći se istraživačkim radom i sudjelujući u raznim stručnim projektima, upoznao sam mnoge cijenjene astronome s raznih sveučilišta i istraživačkih instituta diljem svijeta.

Sve to znanje i iskustvo koje sam stekao baveći se istraživačkim radom postupno je promijenilo moje idealističko gledište o znanosti koje sam imao u djetinjstvu. Postalo mi je jasno da znanost nema odgovore na sva pitanja, niti će ih ikad imati. Što je još važnije, shvatio sam da znanost ne daje životu trajan smisao. Prema najnovijim znanstvenim spoznajama predviđa se da će se svemir ponovno skupiti u jednu točku i na koncu se urušiti u sebe ili se pak nastaviti širiti u nedogled i tako postati bezoblična masa. Ako će se na kraju sve pretvoriti u ništa, kakva je onda svrha našeg postojanja?

U rujnu 1981, kad sam živio u Flagstaffu (Arizona, SAD), došao sam u kontakt s Jehovinim svjedocima. Pristao sam s njima proučavati Bibliju jer sam im htio dokazati kako oni i Biblija nisu u pravu. Osim toga, mislio sam kako će mi to pomoći da konačno bolje upoznam Bibliju.

Počeo sam nekoliko sati tjedno pažljivo istraživati biblijska učenja. Iznenadio sam se kad sam u Bibliji pronašao istinsko znanje i  duboku mudrost. Zadivio sam se kad sam na temelju istraživanja otkrio da je Biblija znanstveno točna te da je na stotine njenih detaljnih proročanstava točno pretkazalo događaje koji su se odigrali u nekoliko tisuća godina ljudske povijesti. Posebno me zadivilo to što povezivanjem nekoliko biblijskih proročanstava — iz knjige Danijela te Otkrivenja — možemo sa sigurnošću utvrditi da živimo u “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1).

Nisam ni znao da su u prošlosti neki slavni ljudi također proučavali Bibliju. Kasnije sam saznao da je Sir Isaac Newton, koga se smatra jednim od najvećih znanstvenih genija svih vremena, također veoma cijenio i pomno istraživao Bibliju. Poput Newtona, i ja sam se usredotočio na proročanstva iz Danijela i Otkrivenja koja su točno pretkazala značajne povijesne događaje. * Međutim, moja je prednost u tome što, za razliku od Newtona, živim u vremenu u kojem se ispunjavaju ili su se već ispunila mnoga proročanstva. Otkrio sam da su ta proročanstva zadivljujuće raznolika, opsežna, nepogrešiva i neosporno istinita. Uistinu sam se iznenadio kad sam shvatio da se kroz cijelu Bibliju, koju je pisalo preko 40 ljudi u razdoblju od 1 600 godina, provlači jedinstvena i snažna poruka vezana za glavna pitanja koja se tiču ljudskog roda i njegove budućnosti.

Međutim, nije mi bilo lako odreći se vjerovanja u evoluciju. Nisam mogao zanemariti činjenicu da tu teoriju podupiru mnogi ugledni znanstvenici. No ustanovio sam da su sve biblijske izjave o fizičkom svijetu u kojem živimo potpuno u skladu s poznatim činjenicama i ne mogu se osporiti.

S vremenom mi je postalo jasno da onaj tko želi temeljito upoznati cijelu Bibliju, koja je vrlo opširna i čiji su dijelovi međusobno povezani, ne može odbaciti ni jedno njeno učenje, pa tako ni izvještaj o stvaranju iz 1. Mojsijeve. Stoga sam zaključio da je jedino razumno rješenje prihvatiti tvrdnju da je cijela Biblija istinita.

U međuvremenu sam sudjelovao u raznim znanstveno-istraživačkim projektima te sam se često imao prilike osvjedočiti kako teorije neko vrijeme mogu biti općeprihvaćene, a kasnije se pokažu netočnima. Problem je djelomično u tome što su teme kojima se mi znanstvenici bavimo veoma komplicirane, a podaci i tehnička sredstva s kojima raspolažemo nedostatni. Stoga sam shvatio da trebam dobro razmisliti prije nego što neku nedokazanu teoriju prihvatim kao gotovu činjenicu, bez obzira na to s koliko je pažnje i truda razrađena.

Realno gledano, mnoge temeljne postavke na kojima se zasniva fizički svijet u kojem živimo ne mogu se objasniti znanošću. Naprimjer, zašto su osnovne komponente od kojih je sazdan život i fizikalni zakoni koji njima upravljaju tako savršeno usklađeni da omogućavaju održavanje složenih životnih procesa i ekosistema? Znanost nije u stanju otkriti Boga, no s druge strane Božja nadahnuta Riječ pruža konkretne dokaze da on postoji i da je Stvoritelj svega (2. Timoteju 3:16). Ta duhovna spoznaja omogućava nam da upoznamo Onoga tko stoji iza moći, mudrosti i ljepote koju zapažamo u fizičkom svijetu u kojem živimo.

U znanstvenu točnost Biblije još sam se više uvjerio temeljito proučavajući publikacije Jehovinih svjedoka,  primjerice knjige Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? i Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? U tim se knjigama analizira vrlo zahtjevne znanstvene teme te se na izvrstan način prezentira najnovije znanstvene spoznaje i zaključke uglednih stručnjaka. Osim toga, u njima se razmatra sklad između utvrđenih znanstvenih činjenica i ispravnog tumačenja Biblije.

Naprimjer, dokazano je da se fosilni zapisi slažu s redoslijedom pojavljivanja životnih oblika koji je u glavnim crtama opisan u 1. Mojsijevoj. Osim toga, dan stvaranja, prema tome kako su ga shvaćali ljudi drevnog vremena, može označavati dugo vremensko razdoblje. Jednako tako i današnji znanstvenici koriste izraze “razdoblje” i “era” kad govore o povijesti Zemlje. Stoga Biblija nije u sukobu sa znanstvenim otkrićima. Ona pokazuje da su dani stvaranja trajali veoma dugo. Biblija ne podupire gledište kreacionista, koji vjeruju da je svaki dan stvaranja trajao 24 sata.

Kao znanstvenik ne volim lakovjernost. Međutim, duboko poštujem vjeru koja se temelji na čvrstim argumentima. Takva pouzdana vjera opisuje se u Hebrejima 11:1, gdje stoji: “Vjera je zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi.” Pouzdanje u Božja obećanja temelji se na nepobitnim dokazima da je Biblija nadahnuta od Boga. Uvidio sam da trebam odbaciti općeprihvaćene, ali neutemeljene vjerske nauke koje se kose s Biblijom. Među njima su učenje o besmrtnosti duše, o paklenoj vatri i Trojstvu. Mnoge takve krive nauke potječu iz drevne filozofije i mitologije ili su rezultat nedovoljnog poznavanja Biblije. Slijeđenje lažnih učenja dovelo je do toga da većina vjernika slijepo vjeruje sve što im se kaže, a to je razlog zbog kojeg mnogi znanstvenici gotovo uopće ne poštuju religiju.

Kao znanstvenik dužan sam prije svega definirati, braniti i prenositi drugima znanstvene spoznaje do kojih sam došao putem istraživanja. Slično tome, osjećao sam se ponukanim poučavati druge o Bibliji, budući da nikakvo drugo znanje ne može biti važnije od toga. Prije dvadesetak godina započeo sam s tom vrijednom aktivnošću i krstio se kao Jehovin svjedok. Zatim sam od rujna 2000. počeo provoditi više vremena u službi propovijedanja, prosječno 70 sati mjesečno. Ponekad sam imao priliku voditi biblijske studije s čak deset zainteresiranih osoba mjesečno, a neke od njih i same su počele revno poučavati druge o Bibliji.

Još uvijek uživam u proučavanju Marsa i drugih planeta “očima” sofisticiranih letjelica koje istražuju nebesko prostranstvo u našem dijelu svemira. Znanstvenici se još uvijek suočavaju s mnogim nerazjašnjenim pitanjima. S radošću očekujem vrijeme kad će čovjekova potraga za novim duhovnim i znanstvenim spoznajama dati rezultate koji će zadovoljiti našu znatiželju i odgovoriti na naša najdublja pitanja. Shvatio sam da je pravi smisao života usko povezan s točnom spoznajom o Bogu i njegovom naumu s čovječanstvom, o čemu zapravo govore Isusove riječi urezane na jednom od pečata Caltecha: “Istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32).