ŠTO je zajedničko hongkonškom Lučkom tunelu, austrijskoj autocesti Brenner Autobahn i engleskom vijaduktu Jubilee Way? Sve su te prometnice asfaltirane smjesom koja sadrži jedinstvenu vrstu asfalta * s jezera Pitch u državi Trinidad i Tobago.

Destilacijom sirove nafte na kraju se dobiva ostatak koji se sastoji gotovo isključivo od bitumena. Bitumen koji je dobiven destilacijom nafte naziva se i asfaltni bitumen. Asfaltom se naziva smjesa bitumena i mineralnih tvari, kao što su pijesak ili šljunak, koju se često koristi za asfaltiranje cesta. U ovom članku izraz “asfalt” odnosi se bilo na sirovu bilo na prerađenu rudu iz jezera Pitch.

Veliko jezero Pitch je površinsko nalazište prirodnog asfalta. Godine 1814. u jednom zemljopisnom leksikonu opisano je kao “čudesni prirodni fenomen”. Pođite s nama u razgledavanje tog jezera koje se nalazi nedaleko od jugozapadne obale Trinidada i sami se uvjerite u istinitost tog opisa.

Ulazeći u naselje La Brea (što na španjolskom znači “katran”) zapažamo da pločnici izgledaju kao da tonu u zemlju. Čak su i neke kuće čudno nakrivljene, kao da će se srušiti od težine. Nemamo vremena razmišljati zašto je to tako — pred nama je nešto što izgleda kao veliko prazno parkiralište. To je jezero Pitch. Vodič nam kaže da njegova površina iznosi 0,47 kvadratnih kilometara i da je na sredini duboko oko 80 metara. “Pogledajmo ga izbliza”, predlaže vodič.

Počinjemo oprezno hodati po jezeru i otkrivamo da je njegova površina neobično čvrsta, premda je neravna. Na površini jezera čak može stajati kamion i neki teški strojevi! (Kad bi dugo vremena stajali na jednom mjestu, ipak bi polako potonuli.) Unatoč tome, moramo paziti kamo stajemo! Na toj čvrstoj površini ponegdje ima i nakupina ljepljivog bitumena, a one mogu neugodno iznenaditi neopreznog posjetitelja koji u njih ugazi.

Otkad smo došli, nekoliko puta osjetili smo neki jaki miris. “To je vodikov sulfid”, kažu nam. U jezeru se stvaraju male količine vodikovog sulfida, metana, etana i ugljičnog dioksida. Naš vodič uzme u ruke grumen asfalta i prelomi ga, pa vidimo da iznutra izgleda poput švicarskog sira — pun je rupica od zarobljenih mjehurića plina.

Jezero Pitch ujedno je važno stanište ptica, riba i drugih životinja. Bare koje nastaju nakupljanjem vode na njegovoj površini te na okolnim travnatim predjelima stanište su rijetke patke čakore (Oxyura dominica). No izgleda da danas nećemo vidjeti tu malu pticu, jer kad joj se približite, ona često stane kao ukopana ili nečujno zaroni. Dok prolazimo pored busena trave koji nam sežu do prsa, pred nama se pojavi jedna druga ptica, jakana (Jacana jacana). Njeno tamno tijelo u kontrastu je s blijedožutim perjem s donje strane krila. Ovdje živi i američka sultanka (Porphyrula martinica) te neke druge ptice močvarice. U barama ima malih slatkovodnih riba, a povremeno se mogu vidjeti i krokodili kajmani.

Pokazujući prema morskoj obali, vodič nam kaže da se 1595. na tom području usidrio britanski istraživač Sir Walter Raleigh. Jezero koje danas leži u udolini tada se nalazilo u ravnici, a potoci asfalta tekli su sve do morske obale. Raleigh je koristio asfalt za brtvljenje pukotina na svojim brodovima. Opisao ga je kao “izuzetno kvalitetan materijal” te napomenuo da se on “ne topi na suncu poput smole iz Norveške i stoga je vrlo pogodan za trgovačke brodove koji plove do luka u južnim morima”. *

Godine 1846. Kanađanin dr. Abraham Gesner, koji je kasnije nazvan ocem naftne industrije, destiliranjem asfalta s Trinidada dobio je novu vrstu ulja za rasvjetu. Nazvao ga je kerozin (kod nas općenito poznat kao petrolej). Nažalost, zbog sumpora kojeg je bilo u tom asfaltu ulje je imalo prilično neugodan miris. Gesner je kasnije otkrio drugi izvor asfalta koji nije imao neugodan miris.

Asfalt s trinidadskog jezera počeo se puno više koristiti otkad je otkriveno da je dobar za asfaltiranje cesta. Godine 1876. građevinski stručnjaci predložili su da se njime asfaltira Pennsylvania Avenue u Washingtonu. Priča se da je unatoč gustom prometu asfalt na toj prometnici bio u odličnom stanju idućih 11 godina. To je doprinijelo tome da trinidadski asfalt dođe na dobar glas.

U novije su vrijeme naftne kompanije počele proizvoditi jeftiniji bitumen, koji se dobiva kao nusproizvod u procesu prerade nafte. Međutim, građevinski stručnjaci i dalje koriste prirodni asfalt s Trinidada za gradnju autocesta, mostova, aerodromskih pista i pristaništa za brodove. Zašto?

Poznato je da smjese za asfaltiranje koje sadrže ovu vrstu asfalta daju kolnicima čvrstoću, postojanost i stabilnost te smanjuju opasnost od proklizavanja, a da i ne spominjemo mat sivi završni sloj koji noću povećava vidljivost na cesti. Asfalt s jezera Pitch koristi se za izgradnju cesta u područjima u kojima ljeti temperature porastu na preko 40 Celzijevih stupnjeva, a zimi se spuste na 25 stupnjeva ispod nule. Avionske piste koje su napravljene od ovog asfalta dugo vremena ostaju u odličnom stanju, unatoč velikom prometnom opterećenju uzrokovanom neprestanim polijetanjem i slijetanjem teških aviona. Osim toga,  te su asfaltirane površine otporne na štetno djelovanje tekućina za odleđivanje te goriva i ulja koji ponekad cure iz aviona. Mnoge od tih pista trajale su preko 20 godina, s time da ih gotovo i nije trebalo održavati.

Za kvalitetu asfalta s trinidadskog jezera zaslužan je i njegov specifični sastav. On sadrži bitumen koji se sastoji od 63 do 67 posto maltena i 33 do 37 posto asfaltena. Malteni su ljepljive, guste tvari koje omogućavaju bitumenu da dobro prianja za podlogu. Asfalt s jezera Pitch sadrži maltene koji su opisani kao “veoma ljepljivi i čvrsti poput cementa, a ne masni poput nekih bitumena dobivenih [preradom nafte]”. Asfalteni su druga grupa ugljikovodika koji čine bitumen termoplastičnim materijalom, što znači da se pri zagrijavanju smekša i postane tekuć, a pri hlađenju stvrdne. Karakteristike i omjer tih sastojaka čine trinidadski asfalt uistinu posebnim, tako da rafinerije teško mogu proizvesti materijal s takvim svojstvima.

Pažnju nam privlači buka koju stvaraju veliki strojevi, pa se okrećemo da bismo vidjeli kako se pomoću stroja za kopanje asfalta pravi rupu na površini jezera. To je zapravo veliki traktor koji pomoću čvrstih metalnih zubaca ili grablji trga asfalt s površine jezera. Zatim se komade asfalta utovari u vagone i željeznicom prevozi do obližnje tvornice za preradu asfalta. Od kraja 19. stoljeća na ovoj je lokaciji iskopano preko devet milijuna tona asfalta! Prema današnjoj stopi potrošnje, preostale zalihe asfalta — otprilike deset milijuna tona — neće se iscrpiti još 400 godina.

Nakon što se iskopa nekoliko tona asfalta, jama koja je nastala na površini jezera polako se smanjuje te će za nekoliko tjedana potpuno nestati. Zbog toga se stječe dojam da se jezero uvijek iznova puni asfaltom. Međutim, taj “kruti” asfalt zapravo je vrlo žitka masa i stoga se asfalt iz okolnog područja jednostavno slijeva u novonastalo udubljenje. Tako je čitavo jezero stalno u pokretu, premda se to ne vidi na prvi pogled.

Sjećate li se nakrivljenih kuća koje smo ranije vidjeli? Za to što su nagnute u stranu djelomično su krive podzemne asfaltne žile koje se pružaju preko ruba jezera. Ljudi koji žele ovdje sagraditi kuću moraju pažljivo izabrati lokaciju.

“Pođimo u tvornicu”, predlaže nam vodič. Proces prerade zapravo je vrlo jednostavan. Sirovi asfalt stavlja se u velike spremnike — u svaki stane preko 100 tona asfalta. U njima se asfalt zagrijava i topi pomoću spiralnih cijevi u kojima se nalazi para zagrijana na 165 Celzijevih stupnjeva. Pritom se oslobađaju zarobljeni plinovi i isparava suvišna voda, koja čini oko 30 posto težine sirovog asfalta. Nakon toga asfalt se prosijava kako bi se uklonilo komadiće drva ili drugih tvari biljnog porijekla. Na kraju se vrući asfalt izlije u bačve od lesonita obložene silikonskim papirom. Bačve se izrađuju ovdje u tvornici, a u svaku stane oko 240 kilograma asfalta. Čitav proces prerade asfalta traje otprilike 18 sati.

“Pročišćeni asfalt naziva se epuré”, kaže naš vodič. On se dobro miješa s bitumenom koji je dobiven preradom nafte te s drugim materijalima i tako se dobiva veoma kvalitetnu smjesu za asfaltiranje. Posljednjih godina taj se asfalt koristi i za proizvodnju raznih vrsta boja, cementa te izolacijskih i impregnacijskih smjesa. Ti se proizvodi koriste za gradnju mnogih kuća i zgrada diljem svijeta.

Jedan pisac zgodno je opisao jezero Pitch, napisavši: “To divno Božje djelo na neobičan način privlači pažnju prirodoslovca, ispunjavajući ga strahopoštovanjem i divljenjem.” Da, posjet asfaltnom jezeru u Trinidadu i Tobagu uistinu je zanimljiv doživljaj!