RICHARD obrađuje ista polja koja je pred oko 100 godina obrađivao i njegov pradjed. No 2001. ovaj farmer iz Kanade doživio je nešto što nije doživio nitko u njegovoj obitelji u kojoj se već četiri generacije bave poljoprivredom — propao mu je sav urod. Njegova polja uništila je suša. Da bi situacija bila još gora, prethodnih godina cijene poljoprivrednih proizvoda bile su niske, a troškovi proizvodnje sve veći. Richard je tužno rekao: “Situacija je sve teža i teža, a rješenja niotkuda.”

U jednom predjelu Sjedinjenih Država gdje se uzgaja kukuruz Larry je imao farmu koja je 115 godina bila u vlasništvu njegove obitelji. “Smatrao sam svojom dužnošću da održim tu farmu i učinim je profitabilnom (...) no nisam u tome uspio”, kaže on. Larry i njegova supruga ostali su bez svoje farme.

Larry i Richard nisu jedini koji imaju takvih problema. Zbog epidemije slinavke i šapa stočari u Velikoj Britaniji pretrpjeli su ogromne financijske gubitke i emocionalne traume. U jednom je novinskom članku stajalo: “Svakodnevni život na stočarskim farmama u Britaniji — čak i na onima koje nisu zahvaćene bolešću — ispunjen je tjeskobom, samoćom i očajničkom borbom vlasnika da se obrane od vjerovnika.” U nekim zemljama u razvoju napore poljoprivrednika osujećuju rat, suša, nagli porast stanovništva i još mnoštvo drugih činilaca. Države su prisiljene uvoziti hranu, i to hranu koja je mnogim obiteljima preskupa da bi je mogle kupiti.

 Problemi s kojima se suočavaju poljoprivrednici odražavaju se i na mnogim drugim područjima. Usprkos tome, malo tko među gradskim stanovništvom dublje razmišlja o problemima koji su povezani s poljoprivredom. Pred gotovo 50 godina američki predsjednik Dwight D. Eisenhower s pravom je rekao: “Posao poljoprivrednika čini se puno lakšim onome tko ‘ore’ s olovkom u ruci i tko je tisućama kilometara daleko od polja kukuruza.” Poljoprivrednici danas također smatraju da velik dio svjetskog stanovništva zapravo ne zna što je poljoprivreda i nije svjestan važne uloge poljoprivrednika. “Ljudi uopće ne razmišljaju odakle potječe hrana koju jedu”, žalio se jedan kanadski poljoprivrednik. “Pakiranju hrane i slaganju na police u trgovini prethode mnogi drugi poslovi u koje je uključeno mnoštvo ljudi.”

Budući da svi ovisimo o poljoprivredi, probleme poljoprivrednika ne može se ignorirati. Sociolozi Don A. Dillman i Daryl J. Hobbs upozoravaju: “U ovom našem društvu u kojem su svi elementi itekako međusobno ovisni problemi seoskog stanovništva brzo se pretvaraju u probleme gradskog stanovništva i obratno. Niti ruralni niti urbani dio našeg društva ne može dugo napredovati ukoliko onaj drugi propada.” Povrh toga, u današnjem “globalnom selu” ekonomska kriza u jednoj zemlji može se drastično odraziti na prodaju poljoprivrednih proizvoda i troškove njihove proizvodnje u drugim zemljama.

Stoga ne čudi da, prema navodima medicinske ustanove New York Center for Agricultural Medicine and Health, “posao poljoprivrednika spada među 10 najstresnijih poslova u Sjedinjenim Državama”. Koji su neki od uzročnika krize u poljoprivredi? Kako poljoprivrednici mogu izaći na kraj s tom teškom situacijom u kojoj se nalaze? Imamo li razloga vjerovati da će ta kriza biti prevladana?