NIJE nikakvo čudo što vjetrenjače krase mnoge pejzaže i gravure Jacoba van Ruisdaela, Meinderta Hobbeme, Rembrandta van Rijna i drugih nizozemskih umjetnika 17. stoljeća. U to je vrijeme u Nizozemskoj bilo oko 10 000 vjetrenjača. No ova interesantna zdanja nisu samo nadahnjivala umjetnike. Danas strojevi na dizel gorivo i električni pogon obavljaju ono što su od početka 15. pa sve do kraja 19. stoljeća radile vjetrenjače. Stvarale su energiju potrebnu za ispumpavanje vode, mljevenje žita, piljenje drva, a koristilo ih se i za mnoge druge poslove takve vrste. Međutim, za razliku od današnjih strojeva, vjetrenjače su proizvodile energiju, a nisu zagađivale okoliš.

Još i danas se u Nizozemskoj možete diviti tim višestoljetnim zdanjima iako ih u toj zemlji sada ima jedva 1 000. Želite li saznati nešto više o njima? Pođimo zajedno u posjet 350 godina staroj vjetrenjači na prekrasnoj rijeci Vechte u središnjem dijelu Nizozemske.

Predivno je proljetno jutro. Jan van Bergeijk, koji radi u jednoj vjetrenjači, dočekao nas je s vrućom kavom i rekao da je vrijeme idealno za pokretanje vjetrenjače. No najprije krov vjetrenjače treba okrenuti prema vjetru. Jan nam objašnjava kako se to radi i zakorači na prečke drvenog kotača koji je dvaput veći od njega. Taj je kotač povezan s krovom vjetrenjače. Okretanjem kotača Jan okreće krov vjetrenjače sve dok 13 metara dugačka krila ne budu namještena tako da iskorištavaju najviše vjetra. Tada se kotač pričvrsti lancem za pod da se ne bi pomaknuo. Jan zatim odmota komad platna i pričvrsti ga na kostur svakog krila vjetrenjače. Nakon što je pričvrstio sigurnosni lanac, Jan otpusti kočnicu, nakon čega platno počne hvatati vjetar i četiri se krila počnu polako okretati. Neko vrijeme nismo mogli odvojiti oči od vjetrenjače, već smo zadivljeno gledali kako se krila okreću i stvaraju huku. Onda nas je Jan pozvao da razgledamo unutrašnjost vjetrenjače.

Nakon što smo se strmim stubama uspeli u potkrovlje vjetrenjače, vidimo horizontalnu, ili gornju drvenu osovinu koja je povezana s krilima. Uz pomoć drvenih zupčanika s prečkama ova osovina pokreće vertikalnu motku koja se zove glavna vertikalna osovina. Na zidu je obješen komad sala. Jan kaže da se njime podmazuje kamena kućišta u kojima se okreće drvena osovina. No on zupčanike od hrastovine podmazuje pčelinjim voskom. Ovdje smo vidjeli i kako se može usporiti okretanje krila. Oko jednog kotača poslagani su međusobno povezani drveni blokovi. Kad se  konop zategne, blokovi djeluju kao kočnice; kad ga se otpusti, tada se krila mogu slobodno okretati.

Dok se pažljivo spuštamo strmim stubama, imamo priliku izbliza pogledati glavnu osovinu, koja se proteže cijelom visinom vjetrenjače. Osjeća se miris starog drva i čuje škripa dijelova koji se pokreću. Na dnu glavne osovine nalazi se još jedna garnitura drvenih zupčanika s prečkama. Ona pokreće vodenični kotač. Zastali smo pored kotača koji se okretao, slušali zapljuskivanje vode i huku krila koja su se okretala. Izgledalo je kao da smo otputovali u prošlost. Taj ćemo divan trenutak svakako zapamtiti.

U nekim se vjetrenjačama, naprimjer onima koje su služile za mljevenje žita, nije moglo živjeti. Sav prostor zauzimao je mehanizam. Mlinar sa svojom obitelji obično je živio pored takve vjetrenjače. No, u vjetrenjači koju smo mi razgledavali moglo se i stanovati.

U današnje vrijeme u vjetrenjači se može živjeti prilično udobno, ali u prošlosti nije bilo tako. Prizemlje je služilo kao dnevna i spavaća soba. Tu je bio starinski bračni krevet koji je nalikovao kutiji, malena kuhinja i ostava. Sve do sredine 20. stoljeća vjetrenjače su imale mali poljski zahod. Jan nam kaže da su mlinari svojoj velikoj obitelji, u kojoj je znalo biti i više od desetero djece, trebali nekako stvoriti prostor za spavanje. Najmlađe je dijete ponekad spavalo ispod kreveta na kojem su bili roditelji, a druga su djeca spavala u dnevnoj sobi, na prvom ili čak drugom katu — točno ispod bučnih zupčanika!

Neke su vjetrenjače služile za isušivanje poldera — tla koje je prije bilo dno jezera ili mora. Takva je vjetrenjača morala raditi dan i noć i ispumpavati vodu. Vjetrenjače su se obično nalazile na otvorenim pašnjacima tako da mogu iskoristiti dosta vjetra, te je zbog toga u njoj uvijek bio propuh i bilo je hladno. Dodate li tome opasnosti od jakih oluja, vidjet ćete da je ljudima koji su živjeli u vjetrenjačama život bio težak. Trenutno se u Nizozemskoj za stanovanje koristi oko 150 vjetrenjača, u kojima uglavnom žive mlinari.

Izašli smo iz vjetrenjače, sjeli na klupu i promatrali kako ispumpava vodu. Jan nam priča za što se sve vjetrenjače koristi — kao mlinove za mljevenje žita, za ispumpavanje vode u rijeku ili neki rezervoar, za proizvodnju ulja,  papira, za piljenje drva i tako dalje. Kaže nam da je prva vjetrenjača koja je služila za isušivanje tla sagrađena početkom 15. stoljeća. Kasnije se takve vjetrenjače koristilo za isušivanje nekoliko jezera, naprimjer jezera Schermer, Beemster i Wormer u blizini Amsterdama.

Danas stotine tisuća Nizozemaca živi i radi na područjima koja su prije bila na dnu tih i drugih jezera. Čak je i glavna nizozemska zračna luka u blizini Amsterdama izgrađena na dnu isušenog jezera. Putnici koji prolaze kroz nju zapravo se nalaze četiri metra ispod razine mora! No ne morate se bojati da će se vaš let avionom pretvoriti u plovidbu. Postrojenja za ispumpavanje vode koja pokreću dizel ili električni motori (koji su zapravo nasljednici vjetrenjača) rade 24 sata dnevno, održavajući tlo suhim.

Dok pored nas huče krila vjetrenjače, Jan nas pita jesmo li ikad čuli da vjetrenjače govore. “Vjetrenjače govore? Ne, nikad nismo čuli za to”, odgovaramo. Kaže nam da se u ravničarskom području Nizozemske vjetrenjače često mogu vidjeti s velike udaljenosti, a to mlinarima omogućava da udaljenim susjedima prenesu neku poruku tako da krila vjetrenjače namjeste u određeni položaj. Naprimjer, kad bi mlinar napravio kratku pauzu, krila bi postavio horizontalno i vertikalno u odnosu na razinu tla (A). Ukoliko su krila bila postavljena u obliku slova X, to je značilo da vjetrenjača ne radi (B). Krila bi tako bila postavljena i tijekom lošeg vremena, budući da su tada u najnižem mogućem položaju, što smanjuje opasnost od udara groma. Ako bi vjetrenjaču zaustavio malo prije nego što jedno krilo dođe u najviši, odnosno potpuno okomiti položaj, time bi mlinar izrazio radost i oduševljenje (C). Tugu i žalost izražavao je tako što bi vjetrenjaču zaustavio čim bi se jedno krilo počelo spuštati iz okomitog položaja (D).

Osim toga, mnoga su područja imala svoje običaje. Sjeverno od Amsterdama vjetrenjače se ponekad ukrašavalo, naprimjer za radosne prigode poput svadbe. Tada bi se krila postavilo u obliku slova X, isto kao kad vjetrenjača nije radila, a između njih razapelo konope s ukrasima. Kad je njemačka vojska okupirala Nizozemsku tijekom Drugog svjetskog rata, Nizozemci su različitim položajima krila vjetrenjača upozoravali one koji su se skrivali da će vojska uskoro napasti. Sve to što smo čuli učinilo je naš posjet Janovoj vjetrenjači zbilja nezaboravnim.

Otkad je prije nekoliko godina Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu u Popis svjetske baštine uvrstila 19 vjetrenjača u Kinderdijku u blizini lučkog grada Rotterdama, počelo se više govoriti o očuvanju vjetrenjača. Zbog toga su vjetrenjače, koje su prije zapravo bile samo tvornice, sada postale spomenici kulture. Povrh toga, diljem Nizozemske mnogo predanih volontera održava i čuva vjetrenjače. Zahvaljujući njihovim naporima turisti iz svih krajeva svijeta mogu uživati promatrajući iste one vjetrenjače koje su nadahnjivale mnoge poznate stare slikare.