PROŠLE je godine na području sjevernog Kavkaza u Rusiji za samo dva dana palo toliko kiše koliko obično padne u tri mjeseca. Mnoge su rijeke preplavile svoje obale. Čak su se i potoci pretvorili u razbješnjele bujice koje su nosile sve pred sobom. Voda je srušila nasipe i uništila kuće i druge građevine. Tisuće ljudi u trenu je ostalo bez krova nad glavom. Mnogi koji nisu uspjeli dovoljno brzo napustiti svoje domove nestali su u bujici. Drugi su bespomoćno stajali dok su podivljale vode odnosile njihove voljene.

U gradu Nevinnomisku jedna je obitelj pokušala traktorom pobjeći od bujice. Međutim, jedan ogromni vodeni val prevrnuo je traktor i cijela je obitelj nestala u vodi. Neki su pak poginuli dok su spašavali druge. Prema službenim procjenama u tim je poplavama stradalo 335 000 ljudi, od kojih je preko 200 poginulo, a mnoge se smatra nestalima.

Voda je poplavila na desetke tisuća domova. Uništila je vodovodne i kanalizacijske mreže. Podivljala voda čak je izbacivala tijela iz grobova te lešine životinja, uključujući i one koje su uginule od antraksa. Ukupna šteta od poplava procijenjena je na čak 16 milijardi rubalja, odnosno na oko 400 milijuna eura.

Ovu prekrasnu i plodnu zemlju, koja je mnogo puta opjevana u pjesmama, sada je bilo strašno vidjeti! Pa ipak, ova katastrofa nije uništila pravu bratsku ljubav.

Nakon katastrofe na nastradalom području nije bilo čiste vode, struje ni plina, a i telefonske linije bile su u prekidu. Ljudi su bili odsječeni jedni od drugih. Na tom području živi preko 3 000 Jehovinih svjedoka,  od kojih preko 700 u Nevinnomisku i njegovoj bližoj okolici. Zbog toga su Jehovini svjedoci, čim su saznali za poplave, osnovali posebne odbore za elementarne nepogode kako bi pomogli nastradalima. U vrijeme kad su na nastradalo područje stigli spasioci vladine spasilačke službe, ti su odbori već bili pokrenuli akcije spašavanja.

U gradiću Orbeljanovki, koji se nalazi oko 60 kilometara jugoistočno od Nevinnomiska, razina vode strahovito je brzo rasla. Osam osoba, među kojima su bile i dvije Jehovine svjedokinje, potražilo je utočište na vrhu jednog brežuljka. No to isto učinile su i male životinje te mnoštvo zmija. Zbog toga se njih osmero moralo čitavu noć braniti od zmija koje su ih napadale.

Sljedećeg jutra Jehovini svjedoci pokušali su pronaći neki način da stignu do svojih kršćanskih sestara koje je zarobila voda. U ranim poslijepodnevnim satima uspjeli su pronaći jedan mali gumeni čamac. No prije nego što su spasili sestre, tim su čamcem prebacili na sigurno jednog starijeg paraliziranog čovjeka. Kasnije, dok su sestre prebacivali na sigurno, pojavio se helikopter i spasio ostale.

U toku tog dana Jehovini svjedoci tim su čamcem spasili još neke ljude. Kada je jedan od Jehovinih svjedoka pitao te ljude: “Znate li tko smo mi?” odgovorili su: “Naravno, vi ste iz spasilačke službe.” Bili su iznenađeni kada su saznali pravi odgovor.

Jehovini svjedoci u Nevinnomisku kupili su jednu pokretnu kuhinju u kojoj su pripremali tople obroke za postradale. No nisu dijelili samo hranu već i vodu, odjeću te lijekove. Ujedno su grupe Jehovinih svjedoka volontera čistile domove i dvorišta od naplavina.

Jedan bračni par Jehovinih svjedoka iz Zelenokumska koji ima svoju firmu svojim je kombijem dopremao vodu, hranu i odjeću koje je kupio na veliko. Kada su neki poznanici upitali suprugu za koga kupuje te stvari, objasnila je da je to za njene suvjernike koji su nastradali u poplavama. Njena briga potaknula ih je da i oni nešto učine. Tako je jedna poslovna žena poklonila vreću tjestenine, druga je poklonila veliko pakovanje sapuna, a neki su drugi poklonili više vreća šećera.

Budući da su mnoga braća u Rusiji željela znati kako mogu pomoći, osnovan je poseban fond za pomoć nastradalima. Čak su i volonteri koji rade u Administrativnom centru Jehovinih svjedoka u Rusiji, koji se nalazi u blizini Sankt Peterburga, pružili pomoć. Neki su kupili nove stvari za nastradale. Jedna je osoba rekla: “Dala sam ono najbolje što sam imala jer ja još uvijek imam nešto, a naša braća i sestre nemaju ništa.”

Administrativni centar također je poslao pisma u oko 150 skupština Jehovinih svjedoka u Sankt  Peterburgu i Moskvi i u njima objasnio kako braća mogu donirati novac, hranu i odjeću. Mada ekonomska situacija u Rusiji nije nimalo povoljna i većina Jehovinih svjedoka nema mnogo u materijalnom pogledu, braća su uistinu bila velikodušna. To nas podsjeća na davanje kršćana u Makedoniji koji su unatoč svom krajnjem siromaštvu pomagali svojoj siromašnoj braći i sestrama u Judeji (2. Korinćanima 8:1-4).

Nakon sortiranja na glavnim sabirnim mjestima, poklonjene stvari utovarene su na kamione i prebačene do nastradalog područja. Osim tih doniranih stvari, nastradaloj je braći još poslano deset tona hrane, 500 kompleta posteljine, higijenske potrepštine te alat i radna odjeća za čišćenje koje je za njih kupio Administrativni centar. Na područje sjevernog Kavkaza poslano je ukupno šest kamiona humanitarne pomoći od po 50 tona.

Ono što su Jehovini svjedoci učinili tijekom akcije čišćenja nije prošlo nezapaženo. Pogledajmo što se dogodilo u prekrasnom turističkom gradiću Kislovodsku, u kojem živi preko 300 Jehovinih svjedoka. Oni su se stavili na raspolaganje gradskoj upravi, koja im je dodijelila jedan dio grada za čišćenje.

Dana 28. lipnja oko 150 Jehovinih svjedoka, među kojima su bile i čitave obitelji, okupilo se u 8 sati s alatom u rukama kako bi započelo s radom. Neki su čak uzeli neplaćeni dopust kako bi mogli sudjelovati u toj akciji čišćenja. Nedugo nakon toga kraj njih se zaustavio automobil iz kojeg je izašao zamjenik gradonačelnika. “Tko su ovi ljudi?” upitao je.

“To su Jehovini svjedoci”, rečeno mu je. “Došli su jer žele pomoći u čišćenju grada nakon poplave.”

Iznenađen što vidi toliko mnoštvo ljudi, zamjenik gradonačelnika je rekao: “Svaka vam čast! Hvala vam! To je za svaku pohvalu!”

Kasnije, pred sam ručak, još jedna službenica gradske uprave dovezla se do njih. Zaustavila se, izašla iz automobila i pristupila Jehovinim svjedocima. “Promatramo vas kako radite i naprosto smo zadivljeni”, rekla je. “Još nikada nismo vidjeli ljude koji tako marljivo rade kao vi. Već ste toliko toga napravili!”

Nekako u isto vrijeme jedna starija žena koja je tuda prolazila zaustavila se i upitala: “Zbog čega ti ljudi tako marljivo rade?” Kada je čula da Jehovini svjedoci pomažu očistiti grad, suze su joj navrle na oči. “Vi ste pravi vjernici”, rekla je. “Pravi se ljudi poznaju u nevolji.” Jedna je druga žena rekla: “To je uistinu divno! Već dugo nisam vidjela takvo što.”

Narednog dana mjesne novine Na Vodah pohvalile su Jehovine svjedoke, navevši da su iz grada uklonili preko 100 tona mulja. Gradska uprava Kislovodska napisala je Jehovinim svjedocima pismo zahvale, u kojem je stajalo: “Vi ste svojim neprocjenjivim doprinosom pomogli gradu da vrati svoju prijašnju ljepotu. (...) Sigurni smo da će vam izrazi zahvalnosti brojnih posjetitelja našeg grada biti najdraža nagrada.”

Mada je ova prirodna katastrofa koja je pogodila područje sjevernog Kavkaza uzrokovala velike gubitke i pomutnju, Jehovini svjedoci bili su sretni što su mogli pokazati ljubav prema suvjernicima i bližnjima. A najviše od svega raduje ih to što znaju da takva djela ljubavi donose slavu Jehovi, našem Stvoritelju.