“Od 1998. u znanstvenim časopisima opisano je 28 novih vrsta [ptica], a daljnja bi istraživanja mogla dovesti do otkrivanja još mnogih vrsta i tako povećati ukupni broj od oko 9 700 vrsta diljem svijeta”, piše londonski The Independent. Prema riječima Stevea Gantletta, urednika časopisa Birding World, “do mnogih otkrića došlo je zbog toga što ljudi sve lakše mogu putovati po svijetu. Ornitolozi danas mogu otići u udaljene krajeve koji su im prije nekoliko desetljeća praktički bili nedostupni.” Ta otkrića “ujedno ukazuju na sve veću stručnost u prepoznavanju ptica po njihovom glasanju, što je često jedini način da ih se prepozna u gustim tropskim kišnim šumama”, kaže Gantlett. Znanstvenici smatraju da mnoge vrste ptica još nisu otkrivene. Međutim, zbog uništavanja prirodnih staništa mnoge novootkrivene vrste mogle bi se naći u opasnosti “jer su njihove populacije malobrojne i žive na malim područjima”, objašnjava The Independent.

Istraživači s Australskog oceanografskog instituta (AIMS) otkrili su da ribe “kao što su crneji, morske vjeverice i matuličići (...) komuniciraju pomoću zvukova sličnih roktanju, skvičanju i zviždanju”, izvještava list The West Australian. To otkriće djelomično daje odgovor na pitanje kako se mlade ribe znaju vratiti kući kad ih struja odnese s morskog grebena. Istraživači sa spomenutog instituta snimali su podvodne zvukove u blizini morskih grebena, a potom su snimke puštali preko zvučnika postavljenih u vršama. Znanstvenik dr. Mark Meekan rekao je novinaru The West Australiana da se “više mladih riba našlo u vršama u kojima se puštalo snimke nego u onima u kojima ih se nije puštalo, što pokazuje [da] su ribe privukli određeni zvukovi”. Istraživači su otkrili da se glasanje nekih odraslih riba može registrirati na udaljenosti od petnaestak kilometara. “U sumrak i zoru glasanje tog ribljeg zbora toliko je glasno da se može usporediti s grajom tisuća ljudi na nogometnom stadionu”, rekao je Meekan. Međutim, ljudsko uho ne može čuti taj “zbor”.

“Godine 2002. otprilike 231 milijun ljudi iz zemalja Europske unije bilo je na dijeti”, piše pariški International Herald Tribune. Prema izvještaju Datamonitora, istraživačke organizacije koja se bavi praćenjem privrednih kretanja, Europljani su prošle godine na proizvode za mršavljenje potrošili 80 milijardi eura, što je “jednako bruto nacionalnom proizvodu Maroka”. Međutim, “samo nešto manje od 4 milijuna uspije održati vitku liniju duže od godinu dana”, a “manje od 2 posto Europljana koji drže dijetu uspije trajno smršaviti”, pišu novine. Njemačka je nadmašila sve druge zemlje po potrošnji novca na proizvode za mršavljenje. Nijemci su na te proizvode potrošili gotovo 18 milijardi eura, a Britanci oko 14 milijardi eura. Talijani su potrošili 13 milijardi, a Francuzi 12 milijardi eura. Iz Datamonitora poručuju kako “ljudima koji drže dijetu treba objasniti da se problem prekomjerne težine ne može trajno riješiti samo dijetom”, piše Tribune.

Dvadesete godine trebale bi biti “idealno vrijeme za sretan, opušten život”, piše njemački list Gießener Allgemeine. “Pubertet je završio, a ‘kriza srednjih godina’ još je daleko.” No sve je više mladih u dobi od 20 do 30 godina koji se, umjesto da budu sretni i opušteni, suočavaju s onim što stručnjaci nazivaju “krizom dvadesetih godina”. Riječ je o “krizi identiteta koja se javlja kod mladih ljudi kad se njihovo školovanje bliži kraju, pa moraju odlučiti čemu će posvetiti ostatak svog života”, pišu novine. Psihologinja Christiane Papastefanou iz Mannheima (Njemačka) objašnjava da društvena kretanja u posljednjih nekoliko godina doprinose tome da su ljudi zabrinuti zbog budućnosti. Osim toga, budući da se danas nude brojne mogućnosti u pogledu izbora zaposlenja i načina života, neki mladi boje se da će donijeti krivu odluku. Međutim, gđa Papastefanou smatra da takve odluke nisu neopozive te da nema ništa loše u tome da se “ponekad skrene sa zacrtanog životnog puta”, piše njemački list.

“Nova tehnologija omogućava nastavnicima da elektronskim putem pošalju roditeljima poruku kad učenici izostanu s nastave”, piše u engleskom izdanju španjolskog lista El País. U 200 škola u Španjolskoj uveden je poseban kompjuterski sustav koji omogućava nastavnicima da izvještavaju roditelje o ocjenama njihove djece, kao i o izostancima s nastave i eventualnim ukorima. Svako jutro nastavnici prozivaju učenike koristeći uređaj veličine džepnog kalkulatora. Zatim taj uređaj priključe na glavni kompjuter, koji vrši obradu podataka. “U nekim slučajevima roditelji automatski dobivaju poruke putem mobitela”, pišu novine. Zahvaljujući toj naprednoj tehnologiji sada se evidentiraju izostanci koje se prije nije primjećivalo. Prema španjolskom izdanju El Paísa, postoji još 400 škola koje su zainteresirane za uvođenje tog kompjuterskog sustava.

“Ako preuređujete stan dok vam je žena trudna ili ubrzo nakon što rodi”, piše njemački bilten Medi-Netz, “dijete bi u prvih nekoliko mjeseci života moglo patiti od nadraženosti dišnih puteva, a možda čak i od neke bolesti dišnih organa. Nedavno je otkriveno da to štetno utječe i na djetetov imunološki sustav čak i prije rođenja, tako da dijete postaje sklonije zaraznim bolestima i alergijama.” Istraživači iz nekoliko kliničkih bolnica i instituta u Njemačkoj otkrili su da je problem u kemikalijama čije se pare i mirisi šire iz tepiha, novog namještaja, svježe boje i ljepila. “Hlapljive kemikalije oslabljuju upravo one stanice našeg imunološkog sustava koje nas mogu zaštititi od alergijskih reakcija”, piše Medi-Netz. U jednom sličnom izvještaju časopisa GEO roditeljima se preporučuje da odgode preuređenje stana “dok dijete ne napuni dvije godine”, kad je njegov imunološki sustav već puno snažniji.

“Mladi koji su članovi sportskih klubova piju veće količine alkohola i češće se napiju nego drugi mladi”, rečeno je u vijestima Finske radio-televizije na Internetu. Rezultati istraživanja, koje je objavio Istraživački institut za unapređivanje zdravlja Sveučilišta Jyväskylä, pokazali su da se “žestoka alkoholna pića, pivo i cigarete putem reklama i sponzoriranja često dovodi u vezu sa sportom”, pišu helsinške novine Helsingin Sanomat. “Mladi oponašaju primjer starijih sportaša koje veoma cijene. Oni zapažaju da na pobjedničkim proslavama sportaši piju puno šampanjca i puše cigare.” Još jedan problem je šmrkanje burmuta, duhanskog praha koji se uživa udisanjem na nos. “Među 15-godišnjacima koji nisu učlanjeni u sportske klubove bilo je manje od 4 posto onih koji svaki tjedan šmrkaju burmut, dok ih je među članovima sportskih klubova bilo gotovo 10 posto”, pisalo je u novinama.

“U pomicanju očnih kapaka sudjeluje na tisuće neurona iz preko 30 različitih grupa [živčanih stanica]”, piše španjolski list El País. Tim stručnjaka predvođen španjolskim neurolozima koji su provodili istraživanja na životinjama sada je preciznije no ikad istražio grupe neurona koje povezuju “kapak s moždanom korom”. Zašto je kapcima potreban tako velik i složen spektar neurona? Zato što se oni ne zatvaraju uvijek na isti način niti iz istog razloga. Kretnje kapaka uključuju automatsko treptanje (otprilike 15 puta u minuti radi neprestanog vlaženja rožnice), refleksno treptanje (kad se neki objekt naglo približi oku) i voljno, ili namjerno, treptanje. Kapci se mogu zatvoriti djelomično, primjerice kod reakcija na određene emocije, ili potpuno, i to na duže ili kraće vrijeme.

“Čist, blistavi izgled današnjih kompjutera prikriva pravu sliku o tome koliko su oni zapravo štetni za okoliš”, piše časopis New Scientist. Da bi se proizvelo najobičniji memorijski čip te ga se koristilo četiri godine, koliki je njegov prosječni vijek trajanja u kompjuteru, “potroši se 800 puta više fosilnog goriva nego što je težak sam čip”, objašnjava časopis. Analitičari iz Japana, Francuske i Sjedinjenih Država procjenjuju da se za proizvodnju i upotrebu memorijskog čipa od 32 megabajta, čija težina iznosi dva grama, potroši najmanje 1,6 kilograma fosilnog goriva, minimalno 32 litre vode i 72 grama otrovnih kemikalija, kao što su amonijak i solna kiselina. Analitičari zaključuju: “Ti mali poluvodički sklopovi nanose okolišu veliku štetu.”