ONA je div među rijekama. Presijeca najveću tropsku kišnu šumu na svijetu. Znanstvenici kažu da naš planet ne bi opstao bez nje. Ona je raj za istraživače i prirodoslovce. No za milijune Brazilaca ona je i važna prometnica. To je rijeka Amazona, najvažniji dio Amazonije.

Na izvoru smještenom visoko u peruanskim Andama (oko 150 kilometara od Tihog oceana) Amazona je tek malena rijeka. Na njenom putu do Atlantskog oceana, koji se nalazi 5 000 metara niže od mjesta na kojem izvire, pridružuju joj se brojni pritoci. Zovu je različitim imenima dok ne stigne u Brazil, a u Brazilu je najprije zovu Solimões. Nakon spajanja s njenim najvećim pritokom, rijekom Rio Negro u blizini Manausa, Solimões postaje moćna Amazona.

Na ušću rijeke Rio Negro u Amazonu može se vidjeti neobično lijep prizor koji nastaje kad se sastanu vode tih dviju rijeka. Tamnosmeđa voda rijeke Rio Negro i mutna voda rijeke Solimões teku usporedo desetak kilometara, a da se pritom ne miješaju. Ovaj fenomen posljedica je različitih činilaca, naprimjer razlike u sastavu, gustoći i temperaturi vode tih dviju rijeka.

Zbog polemike u vezi s glavnim pritocima Amazone i njihovim tokovima te kompliciranih geografskih karakteristika njene delte nije lako odrediti gdje ta rijeka počinje, a gdje završava. Ako se estuarij Pará, koji se koristi kao polazna točka riječne plovidbe, računa kao ušće Amazone, onda njena duljina iznosi oko 6 750 kilometara. * No podaci o njenoj ukupnoj dužini variraju zato što je teško “odrediti gdje je rijeci početak, a gdje kraj, a ne zato što je teško izmjeriti njenu duljinu”, stoji u brazilskom izdanju Guinnessove knjige rekorda.

Međutim, Amazona nema dostojnog protivnika kad je u pitanju količina vode. Ona ima više vode nego rijeke Mississippi, Nil i Yangtze zajedno. * Ova ogromna rijeka svake sekunde u Atlantski ocean u prosjeku ispušta preko 200 000 kubičnih metara vode, a to je između 15 i 20 posto cjelokupne količine vode koja odlazi u oceane. Za samo 30 sekundi ta rijeka ispusti količinu vode koja bi bila dovoljna da svaki od šest milijardi ljudi popije litru vode!

Izlijevanje ove ogromne količine vode “gura” more i u Atlantskom oceanu stvara pojas slatke vode širok 200 kilometara. Sasvim je razumljivo zašto je nakon što je vidio ušće Amazone Vicente Yáñez Pinzón, španjolski moreplovac koji je u lipnju 1500. plovio tom rijekom, Amazonu nazvao Mar Dulce (Slatkovodno more).

Onima koji plove ovom golemom rijekom ona izgleda baš kao more koje natapa ogromno šumsko područje. Na nekim je mjestima toliko široka da s jedne obale ne možete vidjeti drugu. Kad nastupe velike kiše, rijeka je na nekim dijelovima široka i 50 kilometara! U prosjeku je duboka od 50 do 80 metara, no to varira ovisno o širini. Na najužem dijelu, u blizini grada Óbidosa, u državi Pará, duboka je 130 metara.

Najveći dio korita Amazone ima vrlo blag pad — u prosjeku samo dva centimetra po kilometru. Blagi pad njenog estuarija omogućuje da plimni valovi iz Atlantskog oceana dopru duboko u unutrašnjost. Njihov se utjecaj može osjetiti čak u Óbidosu, koji je od ušća rijeke udaljen 800 kilometara.

Budući da je tok rijeke gotovo paralelan s ekvatorom, u porječju Amazone osjeća se povoljan utjecaj ljetnog razdoblja obje hemisfere. Najprije poplave pritoci na lijevoj strani, a onda na desnoj. Dok se razina rijeka diže i pada, najprije na sjevernoj, a potom na južnoj strani, cijela Amazona pulsira poput ogromnog srca. Oscilacije razine Amazone godišnje variraju od 9 do 12 metara. Poplave su važne za poljoprivredu tog područja. Budući da rijeka nosi velike količine minerala i organskih tvari i ostavlja ih na obalama kad se voda povlači, ona gnoji ogromna nizinska područja.

Španjolski istraživač Francisco de Orellana prvi je Europljanin koji je otišao u područje Amazone i dao joj to ime 1542. * Ali zašto ju je nazvao baš Amazona? Orellana je rekao da je na tom području vidio plemena žena ratnica koje su ga podsjetile na Amazonke iz grčke mitologije. Nakon njega su španjolske, engleske, nizozemske i portugalske ekspedicije nastavile istraživati to područje. Enciclopédia Mirador Internacional navodi da su Portugalci “nebrojeno mnogo puta došli do područja oko rijeka Rio Negro, Solimões i Branco te su formalno zauzeli to područje u ime Krune”.

Da bi učvrstio svoj utjecaj, Portugal je na tom području pokrenuo misionarsko djelo. U istoj enciklopediji stoji da su, u želji da prošire katoličku vjeru i povećaju trgovinu “dobrima iz prašume” — drvom, smolama, biljkama i začinima — “pripadnici vjerskih redova često selili svoje misije iz jednog područja u drugo, uvijek duž obale rijeke. Takvih je mjesta bilo mnogo i iz njih su izrasla mnoga naselja.”

Ovakav život tijekom 17. i 18. stoljeća te sve veći broj plantaža kaučukovca krajem 19. stoljeća odredili su izgled naselja u tom području. Budući da se rijekama jednostavno moglo doći do kišnih šuma, ljudi su se naseljavali na njihovim obalama te osnivali manje gradove i naselja. Ljudi koji u današnje vrijeme žive u središnjem dijelu amazonske prašume žive u gradovima starim nekoliko stoljeća.

Bazen Amazone najveći je riječni bazen na svijetu, a prostire se na oko šest milijuna kvadratnih kilometara. Veći je od cijele Europe bez Rusije. Sa svojih 1 100 pritoka i drugih manjih vodotoka, Amazona tvori složenu mrežu plovnih puteva koja se može usporediti s krvožilnim sustavom ljudskog tijela u kojem Amazona predstavlja aortu, najveću arteriju ljudskog tijela. U toj mreži vodenih puteva nalaze se dvije trećine slatke vode svijeta. Ta ogromna mreža vodenih puteva, od kojih je preko 25 000 kilometara plovno, igra ključnu ulogu u prijevozu i životu tamošnjeg stanovništva.

Milijuni ljudi koji žive na području Amazone koriste ovu vodenu “autocestu”. Njome plove brodovi svih veličina, a čak i veliki prekooceanski brodovi plove 1 500 kilometara uzvodno do Manausa. Manji teretni i putnički brodovi mogu doći sve do Iquitosa (Peru), 3 700 kilometara udaljenog od ušća rijeke. Veliki dio proizvoda iz područja Amazone transportira se tom rijekom, a proizvodi iz drugih dijelova svijeta dolaze istim putem. Rijeka Madeira, najveći pritok Amazone, duga je preko 3 000 kilometara, a trgovina na njoj vrlo je živa. U bazenu Amazone godišnje se ostvari promet od oko dva milijuna tona robe. Najprometnija je dionica rijeke između gradova Manausa i Beléma, koji se nalazi na ušću rijeke.

Naseljenost područja duž rijeke pokazuje da su ljudi ovisni o riječnom prijevozu te da vole živjeti u tom plodnom nizinskom području. Altomir, čovjek koji živi tamo, kaže da “u područjima duž rijeke ljudi imaju mala poljoprivredna dobra na kojima uzgajaju uglavnom kasavu — od koje se radi manioka — koja je uz ribu najčešća namirnica. Osim toga, uzgajaju lubenice, banane i kukuruz te stoku.” No kada rijeka poplavi, stoku se mora brzo odvesti na neko drugo mjesto, ponekad čak splavima.

Da bi se moglo podnijeti hirovitost rijeke, kuće uz rijeku izgrađene su na stupovima, a plutajuće se kuće gradi na splavima koji se vežu u blizini gradova. Belarmino, čovjek koji često putuje Amazonom, kaže da su ljudi “vrlo gostoljubivi i neznance pozdravljaju smiješkom”.

Sasvim je normalno vidjeti da se ljudi koji žele nešto prodati ili razmijeniti robu — ili pak otploviti uzvodno — upute malim kanuima do većih brodova. Ljudima u kanuu obično se baci konop da bi ga mogli privezati za brod. Proizvodi karakteristični za područje Amazone, naprimjer neke vrste amazonskih palmi, manioka, orašasti plodovi i riba (između ostalih i slatkovodni rakovi), prodaju se ili mijenjaju za žitarice i druge proizvode.

Amazona je izvor prihoda tisućama Brazilaca koji za život zarađuju baveći se prijevozom tereta i putnika. Osim toga, ljudi koji rade u pilanama smještenima duboko u unutrašnjosti šume drvenu građu prevoze tim prirodnim putem.

Veliki dio hrane koju ljudi u tom području jedu, a koja je izvor proteina, dolazi iz rijeke. “Procjenjuje se da u Amazoni živi oko 2 000 vrsta riba, mnogo više nego u bilo kojoj drugoj rijeci na svijetu”, stoji u portugalskom izdanju knjige Vida Selvagem nos Rios (Prirodna staništa). Uvaženi oceanograf Jacques-Yves Cousteau otišao je toliko daleko da je rekao da ‘u Amazoni živi više vrsta riba nego u Atlantskom oceanu’.

Među životinjama koje žive u Amazoni je i lamantin, biljojed koji je na rubu istrebljenja. Lamantin je vrlo poželjna lovina, budući da veći primjerci mogu dati više od 100 litara ulja. Ovaj sisavac u prosjeku je velik 2,5 metara, a teži oko 350 kilograma. Zatim, tu je arapajma, slatkovodni div poznat pod imenom brazilski bakalar. U prosjeku je dug preko dva metra, a teži oko 70 kilograma. Dupini boutu, odnosno amazonski riječni dupin, te dupini tucuxi zadivljuju ljude kad se načas pojave.

Brodovi su već dugo prijeko potrebni za život u području Amazone. Oni su neophodni da bi tisuće trgovaca koji prodaju svoje proizvode zaradili za život i donijeli dašak civilizacije u izolirana područja oko rijeke. Osim toga, njima se jeftino može putovati u gradove i sela u unutrašnjosti zemlje do kojih nema cesta. Mnogi ljudi koji putuju sa sobom ponesu mrežu za spavanje koju smjeste u skučeni prostor broda. Zbog toga svi trče na brodove kad pristanu — svi žele naći dobro mjesto za svoju mrežu. Oni koji se smjeste na donjim palubama morat će pronaći mjesto pored svakojakog tereta. Budući da su putnici pričljivi, nije teško započeti prijateljstvo — a za to imate i dovoljno vremena jer put obično traje nekoliko dana.

U blizini Manausa riječni je promet vrlo gust zato što je to najvažnija luka u amazonskoj prašumi. Tamo se dovoze proizvodi iz mnogih područja, uključujući i Peru, Boliviju i Kolumbiju. Osim toga, tamo cvjeta i ekoturizam, koji privlači posjetitelje iz Južne Amerike i drugih krajeva svijeta.

Možda će vam se pružiti prilika da posjetite prelijepu Amazonu koja oduševljava istraživače, ali i krije mnoge tajne. Posjet amazonskoj prašumi ne otkriva samo ljepote kišne šume nego i potiče divljenje prema Stvoritelju svega — pa tako i ove impresivne rijeke (Psalam 24:1, 2).