PREMA jednoj procjeni, u svijetu postoji preko 10 000 religija i vjerskih sljedbi. U jednoj je zemlji oko 16 posto odraslog stanovništva u nekom razdoblju svog života promijenilo religiju. Stoga nije neobično da među članovima obitelji i prijateljima dolazi do neslaganja zbog različitih vjerskih uvjerenja. To ponekad dovodi do napetih odnosa. Zato se nameće pitanje: Kako bi se kršćani trebali ophoditi sa svojim voljenima koji nisu iste vjere kao i oni?

Razmotrimo, naprimjer, što Biblija kaže o jedinstvenom odnosu između roditelja i njihove djece. U zapovijedi iz 2. Mojsijeve 20:12, koja kaže: “Poštuj oca svojega i majku svoju”, ne navodi se da se ona odnosi samo na djecu određene dobi. Isusov osvrt na tu zapovijed, koji nalazimo u Mateju 15:4-6, jasno pokazuje da je on govorio o poštovanju koje odrasla djeca trebaju pokazivati prema svojim roditeljima.

U biblijskoj knjizi Priče Salamunove opominje nas se da nije u redu pokazivati nepoštovanje prema svojim roditeljima. U Pričama Salamunovim 23:22 kaže se: “Ne preziri majke svoje kad ostari.” U Pričama Salamunovim 19:26 (NS) otvoreno se kaže: “Tko zlostavlja  oca i tjera majku, sin je koji postupa sramotno i nečasno.”

Biblija jasno pokazuje da ne bismo smjeli zapostavljati svoje roditelje. To što naši roditelji ne prihvaćaju našu religiju nije razlog da prekinemo veze s njima. Spomenuta biblijska načela na sličan se način mogu primijeniti i na druge rodbinske veze te na odnos s bračnim drugom. Kršćani svakako i dalje imaju moralnu i biblijsku obavezu da ljube članove svoje obitelji i rodbinu.

Dakako, Biblija upozorava na štetan utjecaj lošeg društva, što može uključivati i naše najbliže (1. Korinćanima 15:33). U prošlosti su mnogi vjerni Božji sluge zauzeli stav za ono što je ispravno, premda se njihovi roditelji nisu s time slagali. To je očito bio slučaj s Korejevim sinovima (4. Mojsijeva 16:32, 33; 26:10, 11). Pravi kršćani ne bi smjeli pogaziti svoja vjerska uvjerenja kako bi ugodili drugima, pa čak ni članovima svoje obitelji (Djela apostolska 5:29).

U nekim se situacijama roditelji ili drugi članovi obitelji žestoko protive vjerovanjima nekog kršćanina. Neki bi čak mogli postati neprijatelji pravog kršćanstva. U takvim slučajevima kršćani poduzimaju razumne mjere kako bi zaštitili svoju duhovnost. Isus je s pravom rekao: “Čovjeku će neprijatelji biti njegovi vlastiti ukućani. Tko ima veću naklonost prema ocu ili majci nego prema meni, nije me dostojan; i tko ima veću naklonost prema sinu ili kćeri nego prema meni, nije me dostojan” (Matej 10:36, 37).

No u većini slučajeva kršćani se ne suočavaju s tako žestokim protivljenjem svojih najbližih. Češće se radi o tome da članovi obitelji jednostavno ne dijele njihovo gledište u vezi s biblijskim učenjima. Biblija potiče Kristove sljedbenike da se s onima koji nisu njihove vjere ophode “s blagošću” i “dubokim poštovanjem” (2. Timoteju 2:25; 1. Petrova 3:15). Osim toga, ona nas s pravom savjetuje: “Gospodinov rob ne treba da se bori, nego treba biti blag prema svima” (2. Timoteju 2:24). Apostol Pavao također je savjetovao kršćanima da “ne govore loše ni o kome, da ne budu ratoborni, da budu razumni, pokazujući svaku blagost prema svim ljudima” (Titu 3:2).

U 1. Petrovoj 2:12 kršćane se potiče: “Zadržite dobro vladanje među nacijama [onima koji nisu vaše vjere], da bi (...) zbog vaših dobrih djela kojih su očevici slavili Boga.” Nama drage osobe koje ne dijele naša vjerska uvjerenja često zapažaju promjene do kojih je došlo u našem životu zahvaljujući primjenjivanju biblijskih načela. Valja imati na umu da su mnogi koji su bili ravnodušni prema biblijskoj istini ili su joj se čak protivili ipak promijenili svoje mišljenje. Nekim je pojedincima možda trebalo mnogo godina da bi promatrajući uzorno vladanje svog bračnog druga ili djeteta shvatili što je razlog takvog vladanja. Ako ljudi ne prihvaćaju biblijsku istinu, neka to ne bude zato što ih je zanemario član obitelji koji je postao kršćanin.

Istina, nemaju svi iste okolnosti. Neki Jehovini svjedoci žive daleko od svojih roditelja. Zato ih možda ne mogu posjećivati toliko često koliko bi željeli. No ako svojim voljenima pišemo pisma, javljamo im se telefonom ili na neki drugi način redovito održavamo kontakt s njima, pokazat ćemo im da nam je stalo do njih. Mnogi koji nisu pravi kršćani vole svoje roditelje i druge članove obitelji te redovito s njima kontaktiraju bez obzira na njihova vjerska uvjerenja. Ne trebaju li onda to činiti i Jehovini svjedoci kao pravi kršćani?