POPUT pregiba na karti, rijeka Mississippi dijeli Sjedinjene Države na dva dijela. Na svom izvoru, u Minnesoti, široka je svega tri metra. No ubrzo postaje puno šira zahvaljujući mnogim pritocima koji se ulijevaju u nju na 3 700 kilometara dugom putu prema jugu. Nedaleko od New Orleansa u Louisiani rijeka dostiže dubinu od 60 metara i širinu od jednog kilometra. Iz delte Mississippija u Meksički se zaljev svake sekunde slijeva 15 milijuna litara vode. Za vrijeme poplave može se slijevati i do 80 milijuna litara vode u sekundi.

Ljudi koji žive u blizini rijeke znaju koliku štetu može prouzročiti ta silna količina vode. Oni su vidjeli kako rijeka poplavljuje polja, probija nasipe, odnosi kuće i oduzima ljudima život. No danas je teško uopće zamisliti ono što se dogodilo prije nešto manje od 200 godina.

U prosincu 1811. činilo se kao da se neka nevidljiva sila okomila na središnji dio doline Mississippija te je tjednima nije ostavila na miru. Došlo je do niza jakih potresa uslijed kojih se dno rijeke podizalo i spuštalo poput uzburkanog mora. Na površini zemlje nastali su tako veliki nabori da je 7. veljače 1812. uzvodno od New Madrida u Missouriju moćna rijeka Mississippi počela teći prema sjeveru umjesto prema jugu.

Bio je to vrhunac razdoblja strahovitih potresa koji su zadesili New Madrid i njegovu okolicu. Šesnaestog prosinca 1811. u dva sata ujutro došlo je do prvog potresa na jugoistoku države Missouri. Seljani i stanovnici gradova probudili su se kad im se namještaj počeo snažno tresti, a porculansko posuđe padati na pod i razbijati se. Ni kuće više nisu stajale na svojim temeljima. Ljudi su istrčali iz svojih domova te su stajali vani, tresući se od hladnoće te zbog podrhtavanja tla. Bilo je veoma opasno da ostanu u svojim kućama, u kojima su se dotad osjećali spokojno i sigurno.

Tlo je nastavilo blago podrhtavati sve do zore. Oko sedam sati nastupio je još jedan jak potres. Zatim je malo prije 11 sati uslijedio još jedan, koji je bio jači od prethodnog. Na nekim je mjestima došlo do pucanja Zemljine kore. Iz tih sablasnih pukotina počeli su šikljati mlazovi blata, vode i ugljena. Sumporni plinovi neugodna mirisa počeli su izlaziti na površinu i zagađivati zrak. Očevici su vidjeli kako tisuće uznemirenih  ptica napuštaju to područje. Kad su potresi prestali, grad Little Prairie (Missouri) bio je sravnjen sa zemljom.

U vrijeme tih potresa potpuno novi parobrod New Orleans plovio je rijekom Ohio prema Mississippiju, a konačno odredište bio mu je New Orleans (Louisiana). Dobro raspoloženi putnici postali su silno uznemireni kad je brod doplovio do područja zahvaćenog potresima. Obale su podrhtavale i urušavale se u rijeku. Balvani koji su dugo vremena ležali na dnu rijeke sada su plutali na površini. To je bilo vrlo opasno jer su mogli probiti trup broda. Nošen velikim valovima, brod se ljuljao poput orahove ljuske. Navigacijske karte bile su potpuno beskorisne jer su potresi promijenili tok rijeke. Ugodno putovanje pretvorilo se u pravu noćnu moru.

Devetnaestog prosinca 1811. brod New Orleans doplovio je nadomak New Madrida. Putnici i posada nadali su se da će tamo obnoviti zalihe hrane i drugih potrepština. Međutim, taj grad u kojem je donedavno sve vrvjelo od života sada nije mogao pružiti nikakve usluge. Nekoliko ljudi koji su još uvijek bili u gradu očajnički je molilo da brod dođe do obale i odvede ih što dalje od uništenih kuća i trgovina iz kojih se pušio dim.

Međutim, parobrod je nastavio plovidbu Mississippijem, dok su se njegovi putnici tresli kao šibe na vodi, strahujući od onog što bi im se moglo dogoditi. Brod je prošao pored gradića Point Pleasanta, koji je bio sablasno pust. Little Prairie bio je sljedeći grad u kojem je brod trebao pristati. Ni u njemu se nije zaustavio, budući da je veliki dio grada već bio poplavljen, a od zgrada koje su još bile na suhom ostale su samo ruševine.

Nastavivši plovidbu prema jugu, parobrod je došao do mjesta na kojem je plutalo mnogo stabala. Uslijed jakih potresa mnoga su stabla s korijenom iščupana iz zemlje te su dospjela u rijeku. Nakon što su članovi posade sjekirama i golim rukama raskrčili put, doplovili su do otoka Island #32, blizu mjesta na kojem se danas nalazi grad Osceola (Arkansas). Tamo su privezali brod za neko drvo na obali i prenoćili. Dvadeset prvog prosinca oko 4.30 jedan je putnik primijetio da brod nekako čudno poteže uže kojim je bio privezan. Kad je svanulo, vidjeli su što se dogodilo. Uže je bilo čvrsto nategnuto te je stajalo pod gotovo pravim kutem u odnosu na površinu vode. Nigdje uokolo nije bilo suhog tla. U toku noći došlo je do potresa uslijed kojeg se urušilo riječno dno, a Island #32 nestao je pod vodom.

New Orleans je sretno završio svoju prvu plovidbu. Bio je to prvi parobrod koji je preplovio cijeli Mississippi. Možda je još veći uspjeh to što je uopće stigao do svog krajnjeg odredišta.

Tlo je lagano podrhtavalo i u siječnju 1812. Dana 23. siječnja oko devet sati ujutro ljudi su pretrnuli od straha kad su osjetili još jedan jak potres. Grad Point Pleasant već je prije bio stradao u potresu. Ovaj put nalazio se blizu epicentra, no stanovnici su već ranije napustili grad. Kad su se u veljači 1812. neki od njih vratili na to područje, otkrili su ne samo da je grad uništen nego i da mu je nestao svaki trag. U potresu koji se dogodio 23. siječnja Point Pleasant je zajedno s tlom na kojem se nalazio završio u rijeci Mississippi.

Bojeći se da se približio smak svijeta, mnogi ljudi koji su živjeli na jugoistoku Missourija počeli su pokazivati veći interes za religiju.  Neki su se svećenici radovali tome što su ljudi odjednom postali skrušeni i što su počeli dolaziti u crkve koje su dugo vremena zjapile prazne. Drugi su sumnjali u iskrenost tih vjernika, kojih je svakim danom bilo sve više, te su govorili da su to kršćani koji su postali pobožni zbog potresa.

Premda su svećenici molili Boga za pomoć, potresi nisu prestajali. Sedmog veljače 1812, malo prije nego što je svanulo, stanovnici jugoistočnog dijela Missourija ponovno su se trgnuli iz nemirnog sna kad su se ogromni seizmički valovi počeli širiti iz epicentra potresa, točno na području na kojem su se oni nalazili. Taj je potres bio jači od svih prethodnih. Bio je toliko jak da je izazvao rušenje dimnjaka u Cincinnatiju (Ohio), udaljenom 650 kilometara, te zvonjavu crkvenih zvona u Bostonu (Massachusetts), udaljenom 1 600 kilometara. Daleko na sjeveru, u kanadskom gradu Montrealu, na stolovima su se tresli tanjuri. Jedan čovjek iz Kentuckya, koji je živio 130 kilometara od epicentra potresa, napisao je u svom dnevniku: “Ako ne odemo odavde, zemlja će nas žive progutati.” No potres je najteže pogodio grad New Madrid na obali Mississippija.

Grad je teško stradao u prethodnim potresima. Nekoliko je stanovnika poginulo, a ostali su većinom pobjegli. Potres koji se dogodio 7. veljače potpuno je razorio New Madrid. Čim je tlo počelo podrhtavati, preostali stanovnici pobjegli su iz grada, i to u zadnji čas. Povišena terasa na kojoj se nalazio grad urušila se u Mississippi. Podivljala bujica odnijela je daske, cigle i kamenje od kojeg je bio sagrađen New Madrid. Ubrzo su nestali i posljednji tragovi tog grada.

Potresi su doveli do toga da su na rijeci Mississippi, nedaleko od mjesta gdje se prije nalazio New Madrid, neko vrijeme postojali slapovi. Mnogi manji brodovi prevrnuli su se kad su naišli na te slapove. Potres koji se dogodio 7. veljače doveo je do podizanja i spuštanja tla, uslijed čega je rijeka promijenila smjer. Na dnu rijeke nastale su velike raspukline, što je dovelo do stvaranja snažnih vrtloga koji su krivi za potapanje mnogih brodova. Potresi su promijenili tok rijeke, koja je poplavila mnoga naselja i seoska imanja. Također su preusmjerili vodu iz rijeke, uslijed čega je u Tennesseeu nastalo veliko jezero Reelfoot, koje nije postojalo prije 1812. Drveće koje je nekad raslo na suhom tlu sada se nalazi nasred jezera Reelfoot i još uvijek je čvrsto ukorijenjeno u tlu koje se nalazi pod vodom.

Nije moguće točno utvrditi kolika je bila jačina tih potresa, budući da 1812. još nije bilo seizmografskih instrumenata kakvi postoje u današnje vrijeme. Znanstvenici procjenjuju da je jačina najmanje tri potresa bila veća od 8,0 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. To su bili najjači potresi ikad zabilježeni na teritoriju Sjedinjenih Država i spadaju u najjače potrese koji su ikad zabilježeni u svijetu. Premda su zahvatili područje koje je bilo rijetko naseljeno, u njima je smrtno stradalo nekoliko desetaka, a možda čak i nekoliko stotina ljudi.

Danas Mississippi teče jugoistokom Missourija kao da se sve to nikad nije ni dogodilo. No kad bi ta rijeka mogla govoriti, mogla bi nam mnogo toga ispričati o vremenu kad je tekla unatrag.