NO OVAJ pacijent nije neki čovjek. To je naš dom — naš planet Zemlja. Pa ipak, navedeni primjer dobro prikazuje ono što se događa s njim. Zagađeni zrak, globalno zagrijavanje, onečišćene vode i otrovni otpad samo su neke od “bolesti” koje muče našu teško bolesnu Zemlju. Ni stručnjaci, baš kao ni liječnici navedeni u primjeru, ne znaju što treba poduzeti.

Sredstva javnog informiranja redovito skreću pažnju javnosti na teško stanje u kojem se nalazi Zemlja naslovima kao što su: “Eksploziv pretvara podmorje u polja smrti”, “Milijardu stanovnika Azije moglo bi za 24 godine ostati bez vode”, “Četrdeset milijuna tona otrovnog otpada godišnje se odveze u druge zemlje”, “Zatrovane gotovo dvije trećine od 1 800 izvora vode u Japanu”, “Širi se ozonska rupa nad Antarktikom”.

Neki se s vremenom naviknu na česte izvještaje o opasnostima kojima je izložen naš okoliš, a možda čak i razmišljaju kako ‘nema razloga za zabrinutost dok sami nisu ugroženi’. Međutim, bili mi toga svjesni ili ne, posljedice posvemašnjeg uništavanja okoliša odražavaju se na ogromnu većinu ljudi. Budući da je danas zagađen već čitav planet, vrlo je vjerojatno da se posljedice tog zagađenja odražavaju na više područja našeg života. Zbog toga bismo svi trebali biti zainteresirani za “zdravlje” našeg doma i njegovo očuvanje. Na kraju krajeva, gdje bismo drugdje mogli živjeti?

No koliko je zapravo raširen taj problem? Koliko je Zemlja “bolesna”? Kako taj problem utječe na život ljudi na njoj? Razmotrimo samo nekoliko činilaca koji nam pomažu razumjeti zbog čega naša Zemlja nije samo lakše već teško “bolesna”.

• OCEANI: Veliki dijelovi oceana opustošeni su izlovljavanjem. U jednom izvještaju Programa Ujedinjenih naroda za okoliš navodi se kako je “70 posto morskog ribolovnog područja iskorišteno u tolikoj mjeri da to nadilazi, ili gotovo nadilazi, reprodukcijsku sposobnost preostalog ribljeg fonda u njemu”. Naprimjer, u razdoblju između 1989. i 1994. populacija bakalara, oslića i iverka u vodama sjevernog Atlantika smanjena je za čak 95 posto. Nastavi li se s takvim iskorištavanjem, kako će se to odraziti na milijune ljudi kojima more predstavlja važan izvor hrane?

  Nadalje, procjenjuje se da se svake godine 20 do 40 milijuna tona raznih morskih stvorenja ulovi i potom već ranjene ili uginule baci natrag u oceane. No zbog čega se to čini? Zbog toga što su ulovljena zajedno sa željenom lovinom, a nikome ne trebaju.

•   ŠUME: Uništavanje šume povezano je s mnogo štetnih posljedica. Manji broj drveća znači smanjenu sposobnost apsorbiranja ugljičnog dioksida, a to navodno pridonosi globalnom zagrijavanju. Isto tako, nestat će određene biljne vrste iz kojih bi se moglo dobiti lijekove kojima bi se spasili mnogi životi. No bez obzira na to, uništavanje šuma nastavlja se nesmanjenom brzinom, čak se posljednjih godina i ubrzava. Neki stručnjaci smatraju da bi tropske šume uz takav tempo uništavanja mogle nestati za otprilike 20 godina.

• OTROVNI OTPAD: Otrovne tvari koje se uklanja tako što ih se odlaže negdje na kopnu ili ih se baca u more predstavljaju velik problem koji bi mogao milijunima nanijeti velike štete. Radioaktivni otpad, teški metali i otpad koji nastaje u procesu proizvodnje i razgradnje plastike samo su neke tvari koje kod ljudi i životinja mogu uzrokovati razne anomalije, bolesti ili smrt.

• KEMIKALIJE: U posljednjih 100 godina u upotrebu je ušlo gotovo 100 000 novih vrsta kemikalija. Te tvari dospijevaju u zrak, tlo, vodu i hranu. Relativno mali broj njih ispitan je da bi se vidjelo kako utječe na zdravlje ljudi. Međutim, ustanovljeno je da znatan broj onih koje su ispitane uzrokuje rak i neke druge bolesti.

Još je mnogo činilaca koji ugrožavaju naš okoliš: zagađeni zrak, nepročišćene otpadne vode, kisele kiše i nedostatak čiste vode. No već i ovih nekoliko spomenutih jasno pokazuje da je Zemlja uistinu “bolesna”. Je li još uvijek moguće spasiti Zemlju ili je bitka za nju već izgubljena?