Kako drugi mogu pomoći
MOŽDA poznajete nekoga tko pati od depresije ili bipolarnog poremećaja. Kako možete pomoći takvim osobama? D. J. Jaffe, iz Državnog zavoda za duševne bolesti, daje koristan savjet: “Nemojte poistovjećivati bolest i osobu. Bolest treba mrziti, a osobu treba voljeti.”
Žena po imenu Susanna imala je dovoljno strpljenja i ljubavi da postupi baš tako. Njena je prijateljica patila od bipolarnog poremećaja. “Bilo je trenutaka kada me naprosto nije mogla podnijeti u svojoj blizini”, kaže ona. No umjesto da joj okrene leđa, Susanna je odlučila saznati nešto više o njenom poremećaju. “Sada znam”, kaže ona, “u kolikoj mjeri ta bolest utječe na njeno ponašanje.” Susanna smatra da se trud koji netko uloži kako bi bolje razumio oboljelu osobu višestruko isplati. “To vam može pomoći da još više zavolite i cijenite tu osobu zbog prekrasnih osobina koje ima usprkos svojoj bolesti”, kaže ona.
No kada je osoba koja pati od nekog oblika poremećaja raspoloženja član vaše obitelji, tada je vaša svesrdna podrška od presudne važnosti za nju. Mario, kojeg smo već spominjali u ovoj seriji članaka, shvatio je to dovoljno rano. Njegova žena Lucia pati od bipolarnog poremećaja. On kaže: “Pomoglo mi je to što sam već od samog početka zajedno sa svojom ženom odlazio njenom liječniku te istraživao tu neobičnu bolest kako bih se temeljito upoznao s našim problemom. Isto tako, Lucia i ja puno smo razgovarali te smo nastojali riješiti svaki problem koji bi se s vremenom pojavio.”
Podrška kršćanske skupštine
Biblija savjetuje sve kršćane da ‘govore utješno potištenim dušama’ i da budu “dugotrpljivi prema svima” (1. Solunjanima 5:14). Što trebamo raditi da bismo bili takvi? Kao prvo, važno je razumjeti da duševna bolest nije isto što i duhovna slabost. Naprimjer, biblijski pisac Jakov rekao je da molitva može ozdraviti duhovno bolesnu osobu (Jakov 5:14, 15). No Isus je rekao da oni koji boluju od neke doslovne bolesti trebaju pomoć liječnika (Matej 9:12). Naravno, Jehovi se uvijek dobro i korisno obratiti u vezi sa svime što nas muči, pa tako i u vezi sa zdravljem (Psalam 55:22; Filipljanima 4:6, 7). No u Bibliji nigdje ne stoji da se zdravstvene probleme može riješiti povećanom aktivnošću na duhovnom području.
Zbog toga razboriti kršćani izbjegavaju primjedbe iz kojih bi se dalo naslutiti da je osoba koja pati od depresije sama kriva za to. Takve primjedbe bile bi od pomoći koliko i primjedbe Jobovih lažnih tješitelja (Job 8:1-6). Činjenica je da u mnogo slučajeva depresija neće nestati bez upotrebe lijekova, naročito kada se radi o teškoj depresiji, kada osoba možda čak razmišlja o samoubojstvu. U takvim je slučajevima neophodno potražiti liječničku pomoć.
Isus je rekao da bolesni trebaju liječnika (MATEJ 9:12)
Pa ipak, sukršćani mogu učiniti mnogo toga kako bi pomogli. No prije svega, moraju biti strpljivi. Naprimjer, kod onih koji pate od poremećaja raspoloženja neke kršćanske aktivnosti mogle bi izazivati velik strah. Diane, koja pati od bipolarnog poremećaja, kaže: “Jako mi je teško ići u službu propovijedanja. Pravi je izazov prenositi dobru i radosnu vijest iz Biblije kad sam nisi sretan i ne osjećaš se dobro.”
Takvim osobama puno ćete pomoći ako ste suosjećajni (1. Korinćanima 10:24; Filipljanima 2:4). Nastojte na stvari gledati njihovim, a ne svojim očima. Nemojte ih opterećivati nerazumnim očekivanjima. “Kad me prihvate onakvog kakav sam”, kaže Carl, koji se bori s depresijom, “osjećam kako mi se polako vraća osjećaj pripadnosti. Zahvaljujući strpljivoj podršci nekoliko starijih prijatelja uspio sam izgraditi bliskiji odnos s Bogom te s više radosti pomažem drugima da učine to isto.”
Ohrabrenje može puno pomoći oboljelim osobama da se lakše nose sa svojim mučnim osjećajima. Pogledajmo što o tome kaže kršćanka po imenu Brenda, koja pati od bipolarnog poremećaja. “Braća i sestre iz skupštine uvijek me na divan način hrabre i pokazuju razumijevanje za mene kad me obuzme depresija, ne smatrajući me zbog toga duhovno slabom osobom”, kaže ona. “Ponekad me povedu sa sobom u službu propovijedanja, premda ja samo slušam, ili mi sačuvaju mjesto u Dvorani Kraljevstva kako bih mogla doći nakon što svi već sjednu.”
U prethodnom smo članku spomenuli i Cherie, koja pati od depresije. Njoj je mnogo značila suosjećajna podrška skupštinskih starješina punih ljubavi. Ona kaže: “Kada mi starješine pomažu da se uvjerim da me Jehova voli, čitaju mi iz Božje Riječi, Biblije, i govore o Jehovinom naumu da uspostavi raj u kojem će vladati mir, zdravlje i sreća te se mole sa mnom — makar to bilo preko telefona — osjećam se kao da mi je netko skinuo s leđa velik teret. Znam da me Jehova i moja braća nisu napustili i ta me spoznaja uvijek jača.”
Nema ni najmanje sumnje da članovi obitelji i prijatelji svojom podrškom mogu značajno doprinijeti bolesnikovom oporavku. “Mislim da sada mogu prilično dobro upravljati svojim životom”, kaže Lucia. “Suprug i ja ulažemo mnogo truda kako bismo zajedničkim snagama prevladali ovaj problem i to nam sada uspijeva bolje nego ikad.”
Mnogi koji se u današnje vrijeme bore s nekom psihičkom bolešću znaju da je to dugotrajna i mučna borba. Međutim, Biblija obećava da u Božjem novom svijetu “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Više neće biti teških bolesti koje danas pogađaju mnoge. Pravo je ohrabrenje razmišljati o Božjem obećanom novom svijetu u kojem će sve bolesti — uključujući i poremećaje raspoloženja — zauvijek biti odstranjene. Biblija kaže da tada više nikada neće biti “tuge ni vike ni boli” (Otkrivenje 21:4).
Biblija obećava da u Božjem novom svijetu “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (IZAIJA 33:24)