BISTE li voljeli da jednog dana prestanu svi ratovi? Sigurno postoji način da se diplomatskim putem okonča sve građanske i međunarodne sukobe. Mnogi smatraju da bi ratovi prestali kada bi svjetski vođe međusobno surađivali. Međutim, možda ste razočarani onim što je postignuto na području diplomacije. Tijekom stoljeća ratificirani su mnogi sporazumi, donesene brojne rezolucije i održani brojni sastanci na vrhu, no zapravo je vrlo malo problema trajno riješeno.

Biblija dosta govori o miru i mirnom rješavanju problema. Ona odgovara na pitanja: Zbog čega diplomatskim putem danas nije moguće ostvariti mir? Trebaju li se kršćani uključiti u diplomatske aktivnosti? Kako će pravi mir biti ostvaren?

Biblija sadrži nekoliko izvještaja koji pokazuju kako izravni pregovori mogu dovesti do mira. Naprimjer, Abigajila je vješto odvratila  Davida i njegovu vojsku od nakane da se osvete njenom domu (1. Samuelova 25:18-35). Isus je ispričao usporedbu o kralju koji je mudro postupio tako što je neprijateljima poslao izaslanike i molio ih za mir (Luka 14:31, 32). Da, Biblija pokazuje da se određenim oblicima diplomacije ponekad može riješiti sukobe. No zbog čega onda mirovni pregovori često ne dovode do željenih rezultata?

Biblija je točno prorekla da će vrijeme u kojem danas živimo biti teško. Zbog zlog utjecaja Sotone Đavla ljudi će biti “nepristupačni bilo kakvom dogovoru, (...) brutalni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, napuhani od ponosa” (2. Timoteju 3:3, 4; Otkrivenje 12:12). Nadalje, Isus je prorekao da će završetak sadašnjeg svijeta obilježavati ‘ratovi i izvještaji o ratovima’ (Marko 13:7, 8). Tko može zanijekati da je stanje u svijetu sve više nalik tome? Trebamo li se onda čuditi što se pokušaji da se uspostavi mir među državama često pokažu bezuspješni?

Razmislite i o sljedećoj činjenici: Čak i ako se diplomatski predstavnici svesrdno trude spriječiti izbijanje sukoba, ipak je njihov glavni cilj unaprijediti interese vlastite zemlje. To je krajnji i osnovni cilj političke diplomacije. Trebaju li se kršćani uključiti u takvo što?

Biblija savjetuje: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći” (Psalam 146:3). To znači da, bez obzira na svoje motive, diplomatski predstavnici jednostavno nemaju potrebne sposobnosti ni moć da pronađu trajna rješenja.

Kad se Isus kao osuđenik našao pred Poncijem Pilatom, rekao je: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Mirovne inicijative često su uprljane nacionalističkom mržnjom i političkom sebičnošću. Zbog toga se pravi kršćani ne upliću u sukobe ovog svijeta niti u nastojanja da se probleme riješi diplomatskim putem.

Znači li to da su kršćani nezainteresirani za događaje u svijetu, da ne mare za patnje drugih? Ne znači. Upravo suprotno, Biblija za Božje prave sluge kaže da “uzdišu i ridaju” zbog loših stvari koje se događaju oko njih (Ezehijel 9:4). Stvar je u tome da se kršćani oslanjaju na Boga i od njega očekuju da uspostavi mir, kao što je i obećao. Je li okončanje rata i vaša predodžba o miru? Nema nikakve sumnje da će Božje Kraljevstvo upravo to ostvariti (Psalam 46:8, 9). No ono će, povrh toga, osigurati i potpunu sigurnost te kvalitetan život svim ljudima na Zemlji (Mihej 4:3, 4; Otkrivenje 21:3, 4). Takav mir, koji nadmašuje svaki drugi oblik mira, nikada ne može biti ostvaren diplomatskim nastojanjima ili nastojanjima “mirovnih” organizacija.

Biblijska proročanstva i događaji iz prošlosti jasno pokazuju da očekivanja onih koji se nadaju da će mir biti uspostavljen diplomatskim putem mogu samo dovesti do razočaranja. No oni koji svoje nade za ostvarenje mira polažu u Isusa Krista te podupiru Božje Kraljevstvo doživjet će ispunjenje svoje želje da na svijetu zavlada pravi mir. Štoviše, oni će se vječno radovati tom miru! (Psalam 37:11, 29).