VOLITE li vrevu koja vlada na tržnici? Hodajući svega nekoliko minuta od središta Tokija doći ćete do Tsukijija, tržnice na kojoj se prodaje riba. Ona privlači turiste iz čitavog svijeta, a vjerojatno će se i vama svidjeti. To je najveća ribarnica na svijetu.

Na Tsukiji je najbolje doći rano ujutro. Dok stanovnici Tokija još čvrsto spavaju, na tržnici postaje vrlo živo. Kamioni svakodnevno dovoze i do dvije tisuće tona ribe. Svu tu ribu treba što prije istovariti jer već u tri sata ujutro stižu prvi kupci. Prodavači brzo slažu kutije pune ribe, stavljajući na svaku od njih etiketu na kojoj piše licitacijski broj, težina ribe te mjesto gdje je ulovljena. Kupce nije teško prepoznati. Oni nose gumene čizme i kapu s posebnom oznakom po kojoj se vidi da imaju dozvolu za bavljenje tom djelatnošću. Za razliku od turista  koji hodaju s noge na nogu, kupci jure amo-tamo, provjeravajući kvalitetu ribe i razmišljajući koliko će za nju ponuditi na licitaciji. Ljudi koji nose kuku, baterijsku svjetiljku i ručnik kupuju tunu. Kuka i svjetiljka trebaju im kad pregledavaju ogromnu tunu da vide koliko vrijedi, a ručnik im treba da obrišu ruke nakon što su dirali ribu.

Prava gužva nastaje u 5.30. Odasvud se čuje zvuk ručnih zvonaca kojima voditelji licitacija pozivaju kupce da počnu davati ponude. Izgleda da se na svakom koraku održava neka licitacija. No, ustvari na ovoj tržnici ima sedam glavnih veleprodajnih poduzeća koja organiziraju licitacije u isto vrijeme. Međutim, neka od njih imaju dvojicu ili više svojih ljudi koji istovremeno prodaju razne vrste ribe. Svaki od njih na specifičan način izvikuje licitacijske brojeve, a ovlašteni kupci koji sudjeluju u licitaciji vješto pokazuju prstima koju cijenu nude. Sve se to odvija takvom brzinom da se konačna cijena ribe odredi za svega nekoliko sekundi. Neki kupci istovremeno sudjeluju u dvije licitacije. Svaki trgovac može prodati ribu samo jednom kupcu, tako da kupci moraju juriti iz jednog dijela tržnice u drugi kako bi dobili ribu koju žele. Oni koji kupuju velike količine i razne vrste ribe, koju potom prodaju manjim trgovinama, vjerojatno su najviše izloženi stresu.

Po završetku licitacije kupci žele što prije dopremiti ribu na konačno odredište. Radnici odvoze ribu na kolicima ili u kamionetima koji jure uskim ulicama. Posvuda vlada neopisiva vreva. Onaj tko sve to promatra sa strane mogao bi pomisliti da ti ljudi više ne znaju gdje im je glava. No zapravo je sve to itekako dobro organizirano. Za nekoliko sati prodat će se i otpremiti više od tisuću tona ribe. Jedan dio otprema se u manje ribarnice koje se nalaze na drugom kraju tržnice te će se tijekom jutra prodati tisućama zainteresiranih kupaca.

Kao što možete i zamisliti, tržnica Tsukiji uistinu je ogromna. Ovdje je registrirano sedam glavnih veleprodajnih poduzeća koja organiziraju licitacije te preko tisuću manjih trgovaca. Svi oni rade tijekom cijele godine i svakodnevno opskrbljuju ribom najmanje 40 000 kupaca.

A tko su kupci? Među njima ima veletrgovaca koji opskrbljuju velike hotele, restorane, robne kuće i supermarkete. Tu su i vlasnici manjih trgovina s prehrambenim  proizvodima i malih ribarnica te, dakako, vlasnici starinskih, ali vrlo popularnih ugostiteljskih radnji u kojima se priprema tradicionalno japansko jelo sushi. Svi oni žele ribu vrhunske kvalitete. Procjenjuje se da zajedno godišnje kupe 600 000 tona ribe i drugih plodova mora te potroše preko 4,6 milijardi eura.

Ustvari, na tržnici Tsukiji ne prodaje se samo riba. Na njoj se na veliko prodaje i voće i povrće. To je jedna od 11 tokijskih veleprodajnih tržnica koje posluju pod nadzorom uprave grada Tokija. Prema nekim podacima, na tim se tržnicama svježe namirnice prodaje još od 1603. Da bi se osiguralo odgovarajuće sanitarne uvjete i što bolju kvalitetu namirnica, te su tržnice 1877. došle pod nadzor državnih vlasti. Potres koji je 1923. zadesio Tokio i uništio te stare tržnice doprinio je tome da je 1935. otvorena tržnica Tsukiji.

S vremenom je promet na toj tržnici izuzetno porastao. Gdje se još na svijetu svakodnevno prodaju tolike količine ribe svih mogućih vrsta? Ovdje se prodaje ribe kao što su losos, bakalar, arbun, skuša, list i haringa te ježince, morske krastavce i školjkaše — čak 450 vrsta iz čitavog svijeta. U nekim manjim trgovinama na tržnici prodaje se samo jednu vrstu plodova mora, primjerice hobotnice ili škampe.

No jedna vrsta ribe koja se ovdje prodaje impresivnija je od svih drugih. To je ogromna tuna, koju se avionom doprema čak iz Sredozemlja i Sjeverne Amerike. Nijedna druga riba ne može se usporediti s tunom ni po veličini ni po cijeni. Jedna velika tuna može koštati nekoliko tisuća eura. Ovdje se dnevno proda na stotine svježih i smrznutih tuna. Kupci će izrezati tunu na manje komade i prodati je ljudima koji se bave trgovinom na malo. Najbolji masni komadi s prsnog dijela ribe — Japanci ih nazivaju toro — vjerojatno će završiti kao ukusan dodatak sushiju.

Nije nimalo neobično da se najveća ribarnica na svijetu nalazi u Japanu. Ta je zemlja okružena oceanom i trima morima, a Japanci od davnine vole jesti ribu i druge plodove mora. U japanskoj kuhinji ribu se često priprema kao ukusno glavno jelo. Prosječni Japanac godišnje pojede oko 70 kilograma ribe i plodova mora, koji uglavnom potječu s tržnice Tsukiji. Stoga, ako vam se pruži prilika da posjetite Tokio, zašto se ne biste pridružili sve većem broju turista koji dolaze u posjet najvećoj ribarnici na svijetu?