GODINE 1978. dogodila su se dva značajna događaja u mom životu. U rujnu sam završio studij nuklearne fizike, a u prosincu sam se krstio kao Jehovin svjedok.

Kad ljudi čuju da sam znanstvenik i Jehovin svjedok, često se pitaju kako sam svoje znanje s područja prirodnih znanosti uspio pomiriti s vjerovanjem u ono što kaže Biblija. Moram priznati da sam se i ja godinama pitao je li to uopće moguće. No s vremenom sam se čvrsto uvjerio da se Biblija slaže sa znanstvenim činjenicama. Kako sam došao do tog zaključka? Dopustite mi da vam najprije ispričam kako sam postao znanstvenik.

Rođen sam 1953. u gradu Jacksonu (Mississippi, SAD) kao treće od 11 djece. Naša je obitelj bila siromašna. Često smo se morali seliti jer nismo mogli platiti stanarinu. Hranu smo uglavnom dobivali putem državnog programa za pomoć siromašnima. Nosili smo rabljenu odjeću koju smo dobivali od ljudi kojima je naša majka čistila kuće i urede.

Roditelji su nas često podsjećali da je stjecanje dobre naobrazbe jedini način da se izvučemo iz neimaštine. Stoga sam još kao mali dječak imao cilj da jednog dana završim fakultet. Krenuo sam u školu kad mi je bilo šest godina te sam se nastavio školovati punih 19 godina. Jako sam volio prirodne znanosti i matematiku, tako da sam se upisao na fakultet sa željom da postanem znanstvenik.

 Na fakultetu sam upoznao djevojku po imenu Del. Jedan profesor rekao joj je da mi se obrati za pomoć u vezi s jednim predmetom s područja prirodnih znanosti. No ubrzo smo počeli pričati i o drugim temama, a ne samo o znanosti, te smo se zaljubili. Vjenčali smo se 10. siječnja 1974. u dvosatnoj pauzi između predavanja! Doktorirao sam četiri godine kasnije, 1978.

Ostvario sam ono što sam smatrao ključem za uspjeh u životu. Postao sam znanstvenik, ni manje ni više nego doktor teoretske nuklearne fizike. Godinama sam marljivo učio i sad je došlo vrijeme da uživam u plodovima svog rada. Težio sam za stjecanjem ugleda u znanstvenim krugovima. Što se tiče zaposlenja, mogao sam birati između mnogih privlačnih ponuda koje sam dobivao od raznih privatnih tvrtki i državnih ustanova.

Nekoliko mjeseci kasnije, 30. prosinca 1978, učinio sam još jedan važan korak i ubrzo se pokazalo da je on još više utjecao na moj život i budućnost nego doktorska titula. Naime, tog sam dana krštenjem u vodi simbolizirao svoje predanje Jehovi Bogu i postao Jehovin svjedok. Kako je došlo do toga?

Potkraj 1977, dok sam studirao na Sveučilištu Massachusettsa u Amherstu, na vrata mog stana pokucale su dvije Jehovine svjedokinje. Ja sam bio negdje vani, no moja supruga Del bila je kod kuće s djecom — jedno je imalo tri godine, a drugo je bilo novorođenče. Del je pozvala Jehovine svjedoke u kuću. Nakon ugodnog razgovora pristala je da je posjećuju jednom tjedno kako bi s njom proučavali Bibliju.

Kad mi je supruga rekla za taj dogovor, odmah sam se usprotivio. Nisam imao ništa protiv da postane član neke vjerske zajednice, ali nisam htio da to budu Jehovini svjedoci! Ustvari, nisam baš puno znao o Jehovinim svjedocima, no bio sam uvjeren da su čudni i da pomoću Biblije obmanjuju ljude. Imao sam dojam da su Jehovini svjedoci počeli opsjedati moju suprugu, pa sam odlučio stati tome na kraj i pobiti njihova učenja služeći se svojim znanjem s područja prirodnih znanosti.

Jednog sam dana ranije otišao sa sveučilišta, gdje sam radio na jednom istraživačkom projektu, te sam krenuo kući kako bih prisustvovao biblijskom studiju svoje supruge. Međutim, budući da sam stigao kući kasnije nego što sam planirao, žena koja je vodila biblijski studij već je bila na odlasku. Dala mi je knjigu s naslovom Da li se je čovjek razvio ili je stvoren? * Zatim je rekla mojoj supruzi kako je planirala da idući tjedan na biblijskom studiju razmotre biblijsko proročanstvo koje pokazuje da je 1914. veoma značajna godina. To je bila izvrsna prilika da joj dokažem da je u krivu! Rekao sam Jehovinoj svjedokinji da ću idući put i ja biti prisutan kad budu razgovarale o Bibliji. Htio sam istražiti je li ono što je namjeravala govoriti o godini 1914. matematički točno.

Te sam noći počeo čitati knjigu koju mi je dala. Iskreno govoreći, duboko me se dojmilo ono što sam u njoj pročitao. U knjizi se iznose logični argumenti i mnogi znanstveni podaci u vezi s evolucijom. Na svoje iznenađenje, saznao sam da Biblija opisuje stvaranje svijeta puno točnije nego što sam mislio. Za nekoliko dana proučio sam cijelu knjigu i morao sam priznati da ono što Biblija govori o stvaranju zapravo nije u suprotnosti s poznatim znanstvenim činjenicama o postojanju života na Zemlji.

Međutim, još uvijek sam bio skeptičan prema učenjima Jehovinih svjedoka i s nestrpljenjem sam čekao da matematički provjerimo točnost biblijskog proročanstva u vezi s 1914. Mislio sam da će takav pristup pokolebati Jehovinu svjedokinju i nadao se da će moja supruga uvidjeti da su učenja Jehovinih svjedoka pogrešna.

Idućeg tjedna žena koja je poučavala moju suprugu došla je s čovjekom koji je bio starješina u skupštini Jehovinih svjedoka. On je vodio studij. Objašnjavao je proročanstva iz 4. i 9. poglavlja biblijske knjige Danijela, koja govore o dolasku Isusa u ulozi Mesije i Kralja. Tražio sam matematičke greške u onome što je govorio, ali nisam pronašao nijednu. Naprotiv, ponovno me zadivila logičnost onoga što piše u Bibliji.

Dotad sam smatrao da se vjera u Boga više temelji na emocijama nego na razumu. No bio sam potpuno u krivu! Zahvalio sam se Jehovinim svjedocima za poučan razgovor i rekao im da bih volio svakog tjedna prisustvovati studiju. Tako sam se i dalje bavio znanstveno-istraživačkim radom na sveučilištu te zajedno sa suprugom proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Osim toga, moja supruga i ja počeli smo pohađati sastanke u Dvorani Kraljevstva.

Za samo nekoliko mjeseci upoznao sam mnoge biblijske istine i ubrzo sam ispunio preduvjete da se pridružim Jehovinim svjedocima u službi propovijedanja od vrata do vrata. Počeo sam ići u službu propovijedanja unatoč tome što sam uskoro trebao doktorirati, tako da sam imao vrlo malo slobodnog vremena. U ljeto 1978. završio sam doktorsku disertaciju i preselio se u državu Alabamu, gdje sam počeo predavati fiziku na Poljoprivredno-tehničkom fakultetu Sveučilišta Alabame u Huntsvilleu. I tamo smo ubrzo stupili u kontakt s Jehovinim svjedocima, tako da je jedan starješina sa svojom ženom nastavio s nama proučavati Bibliju. Nekoliko mjeseci kasnije moja žena i ja smo se krstili, i to istog dana.

Na temelju vlastitog iskustva uvjerio sam se da nije nespojivo baviti se znanošću i biti Jehovin svjedok. Godine 1983. počeo sam raditi kao astrofizičar u NASA-inom Centru za svemirske letove George C. Marshall u Huntsvilleu. * Bavio sam se eksperimentalnim i teoretskim radom vezanim za usavršavanje jednog rendgenskog teleskopa. (Godine 1999. taj je teleskop — rendgenski teleskop Chandra — lansiran u orbitu pomoću space shuttlea Columbia.) Bio mi je užitak raditi na tom projektu, koji je uključivao i analiziranje rendgenskih zraka koje odašilju razne zvijezde i galaksije, a sve to s ciljem da se bolje upozna materijalni svemir.

U svom sam poslu uživao ne samo zato što sam radio na projektu koji je u znanstvenom pogledu bio  izuzetno zanimljiv već i zato što sam imao priliku još bolje upoznati moć i mudrost našeg Stvoritelja. Ustvari, počeo sam potpuno drugačije doživljavati riječi koje je Jehova još u drevno doba rekao preko proroka Izaije. Te riječi glase: “Podignite gore oči svoje i vidite; tko je to stvorio? tko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno?” (Izaija 40:26). Što sam više ‘podizao gore svoje oči’ i upoznavao veličinu, složenost i ljepotu svemira, to sam više cijenio inteligentnog Tvorca koji je sve to stvorio i postavio zakone koji omogućavaju da u svemiru vladaju izvanredni sklad i red.

U to sam vrijeme u znanstvenim časopisima objavljivao otkrića do kojih sam došao baveći se istraživanjima na području rendgenske astrofizike. Međutim, bio sam aktivan i u kršćanskoj skupštini. Služio sam kao starješina te sam svaki mjesec oko 20 sati posvećivao službi propovijedanja. U međuvremenu je moja žena započela s punovremenom službom, posvećujući mnogo vremena tom biblijskom obrazovnom djelu.

Ja sam već otprilike četiri godine radio za NASA-u, no sve sam više razmišljao o tome da se u većoj mjeri posvetim pomaganju ljudima da upoznaju divne biblijske istine. No kako to provesti u djelo? Nakon što sam o tome razgovarao sa svojom ženom i iznio to Jehovi u molitvi, shvatio sam da moram donijeti neke važne odluke.

Otišao sam do svog nadređenog u NASA-i i rekao mu da bih želio umjesto pet dana u tjednu raditi samo četiri. Naravno, bio sam spreman prihvatiti i manju plaću. Objasnio sam mu da bih se preostala tri dana u tjednu htio posvetiti svojim vjerskim aktivnostima. On se složio, premda nikad nije čuo da je netko od znanstvenika iz NASA-e zatražio takvo što. No, rekao mi je da moram o tome razgovarati i s njegovim nadređenim. To sam i učinio te sam se ugodno iznenadio kad je taj čovjek koji je bio na vrlo odgovornom položaju udovoljio mojoj molbi. Tako sam u rujnu 1987. počeo služiti kao punovremeni propovjednik, provodeći otprilike 90 sati mjesečno u službi propovijedanja od vrata do vrata te u drugim vidovima službe.

Nakon nekog vremena dobio sam poziv iz uprave Poljoprivredno-tehničkog fakulteta Sveučilišta Alabame u Huntsvilleu. Ponuđeno mi je da radim kao profesor na odsjeku za fiziku. Odgovorio sam da bih prihvatio posao samo ako bih mogao veći dio svog vremena posvećivati svojim vjerskim aktivnostima. No rekao sam da to ni u kom slučaju ne bi utjecalo na kvalitetu mog rada sa studentima. Predstavnik fakulteta s kojim sam razgovarao složio se s tim. Danas još uvijek predajem na tom fakultetu i služim kao punovremeni propovjednik. Čak sam imao vremena naučiti španjolski. Sada moja žena i ja služimo u skupštini Jehovinih svjedoka u Huntsvilleu koja djeluje na španjolskom.

Već se godinama bavim znanstveno-istraživačkim radom i još nikad nisam naišao na proturječnost između nepobitnih znanstvenih činjenica i nekog biblijskog učenja. Naizgledna proturječja često proizlaze iz nedovoljnog poznavanja onog što o nekoj temi kaže znanost ili pak onog što uistinu piše u Bibliji. Naprimjer, neki znanstvenici i drugi ljudi pogrešno misle kako Biblija naučava da su se biljke, životinje i ljudi pojavili na Zemlji u roku od šest doslovnih dana koji su trajali po 24 sata. To bi se kosilo s poznatim znanstvenim činjenicama. No Biblija ne naučava takvo što. Naprotiv, ona otkriva da su dani stvaranja trajali tisućama godina. *

Pomutnju stvara i predodžba da je vjera u Boga samo stvar emocija. No to nipošto nije točno. Vjera u Boga i Bibliju temelji se na činjenicama koje se mogu potkrijepiti dokazima. Prema definiciji iz Biblije, “vjera je zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Da, vjera se temelji na dokazima. Na stotine proročanstava već se ispunilo u prošlosti ili se ispunjava u današnje vrijeme. Stoga čak i ako primijenimo znanstvenu metodu kojom se služe svi znanstvenici kad žele dokazati točnost neke znanstvene teorije, možemo se potpuno pouzdati u ispunjenje biblijskih proročanstava koja govore o budućnosti.

Jedno od tih proročanstava obećava da ćemo u skoroj budućnosti živjeti u Raju na Zemlji. Nitko više neće patiti zbog starenja, bolesti, smrti, ratova i nepravde (Otkrivenje 21:3, 4). Tada ćemo imati vremena pomno istražiti sve što je Jehova Bog tako divno stvorio, uključujući i mnoge zakone koje je postavio da upravljaju zadivljujućim materijalnim svemirom.

Zahvalan sam Jehovi Bogu što mi je pomogao da pronađem ključ za pravu sreću — divne istine iz njegove Riječi, Biblije. Želio bih da još mnogi ljudi, uključujući i znanstvenike, upoznaju te dragocjene istine.