ŽIVOTINJA se polako prikrada, pognute glave i očiju uperenih u plijen. Potom zastane i šćućuri se. Mišići joj podrhtavaju pod žućkastosmeđim krznom. A onda odjednom poput strijele poleti prema iznenađenoj žrtvi. Jednim zamahom šape ispruženih kandži hvata žrtvu i obara je na tlo.

Ova borba na život i smrt ne događa se u Africi, već u Australiji. Gore opisana okretna životinja nije veliki i strašni lav, već mala divlja mačka. Procjenjuje se da u Australiji ima oko 12 milijuna divljih mačaka koje žive u tropskim prašumama poluotoka Cape York na sjeveru zemlje, u hladnim alpskim predjelima na jugu kontinenta te u vrućim pustinjama u unutrašnjosti Australije.

Australske divlje mačke izgledaju poput svojih predaka, pitomih mačaka. Čak imaju i krzno istih boja — crno, bijelo, sivo, žućkastosmeđe — koje i kod jednih i kod drugih može biti pjegavo, jednobojno ili tigrasto. No razlikuju se po tome što divlje mačke obično imaju jače razvijene vratne mišiće i ramena. Mužjaci su teški od tri do šest kilograma, a ženke od dva do četiri kilograma. Dok pitome mačke uglavnom ovise o ljudima, divlje mačke mogu se same brinuti o sebi i čak izbjegavaju kontakte s ljudima.

 Pretkinje tih divljih mačaka donijeli su u Australiju prvi europski doseljenici. U 19. stoljeću mačke su se razmnožile po čitavom kontinentu. Mnoge su pitome mačke same pobjegle u divljinu. Druge su vlasnici pustili u divljinu kako bi stali na kraj neobuzdanom razmnožavanju zečeva koji su 80-ih godina 19. stoljeća počeli uništavati pašnjake. Mačke su se ubrzo prilagodile novoj okolini i razmnožile se brže od većine drugih vrsta životinja koje su donesene u Australiju. Danas divljih mačaka ima u svim dijelovima Australije, pa čak i na mnogim udaljenim malim otocima.

Divlje mačke se vrlo brzo razmnožavaju. Ženka prvi put ima mlade prije nego što navrši godinu dana. U tom okotu može biti i do sedam mačića. Nakon toga ženka se svake godine okoti i do tri puta, a svaki put ima od četiri do sedam mačića. Kotit će se sve do kraja života, koji u prosjeku traje sedam do osam godina. Ako mačka svake godine okoti samo tri ženke i tri mužjaka te ako se njeno žensko potomstvo nastavi razmnožavati na isti način, za sedam godina mogla bi imati par tisuća potomaka.

Opstanak u surovim klimatskim uvjetima kakvi vladaju u Australiji zahtijevao je od divljih mačaka i neke prilagodbe. One često love u predvečerje ili rano ujutro, kad nije jako vruće. Za vrijeme najveće žege spavaju u šupljim deblima ili u zečjim jazbinama. Osim toga, divlje mačke ne moraju piti vodu da bi preživjele — svu potrebnu vodu dobivaju iz tijela svog plijena. Zbog toga mogu opstati čak i u najsurovijim pustinjama.

Divlje mačke prilagodljive su i u pogledu izbora hrane. Premda se najradije hrane zečevima, “te mačke ubijaju i jedu preko 100 autohtonih australskih vrsta ptica, 50 vrsta sisavaca i tobolčara, 50 vrsta gmazova te brojne vrste žaba i beskralježnjaka”, kažu u Upravi za nacionalne parkove i zaštitu flore i faune Novog Južnog Walesa. Te mačke zaista imaju ogroman apetit. Mužjak dnevno pojede količinu hrane koja iznosi 5 do 8 posto njegove tjelesne težine. Kad ženka ima mlade, dnevno pojede količinu hrane koja iznosi i do 20 posto njene tjelesne težine. Na jednom udaljenom otoku bilo je svega 375 divljih mačaka koje su za samo godinu dana pojele otprilike 56 000 zečeva i 58 000 morskih ptica.

Većina autohtonih australskih životinja ne može se obraniti od napada divljih mačaka. Smatra se da su grabežljive divlje mačke krive za “relativno slab uspjeh programa koji se provode s ciljem da se u sušnim australskim područjima ponovno razmnože ugrožene vrste sisavaca”, piše prirodoslovni časopis Ecos.

Još u starom Egiptu mačke su bile omiljeni kućni ljubimci. U Australiji 37 posto domaćinstava ima barem jednu mačku. Mnoge od tih mačaka nisu sterilizirane, a neželjene mačiće ljudi ponekad ostavljaju u divljini izvan grada. Tamo mačke rastu, razmnožavaju se i povećavaju populaciju divljih mačaka.

Da vaš dražesni kućni ljubimac ne bi postao problem za okoliš, Uprava za nacionalne parkove i zaštitu flore i faune Novog Južnog Walesa savjetuje: Držite mačku u kući, osobito noću. Uvijek joj dajte dovoljno hrane. Obilježite je tako da joj oko vrata stavite ogrlicu s privjeskom ili joj dajte ugraditi mikročip. Oko vrata joj stavite i tri zvonca koja će upozoravati divlje životinje na njenu prisutnost. Sterilizirajte mačku. Oko kuće postavite ogradu kroz koju ona neće moći proći.

Na primjenu tih savjeta potroši se dosta vremena i novca. No australskim ljubiteljima mačaka to je po svoj prilici mala cijena za užitak koji im one pružaju.