U NEKIM je zemljama uvriježeno mišljenje da se nečiju osobnost može odrediti na temelju njegove krvne grupe. Naprimjer, u Japanu nije ništa neobično razgovor započeti pitanjem “Koja je vaša krvna grupa?” Oni koji zastupaju takvo mišljenje kažu kako su osobe koje imaju krvnu grupu A smirene, odgovorne i nepovjerljive, one s krvnom grupom B otvorene, hirovite i lakovjerne, i tako dalje. Također se tvrdi da o krvnoj grupi ovisi s kim ćemo se slagati, a s kim ne.

Pod utjecajem takvih ideja neki ljudi pridaju veliku važnost krvnim grupama, primjerice prilikom razvrstavanja učenika u razrede, izbora članova upravnog odbora poduzeća ili čak prilikom izbora bračnog druga. No postoji li bilo kakav dokaz da krvna grupa uistinu određuje našu osobnost? Postoje li neka biblijska učenja koja govore o tome?

The World Book Multimedia Encyclopedia kaže sljedeće: “U membrani crvenih krvnih stanica nalaze se bjelančevine pod nazivom antigeni. Dosad je otkriveno preko 300 antigena crvenih krvnih stanica.” No ne posjeduju svi ljudi iste antigene. Čak ima i takvih antigena koji ne mogu postojati u prisutnosti nekih drugih antigena. Upravo ta spoznaja “pomogla je znanstvenicima da na temelju prisutnosti ili odsutnosti određenih antigena ljudsku krv razvrstaju u različite grupe”, navodi se dalje u istoj enciklopediji.

Krv se najčešće razvrstava prema ABO-sustavu, u kojem postoje četiri krvne grupe — A, B, AB i O — te Rh-sustavu, premda postoji čak 20 sustava krvnih grupa. To nam jasno pokazuje da je krv izuzetno složena. Encyclopædia  Britannica objašnjava: “Zbog velikog broja različitih antigena u crvenim krvnim stanicama gotovo je nemoguće da bilo tko, izuzev jednojajčanih blizanaca, posjeduje posve identičan sastav krvi.”

Jednostavno rečeno, svatko od nas posjeduje samo njemu svojstvenu “krvnu grupu”. Stoga je posve neutemeljeno tvrditi da ljudi koji imaju istu krvnu grupu imaju i iste karakterne osobine. To je nešto na što očito utječe više činilaca.

Osobnost je ukupnost naslijeđenih i stečenih odlika koje svakog pojedinca čine jedinstvenim u odnosu na druge. Da, pored nasljednih osobina postoji još niz drugih činilaca — obitelj, obrazovanje, društvo, pozitivna i negativna iskustva — koji utječu na formiranje naše osobnosti. Zbog toga ona ne ovisi isključivo o genetskom nasljeđu. Čak i jednojajčani blizanci, koji imaju istu genetsku konstituciju, često imaju različitu osobnost.

Još jedna važna činjenica koju treba uzeti u obzir jest to da se prolaskom vremena ili svjesnim nastojanjem osobnost može promijeniti. Apostol Pavao istaknuo je da kršćanska učenja vrše toliko snažan utjecaj da mogu mijenjati ljude. On je napisao: “Svucite staru osobnost s njenim postupcima, i obucite novu osobnost, koja se obnavlja putem točne spoznaje po slici Onoga koji ju je stvorio” (Kološanima 3:9, 10). Kršćani su svjesni da su grešni i da su naslijedili grešne sklonosti. Da bi bili prihvatljivi Bogu, oni moraju promijeniti svoju osobnost.

Što omogućava takve promjene? To je snaga Božje riječi, odnosno njene poruke. O snažnom utjecaju Božje riječi, koju danas imamo u obliku Biblije, Pavao je napisao: “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, i zglobove i njihovu moždinu, i može razabrati misli i namjere srca” (Hebrejima 4:12). Kada se netko podloži utjecaju Božjeg duha i svoj život nastoji uskladiti s moralnim načelima koja su iznesena u Bibliji, njegova se osobnost sve više mijenja. Kršćanska osobnost razvijena na takav način uključuje i osobine kao što su ‘samilosna duboka naklonost, dobrohotnost, poniznost, blagost i dugotrpljivost’ (Kološanima 3:12).

Istina, u Bibliji ne nalazimo nijedno načelo koje govori protiv istraživanja krvnih grupa. No povezivati nečije ponašanje s njegovom krvnom grupom nešto je sasvim drugo. To je nešto u čemu kršćani, baš kao i na svim drugim područjima života, moraju dopustiti Božjoj Riječi da ih vodi (Psalam 119:105). Također je važno biti razuman (Filipljanima 4:5).

Uistinu bi bilo nerazumno kada bi se netko pozivao na svoju krvnu grupu i to koristio kao izgovor za to što ne pokušava ispraviti svoje mane. Kršćani su dužni stalno, bez obzira na svoje genetsko nasljeđe, raditi na oblikovanju svoje osobnosti kako bi u što je moguće većoj mjeri odražavali osobine koje pokazuju Jehova i Isus (Efežanima 5:1).

Povrh toga, oni nastoje gledati na druge onako kako Jehova to čini. “Bog nije pristran” (Djela apostolska 10:34, 35). Jehova rado prihvaća ljude svih vrsta. Stoga ne bi bilo ni razumno ni kršćanski izbjegavati društvo nekih osoba samo zato što nemaju određenu krvnu grupu. Jednako bi bilo i kad bismo se družili samo s onima koji imaju “kompatibilnu” krvnu grupu. Biblija nas upozorava: “Ako pokazujete pristranost, činite grijeh” (Jakov 2:9).

Zahvaljujući napretku na području znanosti i tehnologije ljudi su došli do mnogo novih saznanja i razvili mnoge teorije u vezi s ljudskim tijelom. Sasvim je normalno da nas sve to fascinira. Pa ipak, kršćani bi trebali dozvoliti Bibliji — a ne ljudskim teorijama — da upravlja njihovim načinom razmišljanja. Oni se trebaju uvjeriti u ispravnost svojih stavova i ‘čvrsto se držati onoga što je dobro’ (1. Solunjanima 5:21).