KADA su Španjolci u 16. stoljeću prvi put kročili na tlo današnjeg Meksika, susreli su se s mnoštvom kultura — kulturom Azteka, Maya i drugih naroda. Jesu li Europljani iskorijenili te kulture? Nisu, one još uvijek postoje. Otprilike 12 milijuna današnjih stanovnika Meksika direktni su potomci etničkih skupina koje su postojale u pretkolumbovsko doba. Mnogi još uvijek govore jezik kojim su govorili ti drevni narodi, a njihova prekrasna odjeća doprinosi njihovom uistinu posebnom izgledu.

Država Oaxaca, koja se nalazi u jugozapadnom dijelu Meksika i može se podičiti najvećom kulturnom raznolikošću na području Srednje Amerike, doima se poput ogromne modne piste. Na tom prostoru može se sresti Chontale, narod koji živi od poljoprivrede, stočarstva, lova te skupljanja šumskih i drugih plodova po planinama. Njihovi vrtovi prepuni su voća, povrća i cvijeća. Ljubav koju taj narod osjeća prema prirodi vidljiva je i na ženskim bluzama, koje žene ukrašavaju vezući cvijeće i likove životinja u crvenoj i crnoj boji. Neudate djevojke kao ukras stavljaju i šarene vrpce u kosu.

Huave i Zapoteki, koji zajedno s Chontalima naseljavaju Tehuantepečku prevlaku, odijevaju se na sličan način. Pa ipak, tamošnje stanovništvo po odjeći neke žene uvijek zna kojem narodu ona pripada. Zapoteki, koji sebe nazivaju narodom oblaka, čak znaju iz kojeg je žena sela kada vide kako je odjevena. Pripadnici naroda Chinantek, koji žive na sjeveru iste države, nešto raskošnije ukrašavaju svoju odjeću. Njihove žene otkrivaju svoje porijeklo širokim haljinama bez rukava koje ukrašavaju raznim vezenim simbolima, a nazivaju ih huipil. U svečanijim prilikama oblače prekrasno izvezene haljine koje zovu “veliki trbuh”.

 Mizteki, narod koji naseljava dijelove država Oaxaca, Guerrero i Puebla, također vole vez. U jednoj regiji žene iz tog naroda svoje bluze od muslina ukrašavaju tehnikom veza koju nazivaju “napravi me ako možeš”. Poput ostalih naroda koji žive u Meksiku i Mizteki koji žive uz obalu mora svoju odjeću još uvijek izrađuju od iste vrste tkanine od koje su je stotinama godina ranije izrađivali i njihovi preci. Štoviše, tu tkaninu izrađuju na isti način kao i oni, što se može vidjeti u etnografskim muzejima i na crtežima koji prikazuju život iz vremena prije dolaska Španjolaca.

Muški pripadnici drevnih Maya i Azteka nosili su posebice bogato ukrašenu odjeću. No današnji se muškarci iz većine starosjedilačkih naroda uglavnom ne razlikuju svojom odjećom od drugih. Pa ipak, utjecaj iz vremena prije dolaska Španjolaca još je uvijek vidljiv na odjeći nekih starosjedilačkih naroda, kao što je primjerice narod Huichol. Izvezena odjeća, koja je u tom narodu simbol društvenog statusa, ukrašena je toliko složenim uzorcima i drugim detaljima da vam treba vremena da uočite sve te detalje.

No stil odjeće iz tog davnog vremena najbolje je očuvan među Nahuatl Indijancima u gradu Cuetzalánu u državi Puebli, gdje žene nose upečatljive “turbane” napravljene od pređe upletene u kosu (fotografija na stranici 26) i quechquemitl, lagani ukrasni šal. Slični ukrasi opisani su i u starim povijesnim zapisima.

Visoravni države Chiapas pravi su etnički mozaik. Na njima žive brojne etničke skupine, od kojih neke imaju isto porijeklo. Odjeća koju nose pripadnici naroda Tzotzil, Tzeltal i Tojolabal koji žive na tom području za njih je tek obična, svakodnevna odjeća, no zato posjetioci ne mogu odvojiti pogled od nje.

Mnogi sami izrađuju i tkaninu za svoju odjeću. Nije li to nešto što bi i vama pružilo snažan osjećaj pripadnosti, naprimjer ako bi vas tome poučila vaša majka? Žene iz naroda Tzotzil, koji naseljava hladne visoravni države Chiapas, same strižu ovce, peru, češljaju i predu vunu te je boje prirodnim bojama, a potom od nje tkaju platno na ručnom razboju. “Ispočetka mi nije bilo lako”, ponosno se prisjeća Petrona, djevojčica iz grada Chamule, “no bila sam presretna kad sam napravila svoju prvu vunenu naguu [suknju] i izvezla svoju prvu pamučnu bluzu. Sama sam izradila i pojas.” Nakon što smo saznali što je sve uključeno u izradu odjeće, bilo nam je jasno zašto ta djevojčica kaže: “Mi cijenimo svoju odjeću.”

Na poluotoku Yucatánu, u onim područjima na kojima stanovništvo još uvijek jako drži do tradicije, svakodnevnu odjeću žena iz naroda Maya čini hipil, široka bijela haljina ukrašena šarenim vezom. Uz tu haljinu vrlo često nose i čipkanu podsuknju. Za posebne prilike žene i djevojke — kako one na selu tako i u gradu — ponosno nose terno, nešto raskošniju verziju hipila.

Premda bi takve tipične meksičke haljine za posjetioce mogle biti vrlo skupe, pripadnici tih naroda, premda je većina njih siromašna, mogu uživati u tom “luksuzu”, i to baš zato što sami pomno izrađuju svoju odjeću.

Posjetite li neku od 219 skupština Jehovinih svjedoka u Meksiku koje kršćanske sastanke održavaju na jeziku starosjedilaca, moći ćete uživati u prekrasnom prizoru. To su prilike da oni koji dolaze na te sastanke obuku svoju svečanu odjeću — prelijepo nasljeđe svojih predaka!