“Budući da je naglo porastao broj umirovljenika koji se bave kriminalom, u Velikoj Britaniji otvoren je prvi zatvorski sektor koji je posebno uređen za starije zatvorenike”, izvještava londonski The Sunday Times. U tom dijelu zatvora u Portsmouthu zatvorenici mogu koristiti pokretne stepenice i gimnastičke sprave koje su prilagođene njihovoj dobi, a na usluzi im stoji i stručno medicinsko osoblje. Istraživanja pokazuju da se preko 100 000 umirovljenika “počelo baviti — ili je razmišljalo o tome da se počne baviti — kriminalom” kako bi povećalo svoje prihode koji se sastoje od mirovine i novčane pomoći koju dobivaju od države. Neki od njih prodaju drogu, kradu po trgovinama, krijumčare cigarete i alkohol u Veliku Britaniju, pa čak i pljačkaju banke. Godine 1990. u zatvorima je bilo 355 umirovljenika, dok ih je 2000. bilo već 1 138. Mnogi od tih ljudi nikad se prije nisu ogriješili o zakon, no sada to čine zato što “žele pod svaku cijenu zadržati životni standard kakav su prije imali”, kaže kriminolog Bill Tupman. “Ne radi se o umirovljenicima iz najsiromašnijih slojeva, nego o onima iz srednje klase koji su čitav život bili marljivi radnici i uzorni građani.”

Kad se ženka tuljana vrati na obalu nakon što se nekoliko tjedana hranila na otvorenom moru, ona i njeno mladunče moraju pronaći jedno drugo u uskomešanoj masi od nekoliko stotina drugih ženki i njihove mladunčadi. Kako se uspiju pronaći? Prema pisanju kanadskog lista The Vancouver Sun, “mladunče u prva dva dana života nauči prepoznati glasanje svoje majke, a i ona brzo nauči kako se glasa njeno mladunče”. Istraživanje koje je provedeno na otoku Amsterdamu u Indijskom oceanu pokazalo je da “majka i mladunče mogu pronaći jedno drugo za svega sedam minuta nakon što se majka vrati s prvog putovanja na otvoreno more”, piše Sun. “Ženka hrani samo svoje mladunče i zna biti vrlo gruba prema drugim mališanima, pa je stoga važno da svako mladunče prepozna svoju majku”, kaže dr. Isabelle Charrier, koja je provela istraživanje.

Psihologinja Sophie Scott i njeni kolege iz Londona i Oxforda nedavno su proveli istraživanje u kojem su koristili CT-snimke mozga kako bi utvrdili koji nam dijelovi mozga pomažu da razumijemo govor. Istraživači su ustanovili da se kod ljudi kojima je materinji jezik engleski u mozgu aktivira lijevi sljepoočni režanj kad čuju da netko govori engleski. Međutim, “kad su Kinezi koji govore mandarinski čuli svoj materinji jezik, u njihovom je mozgu primijećena velika aktivnost i u desnom i u lijevom sljepoočnom režnju”, izvještavaju novine The Guardian. Što je razlog tome? “Lijevi sljepoočni režanj odgovoran je za povezivanje glasova u riječi, dok je desni odgovoran za obrađivanje podataka o melodiji i intonaciji”, objašnjavaju novine. “U mandarinskom jeziku promjena intonacije utječe na smisao riječi, tako naprimjer slog ‘ma’ može značiti majka, prijekor, konj ili konoplja”, ovisno o tome kojim se tonom izgovori. Psihologinja Scott komentira: “Smatramo da se kod ljudi koji govore mandarinski intonacija i melodija analiziraju u desnom sljepoočnom režnju, a to im omogućava da točno razumiju smisao izgovorenih riječi.”

“Urbanistički stručnjaci diljem svijeta opet se natječu u tome tko će sagraditi najvišu zgradu na svijetu”, piše The Wall Street Journal. U tajvanskom gradu Taipeiju već je započela gradnja nebodera koji bi trebao biti visok 508 metara — otprilike 90 metara viši od njujorških Blizanaca kojih više nema. U kineskom gradu Shanghaiju nastavljena je gradnja zgrade Svjetskog financijskog centra, koja će biti visoka 492 metra. Stručnjaci iz Shanghaija tvrde da će ta zgrada zapravo biti viša od nebodera koji se gradi na Tajvanu, u čiju je ukupnu visinu uračunat i 50-metarski televizijski toranj. Južnokorejski grad Seul želi sagraditi međunarodni poslovni centar, zgradu koja bi bila visoka 540 metara. Od utrke ne odustaje ni New York. Neki predlažu da se u njemu sagradi najvišu zgradu na svijetu, koja bi nadomjestila nebodere srušene u terorističkim napadima 11. rujna 2001. “Nakon napada koji su se dogodili 2001. malo tko je mogao predvidjeti tako brz nastavak utrke u gradnji najviše zgrade na svijetu”, piše Journal.

“Istraživači su otkrili da kod djece i tinejdžera koji su jako skloni izljevima gnjeva postoji gotovo tri puta veća vjerojatnost za pojavu metaboličkog sindroma — opasnog poremećaja koji nagovještava oboljenje srca — nego kod njihovih vršnjaka koji su blage ćudi”, izvještava montrealski list The Gazette. Američki i finski istraživači koji su vršili ispitivanja na 134 djece i tinejdžera ustanovili su da kod onih koji su jako skloni izljevima gnjeva postoji 22 posto veća vjerojatnost za pojavu faktora koji doprinose obolijevanju od srčanih bolesti nego kod mladih koji nisu toliko skloni izljevima gnjeva. “Nije istina da ljudi iznenada obole od neke srčane bolesti u dobi od 50 godina”, kaže dr. Kristen Salomon, jedna od autorica studije. “Kardiovaskularne bolesti započinju u ranoj životnoj dobi.”

“Prema evidenciji najstarija ptica u Velikoj Britaniji još je uvijek živa, ima 52 godine i preletjela je preko osam milijuna kilometara”, izvještava londonski list The Times. Riječ je o malom zovoju, ptici crno-bijelog perja koja je “prvi put prstenovana u svibnju 1957, kad je imala otprilike šest godina”. Potom je ponovno uhvaćena 1961, 1978. i 2002, nakon čega ornitolozi više nisu očekivali da će je opet vidjeti. Međutim, početkom 2003. pojavila se na sjeveru Walesa u blizini morske obale. Britanski zavod za ornitologiju procjenjuje da je na putovanjima do Južne Amerike i natrag ptica prevalila najmanje 800 000 kilometara. Kad se tome doda njene redovne letove u potrazi za hranom, na kojima svaki put prevali 1 000 kilometara, znanstvenici zaključuju da je ukupno preletjela preko osam milijuna kilometara. Graham Appleton iz Ornitološkog opservatorija na otoku Bardseyu na sjeveru Walesa kaže: “Ta je stara ptica već četvrti put prstenovana, što je također svojevrsni rekord. Svi prstenovi koje je prije imala već su se uništili.”

“U poslijepodnevnim terminima više nema televizijskih programa za djecu”, pišu španjolske dnevne novine El País. Manuel Cereijo, predstavnik španjolske državne televizije, objašnjava da “djeca nisu publika na koju se uvijek može računati i zbog koje se isplati emitirati posebne programe u poslijepodnevnim terminima”. No to zabrinjava stručnjake poput Lole Abelló, direktorice španjolskog Udruženja roditelja djece školskog uzrasta, koja kaže: “Djeca gledaju sve što je na programu.” U novinskom izvještaju kaže se da u Španjolskoj svako treće dijete ima televizor u svojoj sobi, što dovodi do toga da djeca u dobi od 4 do 12 godina više ne razgovaraju o likovima iz crtanih filmova, već o pop-zvijezdama i životu drugih poznatih osoba. “To je žalosno”, kaže gđa Abelló, “jer ta djeca nemaju pravo djetinjstvo. Već se u vrlo ranoj dobi bave temama za odrasle.”