RICHMOND je živopisan grad u engleskoj grofoviji North Yorkshire. U njemu se nalazi dvorac koji je sagrađen nedugo nakon što su 1066. Normani osvojili Englesku. Iz dvorca se pruža krasan pogled na dolinu rijeke Swale, sve do Nacionalnog parka Yorkshire Dales.

Televizijski dokumentarni film The Richmond Sixteen (Šesnaestorica iz Richmonda) otkriva zanimljive detalje iz novije povijesti tog dvorca. U filmu se govori o 16 muškaraca koji su u Prvom svjetskom ratu zbog savjesti odbili služiti vojsku, te su zbog toga bili zatvoreni. Što je bilo s njima?

Nakon što je Britanija 1914. objavila rat, otprilike dva i po milijuna muškaraca poneseno patriotskim osjećajima dobrovoljno je stupilo u redove britanske vojske. No, budući da je u ratu ginulo mnogo vojnika i da je s vremenom postalo jasno kako rat neće završiti tako brzo kao što su političari obećavali, “muškarce se sve manje pozivalo da se sami prijave u vojsku, a sve više prisilno regrutiralo”, komentira povjesničar Alan Lloyd, koji se bavi istraživanjem povijesti ratova. Tako je u ožujku 1916. prvi put u britanskoj povijesti provedena prisilna regrutacija. Najprije su bili regrutirani neoženjeni muškarci.

Održano je dvije tisuće sudskih saslušanja na kojima se razmatralo slučajeve građana koji su zbog savjesti odbili ići u rat, no vrlo je malo njih bilo u potpunosti oslobođeno vojne službe. Većina muškaraca koji su uložili prigovor savjesti raspoređena je u jedinice koje nisu izravno sudjelovale u borbi, ali su podupirale rat. One koji su odbili služiti u tim jedinicama ipak se smatralo vojnim obveznicima i stoga im se sudilo na vojnim sudovima. Dosuđene su im stroge kazne koje su većinom služili u vrlo teškim uvjetima u prenatrpanim zatvorima.

Među šesnaestoricom kažnjenika koji su služili zatvorsku kaznu u Richmondu bilo je i pet Međunarodnih istraživača Biblije, kako su se tada zvali Jehovini svjedoci. Herbert Senior postao je Istraživač Biblije 1905, kad mu je bilo 15 godina. Otprilike 50 godina kasnije on je napisao: “Strpali su nas u zatvorske ćelije koje su nalikovale tamnicama. Vjerojatno godinama nitko nije u njima boravio, jer je na podu bio sloj smeća i prašine debeo nekoliko centimetara.” Javnost je nedavno imala prilike vidjeti izblijedjele crteže i djelomice nečitke natpise koje su zatvorenici nacrtali i napisali na bijelim zidovima svojih zatvorskih ćelija. Zatvorenici su zapisivali imena i poruke, crtali voljene osobe te pisali o svojoj vjeri u Boga.

Jedan je zatvorenik napisao: “Radije ću umrijeti kao čovjek koji se drži svojih principa nego kao netko tko ih uopće nema.” U mnogim porukama spominje se Isusa Krista i njegova učenja. Na nekim se zidovima može vidjeti i pažljivo nacrtani križ s krunom, simbol koji su u ono vrijeme koristili članovi Udruženja Međunarodnih istraživača Biblije (na engleskom skraćeno IBSA). Herbert Senior sjeća se da je na zidu svoje ćelije nacrtao “Slikovni prikaz vjekova” iz biblijske publikacije Božanski plan vjekova, no taj crtež dosad nije pronađen. Možda je naprosto izblijedio  kao i neki drugi natpisi na zidovima zatvorskih ćelija ili na drugim mjestima. Jedan je zatvorenik napisao: ‘Clarence Hall, Leeds, I.B.S.A., 29. svibnja 1916. Poslan u Francusku.’

Broj poginulih vojnika u Francuskoj i Belgiji rastao je vrtoglavom brzinom. Britanski ministar rata Horatio Herbert Kitchener i general Douglas Haig hitno su trebali nove vojnike, tako da se u svibnju 1916. počelo regrutirati i oženjene muškarce. Vojni i politički vođe odlučili su kazniti one koji su zbog savjesti odbili služiti vojsku kako bi pokazali što će se dogoditi svima drugima koji to učine. Tako je, protivno svim zakonskim propisima, 16 kažnjenika iz zatvora u Richmondu pod oružanom pratnjom u okovima ukrcano na vlak i potajno zaobilaznim putem poslano u Francusku. Na obali kod francuskog grada Boulognea bili su “bodljikavom žicom vezani za stupove, tako da je izgledalo kao da su razapeti”, piše časopis Heritage. Bili su prisiljeni gledati strijeljanje jednog britanskog dezertera. Rekli su im da će i oni tako završiti ne budu li slušali zapovijedi.

Sredinom lipnja 1916. zatvorenici su izvedeni pred 3 000 vojnika kako bi im se pročitalo smrtnu presudu, no tada Kitchener više nije bio živ, a u slučaj se umiješao britanski premijer. Do vlasti u Londonu stigla je razglednica sa šifriranom porukom i to je dovelo do ukidanja prvobitne presude vojnog suda. Generalu Haigu zapovjeđeno je da svaku smrtnu kaznu preinači u desetogodišnju kaznu zatvora.

Nakon povratka u Englesku neki od šesnaestorice zatvorenika odvedeni su na prisilni rad u jedan škotski kamenolom, gdje su u jezivim uvjetima trebali obavljati “posao važan za dobrobit države”, kako je bilo rečeno u službenom izvještaju. Drugi zatvorenici, a među njima je bio i Herbert Senior, nastavili su služiti zatvorsku kaznu, ali ne više u vojnim, nego u civilnim zatvorima.

Budući da su zidovi zatvorskih ćelija u vrlo lošem stanju, u dvorcu Richmond, koji je sada pod zaštitom jedne britanske organizacije koja se bavi zaštitom kulturno-povijesnih spomenika, otvorena je velika izložba na kojoj posjetitelji mogu pomoću jedne vrste kompjuterske simulacije pomno istraživati zatvorske ćelije i zapise na njihovim zidovima, a da ih pritom ne oštećuju. Grupe učenika i studenata potiče se da razmisle o tome zašto su ti ljudi kojima savjest nije dopuštala da idu u rat bili spremni podnijeti progonstvo, otići u zatvor, a možda i biti smaknuti zbog onog u što su iskreno vjerovali.

Šesnaestorica kažnjenika iz zatvora u Richmondu “skrenula su javnosti pažnju na pitanje prigovora savjesti te su pomogla da se taj stav počne prihvaćati i uvažavati”. Tako su u Drugom svjetskom ratu državne vlasti pokazale više razumijevanja prema onima koji su zbog savjesti odbili služiti vojsku.

Godine 2002. u blizini dvorca otvoren je lijep spomen-park posvećen, među ostalima, i šesnaestorici iz zatvora u Richmondu, čime je odano priznanje njihovim uvjerenjima.