“U eri velikih pakovanja i SUV vozila [sportsko višenamjensko vozilo] neki se proizvodi ipak prodaju u sve manjem pakovanju”, piše časopis Time. “Proizvođači neprimjetno smanjuju neto težinu ili količinu proizvoda u pakovanju — bilo da se radi o jogurtu, sladoledu, deterdžentu za pranje rublja ili pelenama — a cijene često ostanu iste.” To nije nova taktika. Međutim, zbog ekonomske krize i zbog toga što su potrošači postali štedljiviji, mnogi proizvođači sada još smjelije smanjuju neto težinu svojih proizvoda kako bi zarađivali jednako kao i prije. Većina kupaca neće primijetiti da je proizvod lakši za nekoliko grama ili kraći za koji centimetar, no činjenica je da će potrošiti više novca. “Potrošači se ne sjete pogledati neto težinu ili količinu svaki put kad nešto kupuju”, kaže Edgar Dworsky, koji je kreirao jednu web stranicu koja se bavi zaštitom prava potrošača. “Radi se o izuzetno lukavoj prijevari u kojoj potrošači i ne znaju da ih se vara.”

Pranje ruku sapunom moglo bi spriječiti širenje zaraza koje izazivaju proljev i tako spasiti milijun života godišnje, kaže Val Curtis, docentica s londonskog Instituta za higijenu i tropske bolesti. Na Trećem svjetskom forumu o vodi, koji je održan u japanskom gradu Kyotu, gđa Curtis je rekla da su uzročnici zaraznih bolesti koji se nalaze u ljudskom izmetu “najveći neprijatelj čovjekovog zdravlja”, izvještava The Daily Yomiuri. “U nekim zemljama”, pišu novine, “uobičajeno je da žena opere dijete nakon što ono obavi veliku nuždu te da potom ide pripremati jelo, a da prije toga nije oprala ruke.” Pranje ruku sapunom može spriječiti širenje smrtonosnih virusa i bakterija. Gđa Curtis kaže da bi u zemljama u razvoju pranje ruku sapunom bilo triput jeftiniji način da se stanovništvo zaštiti od zaraza koje izazivaju proljev nego onaj koji se usredotočuje na poboljšanje kvalitete vode.

Godine 2002. otvorena je Via Alpina, splet pješačkih staza koji se proteže kroz nekoliko europskih zemalja. “Via Alpina duga je 5 000 kilometara i nudi izletnicima pogled na neke od najljepših europskih pejzaža duž poznatih planinarskih puteva”, piše londonski The Independent. Ta staza koja povezuje osam alpskih zemalja započinje na nultoj nadmorskoj visini u Trstu, a završava u Monte Carlu (Monako), koji se također nalazi na nultoj nadmorskoj visini. Staza ima blagi uspon i zaobilazi najviše alpske vrhove, tako da čak ni u najvišim etapama ne prelazi nadmorsku visinu od 3 000 metara. Pažljivo izabrani putevi prolaze “područjima koja su poznata po svojim prirodnim ljepotama i bogatoj kulturnoj baštini”, kažu u francuskoj turističkoj organizaciji La Grande Traversée des Alpes. Ne očekuje se da će mnogo izletnika uspjeti propješačiti čitavu stazu. No to i nije glavni cilj. Novine pišu: “Mogli biste povesti na izlet svoju obitelj. Možete propješačiti nekoliko kilometara, a zatim se vratiti kući. Via Alpina zanimljivo je iskustvo za one koji bi željeli pobjeći od svakodnevne gužve i odmoriti se u ugodnom prirodnom ambijentu, a da ipak ne budu daleko od kuće.” Izletnici mogu prenoćiti u nekom od 300 hotela, pansiona i planinarskih domova duž puta.

Oceani više nisu neistraženo područje u kojem žive ogromna jata riba, kažu biolozi mora dr. Ransom Myers sa Sveučilišta Dalhousie u Halifaxu (Kanada) i dr. Boris Worm s Oceanografskog instituta u Kielu (Njemačka). Oni kažu da razne vrste morske ribe polako izumiru zbog napredne satelitske i sonarne tehnologije koja omogućava ribarskim flotama da lakše pronađu jata riba. Prema izvještaju torontskog lista The Globe and Mail, “u proteklih 50 godina tako se sustavno lovilo sve velike morske ribe da je brojnost svake vrste smanjena za 90 posto”. Dr. Myers smatra da će izumiranje tih vrsta ribe te onih koje se lovi zbog vrlo ukusnog mesa, kao što su tuna, bakalar, velika ploča, iglan i sablja, jako utjecati na biološku ravnotežu u svim morima svijeta. Dr. Worm dodaje: “Diramo u ekosustav o kojem ovisi život našeg planeta, a to nije nimalo mudro.”

“U Africi svakog dana 3 000 djece” umre od malarije, piše francuski list Le Figaro. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u Africi se svake godine evidentira preko 300 milijuna akutnih malarijskih infekcija, a najmanje milijun ljudi umre od malarije. Godine 2000. Burundi je bio pogođen jednom od najtežih epidemija malarije u svojoj povijesti. U roku od sedam mjeseci zaražena je polovina stanovništva te zemlje — otprilike 3,5 milijuna ljudi. Problem je u tome što su paraziti koji uzrokuju malariju postali otporni na liječenje kininom. Mnoge afričke zemlje nisu spremne prijeći na upotrebu novijih lijekova koje se dobiva od kineske biljke Artemisia annua jer se boje da nemaju za to dovoljno novca. Zbog toga “malarija i dalje hara Afrikom”, rekla je predstavnica organizacije WHO.

Premda mnogi smatraju da latinski više nije živi jezik, Vatikan ga nastoji očuvati i osuvremeniti. Što je razlog tome? Mada se u Vatikanu inače govori talijanski, latinski je još uvijek službeni jezik kojim se pišu enciklike i drugi crkveni dokumenti. Latinski se puno manje koristi otkako je 1970-ih odlučeno da se misa može služiti na narodnom jeziku. U to je vrijeme papa Pavao VI osnovao posebnu zakladu za očuvanje latinskog jezika. Jedan od koraka koji su poduzeti kako bi se očuvao taj jezik bio je izdavanje latinsko-talijanskog rječnika, koji je objavljen u dva sveska i već je rasprodan. Sada je objavljeno novo, jednosveščano izdanje koje se prodaje po cijeni od 100 eura. Ono sadrži otprilike 15 000 latinskih izraza koji označavaju pojmove iz suvremenog života, kao naprimjer “escariorum lavator” (stroj za pranje suđa). Novi svezak “očekuje se za dvije do tri godine”, piše The New York Times. On će uglavnom sadržavati izraze “s područja informatike”.

“Pacijenti zaborave gotovo 80 posto onog što im liječnik kaže dok su u bolnici, a skoro 50 posto onog što upamte zapravo je netočno”, piše znanstveni bilten wissenschaft.de, izvještavajući o jednom istraživanju koje je provedeno u nekoliko zemalja. Prema riječima Roya Kesselsa, istraživača sa Sveučilišta u Utrechtu (Nizozemska), glavni razlozi zbog kojih ljudi zaboravljaju ono što im se kaže jesu poodmakla dob, predrasude, stres i to što si ne mogu predočiti ono o čemu liječnik govori. Liječnicima se savjetuje da pomognu pacijentima upamtiti najvažnije informacije tako da govore razgovijetno, da najprije spomenu najvažnije informacije te da pacijentu vizualno predoče ono o čemu govore, primjerice tako da mu pokažu rendgensku snimku.