BILO je to 1855. Škotski misionar i istraživač David Livingstone već je godinama putovao po Africi — kontinentu koji je ostatku svijeta bio još uglavnom nepoznat. Putujući na istok, uz obalu velike rijeke Zambezi, čuo je kako pripadnici tamošnjih plemena zadivljeno pričaju o ogromnim slapovima koji se nalaze malo dalje nizvodno. Zbog zaglušujućeg šuma vode i velike vlage u zraku nazvali su ih Mosi-oa-Tunya, što znači “magla koja grmi”.

Livingstone je odlučio izbliza pogledati te slapove, koji se danas nazivaju Viktorijini slapovi. Opisujući svoje prve dojmove, napisao je: “Ispunjen strahopoštovanjem polako sam došao do ruba i ugledao veliku provaliju koja se protezala cijelom širinom rijeke Zambezi. Vidio sam kako se rijeka široka preko tisuću metara prelijeva niz stijenu visoku tridesetak metara i potom se odjednom nađe u koritu širokom svega petnaest do dvadeset metara.”

Smatra se da su u vrijeme obilnih kiša Viktorijini slapovi, koji se nalaze na granici Zambije i Zimbabvea, slapovi s najvećim protokom vode na svijetu! Kad rijeka Zambezi nabuja, niz stijenu visoku 108 metara u jednoj se minuti prelije 545 milijuna litara vode. Zatim sva ta silna voda brzo protječe dubokim vijugavim kanjonom širokim 65 metara. Zahvaljujući tim neobičnim geološkim obilježjima pogled na Viktorijine slapove uistinu je zadivljujuć.

 Okolno područje također je izuzetno lijepo. Proglašeno je nacionalnim parkom i u njemu raste mnogo predivnih vrsta drveća i drugog raslinja. U njemu žive i neke veoma zanimljive životinje, kao što su vodenkonji, slonovi, žirafe, gnui, zebre i lavovi. Na strmim stijenama gnijezde se prekrasne vrste ptica, među kojima su orao i rijetki sokol taita.

Prema Livingstoneovim riječima, “ništa što bi čovjek mogao vidjeti u Engleskoj ne može se usporediti s ljepotom ovog krajolika. Nijedan Europljanin nikad nije vidio takvo što, no mora da su anđeli odozgo zadivljeno promatrali taj prekrasan prizor.” U današnje vrijeme, gotovo 150 godina nakon što je Livingstone prvi put ugledao te slapove koje je po engleskoj kraljici Viktoriji nazvao Viktorijini slapovi, svake godine na stotine tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta dođe ovamo kako bi vidjelo te veličanstvene slapove.

Viktorijine slapove s pravom se ubraja u najistaknutije prirodne ljepote na svijetu. No u Zambiji ima i drugih velikih rijeka na kojima možete vidjeti i mnogo drugih  slapova koji nisu tako poznati, ali su izuzetno lijepi. Pridružite nam se u razgledavanju nekih od njih.

Otprilike dvije godine prije nego što je prvi put vidio Viktorijine slapove, Livingstone je jednog vrućeg, suhog dana u mjesecu studenome došao do slapova Ngonye, koje se naziva i slapovi Sioma. Livingstone je napisao: “Otoci koji se nalaze uzvodno od slapova obrasli su prekrasnim zelenilom. Sa stijene koja se uzdiže iznad slapova promatrao sam najljepši krajolik koji sam ikad vidio.” Ljudi koji danas dolaze vidjeti slapove Ngonye potpuno se slažu s tom izjavom.

Livingstone je nadalje napisao: “Rijeka još kilometrima teče kanjonom koji je širok svega stotinjak metara. Ogromna vodena masa silno je uzburkana i izgleda poput vode koja ključa. Ovdje bi se i najiskusniji plivač teško održao na površini.”

Mnogi drugi slapovi u Zambiji nalaze se podalje od naseljenih mjesta, u netaknutoj prirodi. Veličina tih slapova znatno varira. Slapovi Lumangwe izgledaju kao minijaturna verzija Viktorijinih slapova. No oni uopće nisu mali. Na jednom mjestu voda se prelijeva preko stijene koja je široka stotinjak metara, a visoka otprilike 30 metara. U zraku ima mnogo vlage, tako da u blizini postoji i mala kišna šuma.

Slapovi Kalambo, najviši u Zambiji, nalaze se na mjestu gdje se rijeka koja je dotad tekla visokim ravnjakom spušta u afričku Veliku rasjednu dolinu. Prelijeva se niz strme kamene litice koje su visoke preko 200 metara. U sušnom razdoblju na tim se liticama gnijezdi afrički marabu, velika i vrlo rijetka ptica.

“Slapovi Kalambo po visini su drugi slapovi u Africi [najviši su slapovi na rijeci Tugeli u Južnoafričkoj Republici] te dvanaesti na svijetu — njihova visina više od dva puta premašuje visinu Viktorijinih slapova”, piše u knjizi National Monuments of Zambia.

Premda je prilično teško doći do slapova Kalambo, zambijski pisac C. A. Quarmby opisuje ih kao “jedan od nezaboravnih afričkih prizora”. Osim toga, on predviđa: “Proći će još puno vremena prije nego što ljudi počnu masovno dolaziti ovamo. (...) Rijetki su oni koji uspiju doći do Kalamba.”

Zaista, mnogi ovdašnji slapovi i druge prirodne ljepote nalaze se daleko od prometnih puteva. U knjizi National Monuments of Zambia piše da do nekih mjesta “možete doći samo lendroverom, vozeći po vrlo nepristupačnom terenu, a do drugih samo pješice”. Naravno, to je jedan od razloga zbog kojih su ta mjesta tako posebna. Međutim, svatko tko želi može ih posjetiti. Gosp. Kagosi Mwamulowe, geolog i član zambijskog Državnog povjerenstva za zaštitu prirodnih ljepota, objašnjava da je njihov cilj omogućiti ljudima da uživaju u prirodnim ljepotama, ali i zaštititi ljepotu netaknute prirode.

Pisac Richard Vaughan u svojoj knjizi Zambia piše: “Zambija još uvijek obiluje prirodnim ljepotama koje su većinom nepoznate kako posjetiteljima tako i stanovnicima Zambije. (...) Zemlja ima mnogo živopisnih jezera, rijeka, šuma i planina.” No prirodne ljepote nisu najveće blago te zemlje.

“Njeni stanovnici poznati su po srdačnosti, vedrini i prilagodljivosti”, kaže Vaughan. Slično tome, pisac David Bristow rekao je: “Srce Zambije su njeni ljudi, čija vas srdačnost grije poput toplog afričkog sunca.” Ako vam se pruži prilika da posjetite ovaj krasan dio svijeta, sigurno ćete se složiti s tom izjavom.