U CRICOVI, naselju koje se nalazi u blizini Kišinjeva, glavnog grada Moldavije, osamdesetak metara pod zemljom iskopan je čitav niz tunela čija ukupna dužina iznosi 120 kilometara. U tim se mračnim spiljama nekad kopao vapnenac.

No u zadnjih 50 godina ti prohladni podzemni hodnici služe kao idealno mjesto za pohranjivanje vrhunskih vina iz raznih dijelova Europe. Nizovi bačvi i boca poslagani su u preko 60 kilometara tunela tog nekadašnjeg kamenoloma. Smatra se da je to najveći vinski podrum u jugoistočnoj Europi. U njega stane 350 milijuna litara vina.

Moldavija ima idealne uvjete za uzgoj vinove loze. Nalazi se na istoj zemljopisnoj širini kao i francuska pokrajina Burgundija, koja je čuvena po proizvodnji vina, te ima blagu klimu koja omogućava da plodno tlo uvijek bude dovoljno toplo. U ovim je krajevima proizvodnja vina započela još u četvrtom stoljeću pr. n. e., kad su grčki trgovci donijeli vinovu lozu. U narednim stoljećima zemlju su osvajali Goti, Huni i razni feudalni gospodari, no tradicija proizvodnje vina ipak se nastavila.

Od 16. do 18. stoljeća zemlja je bila pod vlašću Otomanskog Carstva, a Turci su se iz vjerskih razloga protivili proizvodnji vina. Međutim, u 19. stoljeću zemlja je potpala pod Rusiju, a ruski su carevi zdušno poticali razvoj vinarstva. Oni su iz Francuske uvozili razne sorte vinove loze koje su dobro uspijevale na ovim područjima. Nakon Drugog svjetskog rata Moldavija je postala dio Sovjetskog Saveza, koji je zaslužan za sustavnu modernizaciju vinarstva. Moldavija je postala najistaknutija vinogradarska i voćarska regija u čitavom Sovjetskom Savezu. Sovjeti su prvi došli na ideju da bi se ovdašnje podzemne tunele moglo pretvoriti u izvrstan vinski podrum. Pođite s nama u razgledavanje tog neobičnog podruma i upoznajte neke njegove tajne.

Automobilom dolazimo do vinskog podruma i na ulazu primjećujemo kulu koja je dio zdanja isklesanog u vapnenačkoj stijeni. To zdanje podsjeća na tipičnu alpsku kuću. Tko bi mogao naslutiti da se na tom mjestu nalazi ogroman splet podzemnih hodnika? Nedaleko od glavnog ulaza nalazi se početak tunela koji je iznenađujuće velik. U njemu se lako mogu mimoići dva kamiona.

Automobilom ulazimo u taj podzemni labirint i nakon nekoliko minuta vožnje sastajemo se sa službenicom koja nas vodi u razgledavanje. Promatrajući mnoštvo zavoja u tom labirintu, shvaćamo da bismo se bez vodiča lako mogli izgubiti.

Netko od nas upita: “Gdje je završio vapnenac koji je nekada ovdje iskopan?”

“Upotrijebljen je za gradnju raznih objekata u Kišinjevu”, odgovara službenica. “Vapnenac je izvrstan građevni materijal jer omogućava dobru toplinsku i zvučnu izolaciju.”

Spuštamo se do dubine od oko 70 metara i svjetlost u tunelu postaje sve slabija, tako da u polumraku vlada pomalo sablasna atmosfera. Zaustavljamo se na mjestu gdje se križa nekoliko hodnika, u kojima je s obje strane poslagano niz ogromnih vinskih bačvi. Primjećujemo da se te podzemne ulice nazivaju po raznim sortama vina. Pinot, feteasca i cabernet samo su neki od naziva koji u nama bude mnoge asocijacije.

Od vodiča saznajemo da se bačve od hrastovine uglavnom koriste za proizvodnju običnih vina, dok se manje metalne bačve koriste u proizvodnji pjenušaca. U tunelima vidimo vrlo malo radnika, što nas potiče da pitamo koliko uopće ljudi ovdje radi. Naš vodič odgovara: “Imamo otprilike 300 radnika. Budući da je ovdje prilično hladno, oni su tijekom cijele godine toplo odjeveni. Naši radnici smatraju da je to dobro za vino, ali i da njima pomaže da sačuvaju vitalnost, pa se stoga i ne žale na hladnoću.”

 Slijedi upoznavanje s proizvodnjom pjenušavih vina. Primjećujemo na stotine boca koje su nakošene pod kutom od 30 stupnjeva, s grlićem okrenutim prema dolje. “Kad se boce nakosi pod tim kutom”, objašnjavaju nam, “talog se nakupi na čepu. Nakon toga čep se mora zalediti. Tada ga se lako može izvaditi zajedno s talogom, a bocu posljednji put začepiti.”

Dolazimo do mjesta na kojem se pohranjuju butelje vina vrhunske kvalitete. Vodič nam objašnjava: “Ovdje je pohranjeno preko milijun butelja vrhunskih vina. Gotovo sve europske zemlje koje se bave proizvodnjom vina pohranile su neka od svojih najboljih vina u našem podzemnom trezoru. Najstarije vino potječe iz Jeruzalema, proizvedeno je 1902, a bilo je namijenjeno za židovsku proslavu Pashe. Prije nekoliko godina netko nam je za tu butelju ponudio 90 000 eura. No, ponuda je odbijena. To se vino očito smatra neprocjenjivo vrijednim.”

Doznajemo da u ovom dijelu podruma butelje vina leže na policama u potpunom mraku. Svjetlo se upali samo na nekoliko minuta, kad dođe neka grupa turista. Na brzinu čitamo etikete na prašnjavim buteljama i otkrivamo da su gotovo sva ta vina starija od nas!

Razgledavanje završava u prostorijama za degustaciju vina. Najveća se zove Predsjednička dvorana za bankete. U njoj se nalaze dugačak stol i stolice od hrastovine. Za tim stolom može sjediti 65 ljudi. U vrijeme Sovjetskog Saveza u toj su se prostoriji održavali banketi za državne uzvanike. U današnje vrijeme u toj se raskošno osvijetljenoj i živopisnoj dvorani još uvijek održavaju sastanci državnih dužnosnika.

Dvorana Casa Mare može primiti 15 gostiju, a uređena je u tradicionalnom moldavskom stilu. U dvorani nazvanoj Dno Sarmatskog mora nalazi se okrugli stol za 10 osoba koje tu mogu uživati u vinu i jelu. Posebno je zanimljiv strop te prostorije. U davnoj prošlosti ta je prostorija bila podvodna pećina i u njoj se još uvijek jasno vide okamine školjaka i drugih morskih organizama. Vodič nas podsjeća da je čitavo područje današnje Moldavije nekada bilo dno Sarmatskog mora.

Stabla hrasta iz obližnjih šuma korištena su za izradu namještaja u svim tim prostorijama, uključujući i svečanu dvoranu Jurija Gagarina. Taj je slavni astronaut bio u posjetu Cricovi 8. i 9. listopada 1966. U pismu zahvale napisao je da će ovdje ‘čak i najizbirljiviji stručnjak pronaći vino po svom ukusu’.

Službenica kaže: “U 50 godina, koliko postoji ovaj vinski podrum, imali smo posjetitelje iz preko stotinu zemalja. U vrijeme Sovjetskog Saveza naše se pjenušce zvalo ruski šampanjac. Malo je ljudi znalo da to vino potječe iz Moldavije. Danas se naša pjenušava vina prodaju pod zaštićenim imenom Cricova. Imamo crvene i bijele pjenušce.” Drago nam je što smo saznali toliko zanimljivih detalja i zahvaljujemo se službenici koja je bila naš vodič.

Dok napuštamo ovaj podzemni labirint, osjećamo se kao da smo bili u nekom drugom svijetu. Vani je vruće i sja sunce. Na nebu nema nijednog oblačka. Vozeći se natrag u Kišinjev, prolazimo pored lijepo uređenih vinograda u kojima vinova loza raste u beskrajno dugim redovima. Grožđe je obilno rodilo i uskoro će biti zrelo za berbu.